“I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali, a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli. Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni.” (El-Hidžr, 80-82)
Allah kaže da su klesali, gradili kuće, palate u stijenama, misleći da su tako bezbjedni. Ibn Dževzi u tefsiru (komentaru Kur'ana) daje nekoliko objašnjenja za značenje riječi “amiinin ” – sigurni.
1. da su se osjećali sigurni od Allahove kazne;
2. da su se osjećali sigurnim, jer su mislili da njihove građevine nikad neće biti uništene jer su ih gradili u čvrstim, postojanim stijenama.
Zamislite ogromnu stijenu veličine npr. džamije i da onda u njoj napravite kuću. Oni nisu zidali kuće od betona ili cigli, već su klesali kuće u stijenama. Šta može da ih uništi, zemljotres ih ne može oštetiti, tornado, uragan, ili neki drugi vjetar im ne može naškoditi, ne mogu biti poplavljene, jer su na uzvišenju; zato su se osjećali sigurnim od svega – dunjalučki gledano 100% sigurni jer, šta ti se može desiti u unutrašnjosti stijene!?
Ljudi se nikad ne smiju osjećati sigurnim sve dok smo na zemlji; uvijek se moramo plašiti Allahove kazne jer Allah kaže:
„Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-A'raf, 99)
Onaj ko misli da je siguran, taj je gubitnik. Vjernik se uvijek boji Allaha.
Salih kaže svom narodu:
“Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, u vrtovima i među izvorima, u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete.” (Eš-Šuara, 146-149)
Kaže se vrlo spretno. Pa vidimo da su bili nadareni, sposobni u građevinarstvu. Allah kaže:
„I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!” (El-A'raf, 74)
Ono što su oni radili je da su klesali kuće u stijenama, a u dolinama bi gradili palate i bili su veoma iskvareni, korumpirani pa ih Salih upozorava – ne činite nered na Zemlji:
“O narode moj”, – govorio je on – “klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate!” (Hud, 61)
Poruka Saliha alejhisselama je bila ista kao i poruke prethodnih poslanika – pozivanje u tewhid, a zatim na pokajanje:
„Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se!” (Hud, 61)
A kakav je bio odaziv? Salih alejhisselam je bio veoma inteligentan, snažan mladić, bio je iz ugledne porodice, iz više klase društva pa su ga pripremali da bude njihov vođa, da u budućnosti preuzme odgovornost vođe naroda Semud. I očekivali su puno od njega, međutim Salih im odjednom sad dolazi sa porukom islama. I šta se dešava?
“O, Salihu” – govorili su oni – “ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono u čemu nas ti pozivaš.” (Hud, 62)
Slavljen neka je Allah, vidimo bolest koju ljudi imaju, ne žele odustati od onog što su njihovi preci obožavali – taklid, imitiranje, slijepo sliijeđenje šejtana. Pogledajmo svijet oko sebe, vodeće napredne zemlje npr. Japan, Ameriku, posmatrajmo Ameriku 100 ili 200 godina unazad ili Japan danas i Japan prije 200 godina. Velika razlika u napretku, u tehnologiji i nauci. Pogledajmo standard života onda i sada, način života, kako ljudi razmišljaju, govore i ponašaju se danas u odnosu na prije 100-200 godina. Profesori matematike, fizike, stručnjaci u ekonomiji, stručnjaci u medicini, inžinjerstvu… koliko su naučili, velika je velika razlika između ovih danas i njihovih predaka prije samo 100 god. Velika razlika u svemu, osim u čemu? Osim u vjerovanju! Sve se promijenilo, samo ne vjera. Pa tako imamo vrhunske naučnike koji rade u najpoznatijim svjetskim laboratorijama – od 8 ujutro do 5 popodne rade sa brojevima, formulama, logički razmišljaju i rade, ali kada naveče dođu kući, nije im problem da čine sedždu, tj. klanjaju se kipu ili kravi! Toliko obrazovanje i napredak im nisu donijeli ništa dobro, nisu ih doveli do istine. Kada je vjera u pitanju, šejtan govori ljudima: Ne mjenjate se, ostanite na vjeri (nevjeri) svojih predaka – i oni ga slušaju. Allah kaže:
“Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.” – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali u i ako nisu na pravom putu bili?! (El-Maide, 104)
Ovo je bolest, zaraza kod ljudi. Šejtan ih u ostalim stvarima pusti, u smislu samo napredujte, to vam ionako neće ništa pomoći na Ahiertu (budućem svijetu), ali što se tiče vjere, obožavajte i dalje krave, krstove, bude.
