Muhammed b. el-Husejn kaže:
Znajte, Allah se nama i vama smilovao, da su muslimanski učenjaci zastupalli sljedeće: iman je obavezan svim stvorenjima i on predstavlja potvrdu srcem i jezikom, te djelovanje tjelesnim udovima.
Zatim, znajte da nije dovoljna spoznaja srcem i potvrda, osim da im se doda vjerovanje jezikom, koje se ogleda u izgovoru. Nije dovoljna sama spoznaja srcem i govor jezikom sve dok se ne bude djelovalo tjelesnim udovima. Kada se upotpune ove tri odlike, čovjek biva vjernik.
Na to nam ukazuju Kur'an i Sunnet, te govor učenjaka muslimana.
Allahov, azze ve dželle, govor u suri El-Maide srce obavezuje vjerovanjem:
“0 Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’ a srcem ne vjeruju… “, sve do riječi: “To su oni čija srca Allah ne želi da očisti.” (Kur'an, prevod značenja, El-Maide, 41.)
“Neki beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci:’ Vi ne vjerujete, ali recite Mi se pokoravamo! Jer u srca vaša prava vjera još ni je ušla.” (Kur'an, prevod značenja, El-Hudžurat, 14.)
Ovo ti ukazuje da je iman u srcu, a on predstavlja potvrdu i spoznaju.
Govor neće vrijediti dok srce ne bude potvrđivalo ono što jezik izgovara uz djelovanje. Dobro znajte to.
Naredba vjerovanja jezikom je sadržana u riječima Allaha, azze ve dželle, u suri El-Bekare:
“Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije.” (Kur'an, prevod značenja, El-Bekare, 136-137.)
“Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu…” (Ali Imran, 84.)
Ovaj iman izgovaranjem je stroga obaveza.
Iman koji je naređen tjelesnim udovima je potvrda onoga u što srce vjeruje i što jezik izgovara.
Allahove, azze ve dželle, riječi su:
“O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.” (Kur'an, prevod značenja, El Hadždž, 77.)
Uzvišeni na više mjesta u Kur'anu kaže: “I klanjajte namaz i dajte zekat…” (Kur'an, prevod značenja, El Bekare, 43.)
Primjer za ovo je obaveznost posta za cijelo tijelo, te obaveza džihada tijelom i svim tjelesnim udovima.
Djela, Allah vam se smilovao, tjelesnim udovima su potvrda imana srcem i jezikom.
Ko ne potvrdi iman djelovanjem tjelesnih udova poput: tahareta (čišćenja za namaz), namaza, zekata, posta, hadždža, džihada i slično, te se zadovolji samo spoznajom i govorom – nije vjernik.
Njegova spoznaja i govor mu neće koristiti, a ostavljanje djela je dokaz nijekanja njegova imana (tj. da on iskreno i istinski vjeruje u Allaha on će raditi djela koja mu je Allah naredio, op.PV).
Djelovanje po onome što smo spomenuli je njegova potvrda imana. Allahu pripada uputa!
Autor: Imam Ebu Bekr el Adžurri
Izvor: Knjiga Šerijata, str. 179-182.
Priprema: Put vjernika (naslov je od Puta vjernika)
