Od osobina paganstva je i postavljanje žena na rukovodeće funkcije.
Ovo se smatra osobinom džahilijeta zbog riječi Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem u vjerodostojnom hadisu, kada je do njega doprlo da su Perzijanci postavili za vladara sebi kćer njihova kralja, pa je rekao: „Neće uspjeti narod koji svoju stvar povjeri na vođenje ženi.“1
Ova paganska osobina je doživjela svoju kulminaciju upravo u suvremenom dobu, gdje se žena postavlja za vladara i povjeravaju joj se važne funkcije koje su posebne za muškarca, kao uprava, sudstvo i ministarstvo, i druge slične uloge kojima se danas poziva da pripadaju jednako ženama kao i muškarcima.
Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem je postupao nasuprot ove džahilijetke osobine upozoravajući na nju. Dokaz tome je hadis u Sahihu Buharije rahimehullah kojeg prenosi Ibn ‘Abbas radijellahu ‘anhuma: da je Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi ve sellem , kada je do njego doprlo da su Perzijanci odredili za vladara sebi kćer Kisre, rekao: „Neće uspjeti narod koji svoju stvar povjeri na vođenje ženi.“
Rekao je El-Kadi Ebu Bekr Ibnu-l-‘Arebi rahimehullah: „Ovaj hadis je šerijatksi tekst o tome da žena ne može biti halifom, i u vezi toga nema razilaženja. Dočim, ono što se prenosi od Omera radijellahu ‘anhu da je postavio ženu za nadzornika pijace (da raspoređuje poslove i rješava sporove) nije vjerodostojno (prenešeno). Stoga se ne osvrće na to, doista je to od spletke novotara u hadisima.“ 2
Rekao je Ibn Kesir rahimehullah u tefsiru ajeta o skrbništvu:
„Muškarci vode brigu o ženama…“ tj. Muškarac je skrbnik nad ženom, tj. on je njoj vladar i njezin velikan, sudija nad njom i njezin odgajatelj kada skrene, „zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima…“, jer su muškarci vrijedniji nego žene, i zato što je muškarac bolji od žene. Zato je vjerovjesništvo bilo svojstveno samo za muškarce, a takođe i najviši oblik vlasti, zbog riječi Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Neće uspjeti narod koji svoju stvar povjeri na vođenje ženi.“ Ovo takođe važi za položaj u sudstvu i drugome.“3
Navođenje ovog hadisa Vjerovjesnika sallallahu ‘alejhi ve sellem u Ibn Kesirovom rahimehullah tefsiru prethodnog ajeta znači da je ajet o skrbništvu (4:34) dokazom koji upućuje na činjenicu da šerijat oponira sljedbenicima džahilijeta u ovoj njihovoj osobini. Ovo važi zbog isticanja mudrosti u skrbništvu i tutorstvu muškaraca nad ženama u tekstu ovog ajeta.
Rekao je El-Kurtubi rahimehullah u tefsiru prethodnog ajeta: „tj. muškarci donose nafaku ženama, pokretljiviji su od njih, i od muškaraca su vladari i namjesnici, oni koji se bore, a toga nema među ženama.“ 4
„…Zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima…“
Kaže Es-Sa'di rahimehullah u Tefsiru: „tj. iz razloga vrednovanja muškaraca nad ženama, i što muškarci uzimaju sebi prednost nad njima. Davanje prednosti muškarcima nad ženama je s više aspekata: zato što je upravljanje posebno samo za muškarce, kao i vjerovjesništvo i poslanica, i izdvajanjem muškaraca s mnoštvom ibadeta, poput džihada, zajedničkih ibadeta i džume, i jer ih je Allah učinio posebnim u nekim stvarima, kao snaga razuma, ozbiljnost i pribranost, strpljivost i istrajnost, a čega nema (u tom obliku) kod žena…“5
Iz djela: Dodatak stvarima džahilijeta (ar. Zevaidu mesaili-l-džahilijjeh)
Autor: učenjak i muhaddis Abdullah ibn Muhammed ibn Ahmed ed-Duvejš
Izvor prijevoda: Istina.ba