Rekli smo da je narod Semuda poznavao Saliha, cjenio ga i planirao da im on bude vođa, međutim kad je došao sa islamom, mjenjaju mišljenje – sad sumnjaju u njega! Vjerovali smo ti, a sad kad si postao musliman – sumnjiv si!
I ne samo to već optužuju Saliha da je opsihren (pod dejstvom magije):
„Rekoše oni: ‘Ti si samo opčinjen’!”(Eš-Šuara, 153)
A zatim kažu:
„Ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!” (Eš-Šuara, 153)
Iz oholosti traže dokaz pa im se nudi da izaberu kakav hoće dokaz. Semudu je bilo dato da izaberu koji znak hoće kao dokaz Salihovog poslanstva, što nije bio slučaj sa drugim narodima. Bilo im je dato da izaberu kakvo čudo žele da vide. Pa su rekli da hoće da iz stijene izađe kamila. Salih je zamolio Allaha i čudo se desilo. Allah oživljava mrtvo i za Allaha je sve isto (lahko) – stvoriti od ćelije, od prašine tj. zemlje ili od stijene, za Njega je sve isto! Ali nama nije! Kod Allaha je sve „Budi i ono bude” – kun fe jekun! Tako da odjednom iz stijene izlazi ogromna kamila, mnogo veća nego druge. Salih im kaže nakon toga da moraju poštovati dogovor, a dogovor je da jedan dan oni mogu piti vodu sa izvora, a drugi dan samo kamila. Oni ne smiju taj dan piti kad i kamila, a ako im zatreba, imaju mlijeko.
“Evo, to je kamila” – reče on -, “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi.” (Eš-Šuara, 155)
i upozorava ih:
„I ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom danu!” (Eš-Šuara, 156)
Drugim riječima, ovo je sveta kamila, ne dirajte je! I tako su oni pili jedan dan, kamila drugi. Ali, kovala se zavjera! Bila je grupa ljudi iz Semudova naroda koji su planirali ne samo da naškode kamili, već i da je ubiju. A bilo im je naređeno da je ne diraju, ne pozlijede, a oni planiraju da je ubiju! Koliko ih je bilo u toj grupi? Od svih ljudi, cijelog naroda, devet njih je kovalo plan da ubiju kamilu. U gradu je bilo devet osoba koje su nered činile.
Ova devetorica su bili iskvareni, zli ljudi koji su napravili zavjeru i plan da ubiju kamilu. Ne sav narod, već samo 9 njih, i to su bile vođe! Opet znači el mela – predvodnici, koji su se sastali i napravili plan da ubiju kamilu. Pa su krenuli da ostvare plan.
Kad su se približili kamili, počeli su da se dvoume jer je ona bila ogromna ali jedan od njih, najzlobniji, najiskvareniji među njima, izvadio je mač i udario kamilu po prednjim nogama. Ona je pala, te su je onda ostali napali mačevima i ubili – isjekli na komade.
„I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: “O Salihu, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik!” (El-A'raf, 77)
Izazivaju! Ubili smo tu svetu kamilu koja je bila pod Allahovom zaštitom, a zatim kažu: De nek nas sada snađe ono čime nam prijetiš! Oholost! I ne samo to, već su planirali bili da ubiju i Saliha i cijelu njegovu familiju! Pa kažu:
“Zakunite se najtežom zakletvom: – rekoše – “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ‘Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'” (En-Neml, 49)
Planiraju da ubiju Saliha i njegovu familiju pa da slažu da oni to nisu uradili! Koja oholost! Koja iskvarenost!
Vidimo i danas isto, kjafiri urade nešto zlo i onda kažu da nisu oni to uradili.
Salih im zatim reče:
“Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja”. (Hud, 65)
Drugim riječima, imate još samo tri dana života!
Prošao je prvi dan, ništa se nije desilo; drugi dan – ništa se nije desilo. Kad je prošao i treći dan, a ništa se nije dogodilo, počeli su da se raduju i šale, ismijavaju sa Salihom govoreći u smislu: Vidite lažljivca, rekao nam je tri dana, a tri dana prođose i ništa se ne desi. I tako su otišli da spavaju, sigurni, bezbjedni – amiiniin – bezbrizni!
Ali, u rano jutro, Allah posla na njih kaznu, pa i njih u svitanje strašan glas zadesi!
