Kategorije ljudi koji zaslužuju privrženost ili odricanje
Kada se govori o privrženosti i odricanju, postoje tri grupe ljudi:
1 Oni koji vole iskreno i bez ikakve mržnje
U ovoj grupi su svi iskreni vjernici: poslanici, siddiqin (iskreni ljudi), šuhada’ (šehidi) i salihin (dobri ljudi). Na njihovom čelu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i prema njemu treba osjećati naklonost i ljubav veću i od ljubavi prema samom sebi, svom djetetu, roditeljima i svim drugim ljudima. Zatim, njegove žene – majke vjernika – njegov časni rod i njegove, sallallahu ‘alejhi we sellem, plemenite ashabe, naročito prvu četvoricu halifa, zatim ostalu desetoricu kojima je obećan džennet, muhadžire i ensarije, učesnike Bedra, ridwana (prisege), te sve ostale njegove privrženike – radijallahu ‘anhum.
U ovoj grupi su i svi ostali sljedbenici, prve generacije, prethodnici ovog Ummeta i njegove vođe, poput četvorice osnivača mezheba. Uzvišeni Allah je rekao:
„Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodar naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.“ (El-Hašr, 10)
Ashabe i prethodnike ovog ummeta ne mrzi onaj u čijem je srcu iman. Njih mrze nevjernici, oni koji su skrenuli sa pravog puta, licemjeri, protivnici islama kao što su rafidije i haridžije. Da nas Allah, subhanehu we te’ala, zakloni i sačuva takvih skupina.
2 Oni koji istinski mrze i neprijateljski su raspoloženi – ne smije im se pružiti prijateljstvo ni naklonost
To su istinski nevjernici među nevjernicima, mušrici, munafici, bogohulnici, heretici različitih rasa i nacija. A Plemeniti i Sveznajući je rekao:
„Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju, pa makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi…“ (El-Mudžadele, 2)
Također je Allah, subhanehu we te’ala, rekao grdeći potomke sinova Isra’ilovih:
„Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju; da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjervjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni sa njima ne bi prijateljevali, ali mnogi su od njih nevjernici.“ (El-Ma’ide, 80-81)
3 Oni koji vole i mrze u isto vrijeme
U njima se spajaju ljubav i mržnja – oni su grješni vjernici. (Treba) voljeti ono što je u njima od imana, a mrziti u njima ono što je od grijeha koji su manji od kufra i širka. Naklonost i ljubav prema njima treba izražavati kroz savjetovanje, ali i osporavanje. Ne smije se prelaziti preko njihovih grijeha, nego ih u tome treba osporavati i tražiti od njih da rade dobro i dozvoljeno, a da se klone nedozvoljenog. Treba nad njima primjenjivati šeri’atske kane i kažnjavati ih za prekršaje, sve dok ne pobijede tu svoju naklonost ka griješenju i zatraže oprost za počinjene grijehe i loša djela.
Ne treba ih mrziti potpuno niti ih se odreći kao što to rade haridžije kada su u pitanju veliki grijesi, koji su mnogo manji od širka. Ne treba ih ni voljeti potpuno, kao što to rade murdžije. Treba sa njima umjereno postupati, onako kako smo spomenuli u ljubavi i principima koji važe za sljedbenike sunneta i džema’ata. Ljubav u ime Allaha, subhanehu we te’ala, i mržnja u njegovo ime su najčvršće strane imana, a čovjek će na Sudnjem danu biti s onim koga je volio na ovom svijetu, kao što je naglašeno u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem. Ali, stvari su se izmijenile i većina ljudi voli i teži onome ko dunjaluk posjeduje, slijedi onoga ko ima dunjalučke blagodati, pa čak i ako je on neprijatelj Allahov, subhaneh, Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i islama. A onoga ko ne posjeduje dunjaluče blagodati, pa čak i kada bi bio Allahov namjesnik i namjesnik Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem – ne vole, ponižavaju i njegovi su protivnici.
Ibn Džerir prenosi da je ‘Abdullah ibn ‘Abbas, radijallahu ‘anhu, rekao: „Ko voli i ko mrzi radi Allaha, ko prijateljuje i bori se u ime Allaha – dobija Allahovu pomoć, a oni koji se bratime i prijateljuju zbog dunjalučkog interesa, a ne u Allahovo ime – ne nalaze ništa.“
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao: „Zaista je Uzvišeni Allah rekao: ‘Onom ko napadne Mog namjesnika – objavljujem rat’.“ (Buhari)
A Allahu najmrži neprijatelji su oni koji napadaju ashabe Allahovog Poslanikova, sallallahu ‘alejhi we sellem, vrijeđaju ih i ponižavaju. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao: „Tako vam Allaha, tako vam Allaha, lijepo se ophodite prema mojim ashabima. Ne uzimajte ih na nišan (tj. ne ogovarajte ih). Ko im nanese nepravdu – nanio je nepravdu meni. A ko učini nepravdu meni – učinio je nepravdu Allahu. A ko učini nepravdu Allahu – samo što ga Allah ne uzme.“ (Tirmizi)
Međutim, došlo je vrijeme da se mnoge frakcije i grupe koje su skrenule sa pravog puta, protive, ponižavaju ashabe i hule i to smatraju sastavnim dijelom svog vjerovanja. Utječemo se Uzvišenom Allahu od Njegove srdžbe i Njegove kazne. Njega jedinog molimo za pomoć i milost. Neka je mir, spas i milost na našeg Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.
Iz djela Privrženost i odricanje u islamu
Autor: Salih Fevzan el Fevzan
Priprema i naslov: Put vjernika
