Umjerenost
Rekoh, ovo je najvažnija osobina. Mora se biti umjereno u ibadetu, međuljudskim odnosima, razumijevanju, djelovanju, svakome se mora dati pravo koje zaslužuje: bezazleno ne treba uveličati, a niti se važno smije potcijeniti, svemu treba dati pravu mjeru: A kome je data mudrost, dato mu je dobro veliko… (El-Bekara, 169)
Kad se radi o ulaganju napora u samoodgoju, odgoju svoje porodice i društva, individue pobjedonosne generacije trebaju znati da je samoodgoj prioritet, a zatim odgoj porodice i, naposljetku, odgoj društva.
Onaj ko želi dostaviti islam, izvojevati pobjedu i dobiti vlast na Zemlji, mora živjeti sa svijetom, a ne bježati od ljudi, realno prihvatiti savremeni život, uvažavati naučni napredak, biti dalekovid, živjeti brige umeta, obraćati pažnju na planove din-dušmana.
Posvećenost dokazivanju istine
Obaveze pobjedonosne generacije ne dopuštaju prekomjernu zaokupljenost rušenjem neistine, jer neistina ima izuzetno mnogo pomagača; da se time pozabavi, generacija bi klonula duhom i njen bi trud bio uzaludan. I u tome nam je uzor Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kad je, u prvo vrijeme islama, obilazio oko Kabe, prolazio je pored tri stotine i šezdeset kipova, ali nije pokušao porazbijati ih, već se usredsredio na postupno i sistematsko usađivanje tevhida u ljudima i na osnivanje islamske države kako bi, poslije toga, neistinu bilo lahko uništiti. I, zaista, ne potraja dugo, a dođe dan konačnog rušenja tih istih kipova, ali i cijeli Arapski poluotok bio je očišćen od mnogoboštva. I to je ono što se traži.
“Onima koji ne vjeruju, ti reci: ‘Sve što možete – radite! A, doista, radit ćemo i mi! I čekajte! Čekat ćemo i mi!’ Tajna nebesa i Zemlje Allahu pripada, k Njemu se sve vraća! Zato ti Njemu robuj i na Njega se osloni! Tvoj Gospodar nemaran nije spram toga šta vi činite!” (Hud, 121-123)
Naučimo biti umjereni
Ispravno razumijevanje islama ima veliku važnost. Iman jest istinski motiv činjenja dobrih djela, a ispravno razumijevanje vjere usmjerava ta ista djela.
Ispravno razumijevanje islama kod ashaba očitovalo se u njihovim riječima i djelima. Možda je najveći pokazatelj njihovog ispravnog razmišljanja to što svog dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu pokopali dok među sobom nisu odredili halifu, čak nisu dopustili da prođe jedan jedini dan bez vladara, jer su znali da je u tome veliki gubitak za umet.
Pogledajmo samo kako je postupio Ebu Bekr, radijallahu anhu, kad je predosjetio blizinu smrti. Pozvao je Omera, radijallahu anhu, i oporučio mu da poslije njegove, Ebu Bekrove smrti, preuzme vlast. Obratio mu se: “Neke se obaveze moraju danju izvršiti – Allah ih ne prima noću, a neke se dužnosti imaju noću izvršiti – Allah ih ne prima danju. I znaj da Uzvišeni ne prima nafilu sve dok čovjek ne obavi farz…”[1]
I Osman, radijallahu anhu, izuzetno je dobro shvatao vjeru. On na hadžu nije skraćivao namaze kao imam, iako je to Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa kako ne bi dao običnom svijetu povod pomisliti i početi vjerovati da se namaz sastoji od dva rekata u svim prilikama.
Tu je i sljedeća Ebu Hurejrina, radijallahu anhu, izjava: “Draže mi je čuvati stražu na Allahovu putu jednu noć nego ibadetiti Lejletul-kadr kod Crnog kamena”[2], koja, također, ističe njihovo poimanje islama.
Iz knjige El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin (Pobjedonosna generacija)
Autor: Medždi el-Hilali
Obrada i naslov: Put vjernika
Fusnote:
[1] Abdullah b. el-Mubarek, Ez-Zuhd (119).
[2] Ahmed b. Tejmijja, Medžmu'ul-fetava, 28/60.