SubhanAllah, na početku četvrtog dana, tj. na samom kraju trećeg dana, tačno kako im se prijetilo, nakon tri dana, koliko im je bilo dato! A oni su otišli bili na spavanje bezbrižni, osjećali su se bezbjedno! Opet vidimo ono o čemu smo govorili u prethodnim predavanjima, ljudi koji sve gledaju dunjalučki, matrijalno – šta nam se može desiti kad smo u kućama isklesanim u dubini stijena! Šta može nauditi stijeni od čvrstog kamena! Mislili su ništa je ne može uništiti, ni zemljotres, ni najjači vjetar, niti bilo kakva vremenska nepogoda – mislili su da su 100% sigurni!
A Allah ih uništava zvukom. Strašan zvuk! Veoma,veoma jak zvuk, toliko jak i bučan da je potresao zemlju! Danas tek izučavaju o talasnim zvucima i priča se kako pokušavaju da koriste zvučne talase kao oružje.
Allah kažnjava tj. uništava ovaj naorod zvukom koji je bio neopisivo jak, snažan, koji prodire kroz sve, bukvalno kroz sve, kao mikrovalna. Zvučni talasi koji mogu proći baš kroz sve, kroz stijenu, kroz zidove …zvuk koji može proći kroz sve što je Allah stvorio i ništa ga ne može zaustaviti.
„A one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanli mrtvi, nepomični, kao da na njoj nikad nisu ni postojali.” (Hud, 67,68)
Kao da nikad nisu postojali… SubhanAllah, nakon samo nekoliko momenata ništa od njih nije ostalo. A vidjeli smo kako su bili oholi i kako su se osjećali bezbjednim pa ih je pogodila strašna kazna. Zašto?
Allah kaže:
Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud! (Hud, 68)
Postoji li Semud i danas? Taj narod je uništen ali postoje njegovi nasljednici tj. oni koji se ponašaju baš isto kao i oni. Znamo da vojne “sile” grade skloništa, skladišta, čak i čitave aerodrome baš u stijenama, brdima… misle kao i Semud da su bezbjedni, da im niko i ništa ne može… ohole se i šire nered, fesad po zemlji, iako se opominju… i neka niko ne sumnja u to da će i njih zadesti ista ili slična kazna… jer kod Allaha je sve samo kun fe jekun…Allahu ništa nije teško.
Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki!
Ona devetorica iz Semudova naroda su se sastali tajno i kovali plan, ali Allah sve čuje i vidi, u šta oni nisu vjerovali. Mislili su da mogu sakriti svoje planove i od Allaha, a ne znaju da Allah čuje sve i da On ima svoje planove koje niko ne zna osim Njega i koji se ostvaruju.
„I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov”. (Ali Imran, 54)
Vratimo se malo nazad. Koliko je bilo onih koji su skovali plan? Devetorica njih! Koliko njih je učinilo prvi korak? Jedan samo! Devet osoba je učestvovalo u planiranju da ubiju kamilu i Saliha; samo devet njih je ubilo kamilu. Pa kako onda da je cijeli narod uništen? Vidimo da nam Allah kaže da je bilo samo 9 učesnika. Kako sad da je radi njih devetorica uništen čitav narod? Zasto? Zato što su znali za korumpiranost, zavjeru, a nisu je zaustavili. Većina je mislila da su bezbjedni, da mogu da jedu, piju, spavaju, da im se ništa ne može desiti.
Nema sivog – postoje dvije strane, nema između toga. Ima hizbur-Rahman i hizbuđ-šejtan – ili si u Allahovoj stranci ili si u šejtanovoj, nema između. Pogledajmo bilo koju naciju, Ameriku npr. Ko su oni koji donose odluke? Predsjednik, Vijeće nacionalne sigurnosti (nesigurnosti), nekoliko utjecajnih ljudi u Kongresu koji posjeduju velike kompanije u zemlji, par vodećih banki, nekoliko židova, nekoliko “čuvenih” profesora, savjetnika – sve skupa možda nekih 200-300-400 ljudi. Ostatak je u kupovini po trgovinskim centrima, po plažama, u kockarnicama, po stadionima ili u kućama pred televizorima, gledaju utakmice, jedu, piju, množe se, spavaju…
Allah kaže:
“Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, – znaće oni!” (El-Hidžr, 3)
Ovo je ono što većina radi. Allah nam govori o el mela – vođama i njih ćemo često spominjati i u narednim predavanjima, jer su oni ti koji odbijaju poruku, istinu. Oni su odbili Nuha, Huda i sad evo vidimo i Saliha. El- mela su vođe, predvodnici naroda. Ostatak naroda je u trci za dunjalukom! I nisu bezbjedni. A ne možeš biti na ivici, kao što rekosmo, ili si u Allahovom taboru ili si u šejtanovom, nema ništa između. I kad su ona devetorica planirali zlo i niko ih nije pokušao zaustaviti, svi ostali su bili uključeni u kaznu od Allaha.
