(uz objašnjenje ispravnog vjerovanja, u ovom pogledu, na osnovu hadisa koje navodimo)
Učenjak lbn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Vjerovanje u jednog Allaha nije samo robova potvrda da nema stvoritelja osim Allaha i da je Allah gospodar i vlasnik svega postojećeg, što su i idolopoklonici, kao višebošci, potvrđivali, nego ono sadržava: ljubav, poniznost i potpunu pokornost Allahu, robovanje same Njemu. Osim toga, ono podrazumijeva da se svakom riječju i djelom, uskraćivanjem i zalaganjem, ljubavlju i mržnjom, postigne Allahovo zadovoljstvo, jer to sprječava čovjeka da se upusti u ono što navodi na grijehe i ustrajnost u njima. Ko ovo spozna, spoznao je smisao riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je vatri zabranio da prži onog ko, u želji da postigne Allahovo zadovoljstvo, kaže: “Nema boga osim Allaha” i “U vatru neće ući onaj ko kaže: “Nema boga osim Allaha.”
Ovakvih hadisa, koje mnogi ljudi različito razumijevaju, ima još. Neki ih smatraju dokinutim, neki da su rečeni prije nego su došle zapovijedi i zabrane i zaokružili se propisi vjere, a neki da se odnose na vatru višebožaca i nevjernika. Ima i onih koji su ulazak u vatru protumačili vremenski, u smislu da u nju neće vječno ući i slično. Međutim, sve su ovo proizvoljna tumačenja i ni jedno od njih nije ispravno.
Ništa od ovog Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da će se desiti izgovaranjem samo jezikom, jer bi bilo u suprotnosti sa općepoznatim propisima vjere. Na kraju krajeva i dvoličnjaci izgovaraju riječi kelimei-šehadeta jezikom, ali će zbog njihovog poricanja u srcu, biti na samom dnu Džehennema.
To znači da izgovaranje riječi kelimei-šehadeta, jezikom, mora biti potvrđeno vjerovanjem srcem, koje podrazumijeva poznavanje njihovog smisla, njegovu potvrdu i prihvaćanje svega što one podrazumijevaju: istinsko poznavanje pravog smisla Božijih svojstava koja pripadaju samo Allahu i koja se nikom više ne mogu pripisivati. Sva ova značenja moraju se postići srcem, znanjem, sigurnom spoznajom i stanjem onoga ko tako izgovara riječi kelimei-šehadeta, kako bi vatri bilo zabranjeno da ga prži.
Razmisli o hadisu u kome se spominje el-bitaqa – “karta; ulaznica” koja će biti stavljena na jedan tas vage, a na drugi devedeset i devet smotaka (sidžila), od kojih se ni jednom ne može nazrijeti kraj. Karta će pretegnuti smotke na drugoj strani, pa onaj, ko je bude imao, neće biti kažnjen. Poznato je da će svako ko bude vjerovao u jednog Allaha imati kartu, ali tajna težine karte pomenutog čovjeka je u tome što je on njome postigao ono što drugi nisu.
Zamisli, također, kakav je iman bio onoga koji je ubio stotinu osoba i kako ga ni smrtne rane od kojih je izdahnuo nisu omele da nastavi put, nagne svoja prsa ka gradu u kojem su živjeli čestiti vjernici, zbog čega je njima pripao.
Na sličan postupak srce je navelo prostitutku koja je ugledala psa kako od žeđi liže vlažni pijesak. lz samilosti prema psu, u samoći u kojoj je niko nije mogao vidjeti ni pomoći joj i u nedostatku posude i konopca, srce ju je natjeralo da skine obuću, spusti se u bunar, napuni opanak vodom i u zubima ga iznese sa dna bunara, jer se rukama morala držati i penjati, ne mareći za opasnost kojoj se sama izložila. Kad je izasla iz bunara, ponizno se ponijela prema ovom stvorenju, koje drugi ljudi obično udaraju i progone, uzela opanak u ruku, prinijela i napojila ga ne tražeći od njega nikakvu nagradu ili zahvalu. Tako su zraci svjetla vjere u jednog Allaha kod pomenute žene spalili grijeh bluda, pa joj se Allah smilovao i oprostio joj.
Muslim u svome Sahihu navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže: Nema boga osim Allaha i porekne druga božanstva mimo Njega, imetak i krv su mu nepovredljivi, a obračun će mu kod Allaha biti.”
Muhammed b. ‘Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, kaže: “Gornje riječi najbolje objašnjavaju značenje riječi kelimei-šehadeta Nema boga osim Allaha. U njima nije rečeno da će samim izgovorom, jezikom, kelimei-šehadeta, čovjekova krv i imetak postati nepovredljivim. Nije rečeno da će se to postići spoznajom njihovog značenja i izgovorom koji to potvrđuje. Nije rečeno ni da će se to postići obožavanjem samo Allaha koji nema nikakva sudruga. Čovjekov imetak i krv neće biti nepovredljivi dok uz sve ovo ne porekne druga božanstva mimo Allaha. Ako čak, i poslije toga, čovjek posumnja iii prestane ovako vjerovati, imetak i krv mu nisu nepovredljivi.”[1]
Otuda nam još jasnije postaje neispravnost vjerovanja murdžija koji kažu: “Vjerovanje (iman) je spoznaja, a nevjerovanje (kufr) neznanje” ograničavajući se samo na to, jer su time djela odvojili od vjerovanja.