Ovo je veoma važno za nas, da izvučemo pouku, da shvatimo, naučimo… Vidimo da postoji sukob između dobra i zla – haqqa i batila. Sukob između islama i kufra (nevjerstva). I oni koji predvode, predstavljaju islam su mala manjina. I predvodnici kufra su takođe manjina. Ostatak ne radi ništa, baš kao narod Semud. Moramo izabrati da li ćemo biti sa onima koji predstavljaju haqq, tj. islam ili ćemo biti sa predstavnicima, kolovođama zla. Nema ništa između, ne može se ostati po strani!
***
Kada je Semud bio uništen, Allah je spasio Saliha i njegove sljedbenike. Salih se vratio nazad nakon što je Semud bio uništen, vratio se nazad u mjesto koje je sad bilo pusto i počeo je da govori mrtvim tijelima.
„O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju.” (El-A'raf, 79)
On govori mrtvim tijelima. Poslanik sallaAllahu alejhi we selleme je nakon bitke na Bedru govorio mrtvim mušricima čija tijela se raspadaju: Jeste li našli da je istina ono čime vam se prijetilo, ja sam našao da je Istina ono što mi je moj Gospodar obećao.
Allah je obećao pobjedu Poslaniku sallAllahu alejhi we sellem i dobio sam je, vama je obećao vatru, jeste li je dobili?
Omer, radijallahu anhu mu reče: „O Allahov Poslaniče zar govoriš tijelima koja se raspadaju, oni su mrtvi, oni ne čuju”. Pa mu Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: „Ti me ne čujes ništa bolje od njih – oni čuju ali ne mogu odgovoriti”.
Poslanik sallAllahu alejhi we selleme je putovao sa ashabima i prolazili su pored ostataka naroda Semud. Neki od ashaba su ušli unutra i uzeli vode sa izvora pa su zamijesili kruh. Poslanik im je rekao da ne jedu to i da ne piju vodu i rekao im da ne ulaze unutra osim plačući.
Danas vidimo ljudi odlaze da vide ostatke Semuda, faraona, obilaze piramide, ostatke rimske imprerije, grčke… Idu i smiju se, slikaju se i još se dive tadašnjim civilizacijama. Čak i neki muslimani… SubhanAllah! Poslanik jasno kaže da ne piju vodu niti da jedu kruh koji su spremili sa tom vodom, niti da njime hrane kamile jer je to zlo, i da ne ulaze unutra osim plačući. Zasto? Radi ibreta, da vidimo šta se desilo ljudima koji nisu vjerovali i da se bojimo Allaha, da nam to još više uveća strah od Njega pa da Ga molimo da nas spasi. Zato plačemo! A ne da se smijemo i još se slikamo i budemo sretni i hvalimo se kako smo posjetili takva mjesta. I povrh svega pričamo sa oduševljenjem o tim civilizacijama! Neuzubillah! Ako i idemo tamo, idemo da naučimo, da izvučemo pouku, da vidimo šta se desilo nevjernicima iako su bili moćni, bogati.
SubhanAllah, ima danas tzv. muslimana koji su ponosni na faraona i njegovu “civilizaciju “. Da nas Allah sačuva toga! Kako musliman može da se ponosi faraonom?! Najveći zlobnik spomenut u Kur'anu – faraon, a nas impresionira civilizacija njegova vremena!? SubhanAllah, on je simbol zla, a Musa je bio simbol dobra, i mi idemo i divimo se simbolu zla?!?
Ništa se ne dešava bez razloga. Allah je ostavio, sačuvao ostatke nekih naroda sa razlogom, ne slučajno. Zato da bi naučili, izvukli pouku, a ne da bi se zabavljali. Da imamo, da vidimo svojim očima fizički dokaz kako je Allah uništio nevjernike. Čitamo o tome u Kur'anu i to možemo i vidjeti!
Autor: Šejh Enver el-Awlaki, rahimehullah, transkrip audio predavanja
Prijevod: El-wela wel-bera
Obrada: Put vjernika