Općepoznato je da su nevjernici Mekke dobro znali šta je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima “Nema boga osim Allaha” želio postići. Zato su se i uzoholili i odbili da ih prihvate. Njihovo vjerovanje u Allaha, jedinog koji daje nafaku, život i smrt nije im bilo ni od kakve koristi. Kada im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Recite: “Nema boga osim Allaha!” – rekli su:
Zar on da bogove svede na jednog Boga? To je, zaista, nešto veoma čudno! (Sad, 5)
Ako znaš da su neuki nevjernici znali šta to znači, doista začuđuje da neki, koji za sebe tvrde da su muslimani, iz ovih riječi ne razumiju ni koliko su razumili neuki nevjernici! Kako neko može tvrditi da se smisao riječi kelimei-šehadeta postiže pukim izgovaranjem njegovih slova bez dubokog vjerovanja srcem u ono što one znače?! Oštrouman je onaj ko misli da one znače: “Ne stvara, ne daje nafaku, ne daje život i smrt i ne određuje niko do Allah.” Prema tome, nikakva dobra nema kod čovjeka, od koga su neuki nevjernici bolje razumjeli značenje riječi “Nema boga osim Allaha.”
Nastavljajući svoj odgovor Imam Muhammed b. ‘Abdulvehhab kaže: “Ovdje ćemo se osvrnuti na tobožnji dokaz onih koji kažu: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio Usamu što je ubio onog koji je izjavio da “Nema boga osim Allaha”, kao i na Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne kažu: “Nema boga osim Allaha!” Osvrnućemo se na još neke hadise u kojima se kaže da se ostave oni koji izgovore navedene riječi kelimei-šehadeta.
Ove neznalice žele reći da onaj ko izgovori riječi kelimei-šehadeta ne može biti nevjernik ili ubijen ma šta uradio. Takvim svojevrsnim mušricima, neznalicama, treba dati do znanja da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv Jevreja i iz njihovih domova ih u izgnanstvo protjerao, iako su izgovarali “Nema boga osim Allaha” i da su se drugovi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oružjem borili protiv plemena Beni Hanife čiji su pripadnici svjedočili “da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik”, klanjali i tvrdili da su muslimani. Također se ne smiju zaboraviti oni koje je ‘Ali b. Ebu Talib vatrom spržio.[2]
Ovakve neznalice se slažu da je onaj ko zaniječe proživljenje nakon smrti nevjernik i da kao takav zaslužuje ubistvo makar izgovarao da nema boga osim Allaha. Također će se složiti da je onaj ko zaniječe neki od temelja učenja islama, nevjernik i da zaslužuje pogubljenje, makar i izgovarao kelimei-šehadet. Zar je moguće da mu izgovor kelimei-šehadeta ne koristi ukoliko zaniječe određeni dio islama a da mu koristi ukoliko zaniječe tewhid koji je temelj vjere svih poslanika i njen najvažniji dio!? Međutim, Allahovi neprijatelji nisu razumjeli smisao hadisa. Opće je poznato je da čovjeka kad pokaže islam treba poštedjeti dok se ne dokaže suprotno, kao što kaže Uzvišeni:
O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovom putu, sve dobro ispitajte i ne recite… (En-Nisa ‘, 94.)
Smisao ajeta nalaže da se poštedi dok se dobro ne ispita i pažljivo provjeri. Ako se ustanovi da je dotični pogazio vjeru, na osnovu riječi: fetebejjenu / dobro ispitaj, biće pogubljen. Da je puko izgovaranje jezikom klimei šehadeta dovoljno da se izbjegne pogubljenje, ispitivanje i provjera ne bi imali smisla.
Allahov Poslanik, također je naredio da se haridžije pobiju: “Gdje god ih stignete pobijte ih. Kad bi ih stigao i ja bi ih pobio kao sto je pobijen Ad.”1 Za njih je ovako rečeno, iako su od ostalih ljudi više klanjali i zikr činili, tako da su ashabi svoj namaz, u poređenju s njihovim, smatrali bezvrijednim i nije im bilo drago da kod njih klanjaju. Sami oni znanje su stjecali od ashaba, ali im ni izgovaranje riječi kelimei-šehadeta, ni klanjanje, ni tvrdnja da su muslimani nije koristila kada se uspostavilo da krše Šerijat.”[3]
Svako ko je imalo razuman zna da kelimei-šehadet ne znači samo puko izgovaranje riječi jezikom, jer da je stvar tako jednostavna i Kurejšije bi ga jednostavno prihvatile i izgovorile, rješavajući se briga i izvrgavanju rugla svojih božanstva.
Međutim, Kurejšije su dobro znale da smisao ovih riječi iz temelja mijenja položaj koji su imali prije islama. Znali su da ono što iz njih proizilazi ruši sve njihove privilegije i prevlast nad drugima.
Riječi kelimei-šehadeta, dakle, imaju svojevrsnu ulogu u oslobađanju čovječanstva. One ga uče da ljudi ne robuju jedni drugima, nego jednom Svemogućem Gospodaru. Kao jedino mjerilo vrijednosti po kome se ljudi prepoznaju, one postavljaju bogobojaznost, a ne običaje i džahilijjetske (paganske) navike koje su sinovi nasljeđivali od očeva, a oni od djedova itd.
Svaki, iole ozbiljni musliman, morao bi se potruditi da razumije šta kelimei-šehadet znači i da ih se kao takvih drži, kako bi bio od onih koji Allahu svjesno i onako kako treba robuje, sa znanjem i sigurnim ubjeđenjem.
Iz knjige Ljubav prema dobru i mržnja prema zlu u islamu
Autor: dr. Seid el-Kahtani (ostala poglavlja iz iste knjige ovdje)
Fusnote:
[1] Kitabut-tevhid, 110.
[2] Radilo se o ekstremistima (gulatima) koji su činili širk sa Alijom r.a. I oni su također izgovarali šehadet da nema boga osim Allaha.
[3] Vidjeti „Kešfuš-šubuhat“, 40.
