Najmanje 60 djece je ubijeno u zračnim napadima u Siriji za samo pet mjeseci, dok tenzije ne jenjavaju.
Bio je to uobičajen dan za porodicu Khodr, koja radi u peradarniku na farmama Brouma, u pokrajini Idlib, na sjeveru Sirije.
“Ušli smo u hangar peradarnika i odjednom sam ugledao bijelu svjetlost i onesvijestio sam se“, priča Ali Khodr za Al Jazeeru o incidentu od prije sedam dana.
“Probudio sam se prekriven prljavštinom, otresao sam se i vidio brata Yehyu. Nije mi odgovarao. Bio je mrtav.“
Ruski zračni napadi su pogodili ovu farmu. Khodr je izgubio brata i šestogodišnjeg sina Hassana, koji je brao masline u dvorištu. Yehyina supruga Sidra i njihove dvoje djece, dvogodišnji Assad i jednogodišnja Marwa, također su ubijeni.
‘Jesu li ova djeca kriminalci?’
“Projektil je sletio svega 20 metara od mjesta na kojem je Hassan stajao… Hassan nije išao u školu jer je bila daleko, ali je volio školu“, kaže Khodr.
Khodr je bio iznenađujuće pribran, čak i nakon što je morao sahraniti pet članova svoje porodice.
Pobjegli su sa sela iz Halepa zbog sukoba i pokušavali su sastaviti kraj s krajem u Idlibu.
Khodr je zadobio udarac u glavu, opekotine na licu, modrice i blagu povredu oka u napadu na farmi, ali odbacuje svoje fizičke rane kada misli o Hassanu.
“Rusi kažu da ciljaju naoružane ljude. Jesu li ova djeca kriminalci?“ Neka Rusija, Turska ili Ujedinjeni narodi dođu ovdje da vide mogu li naći lovačku pušku, ali sve što će naći je farma peradi, na kojoj smo uzgajali kokoši i piliće.“
Najmanje 60 djece u Idlibu je ubijeno u oko 700 zračnih napada i granatiranja nad Idlibom u proteklih pet mjeseci, kazao je za Al Jazeeru sirijski medijski koordinator za civilnu odbranu Moussa al-Zaidan.
Tenzije i dalje eskaliraju u posljednjem pobunjeničkom utočištu na sjeverozapadu Sirije, gdje je primirje postignuto u martu više puta prekršeno.
Posljednja šansa za 4,4 miliona Sirijaca
Prekid vatre, ispregovaran između glavne potpore sirijske opozicije, Turske i Rusije – glavne međunarodne podrške sirijske vlade – okončalo je tešku vladinu ofanzivu na sjeverozapadu Sirije.
Idlib, opkoljen od snaga sirijske vlade, koja je riješena da ga zauzme, oslanja se na granični prelaz sa susjednom Turskom, koridor UN-a za dostavu pomoći u Idlib bez prolaženja kroz teritoriju koju kontrolira vlada u Damasku.
Humanitarne grupe i bolnice kažu da je to posljednja šansa za oko 4,4 miliona Sirijaca. Njih oko polovina su interno raseljene osobe. Većinom su to žene i djeca, rekla je za Al Jazeeru glasnogovornica UNHCR-a Rula Amin.
Desetogodišnji Ahmad al-Jomaa preživio je zračni napad koji je pogodio u blizini njegove porodične kuće u selu u okolini Halepa prije nekoliko godina.
“Sjećam se kad nas je pogodio projektil, bio sam pred kućom. Sjećam se da je mama pritrčala i podigla me“, priča Al-Jomaa.
Trojica komšija iz susjedne kuće su ubijena.
Volio bih učiti za doktora, da pomognem ljudima
Njegov otac Zakaria kaže da je Ahmedu slomljena karlica i da je zadobio unutrašnje rane na želucu i crijevima.
“Ahmed je imao dvije operacije i umetnuli su mu mrežicu. Proveo je 20 ili 25 dana u bolnici, gdje je jedva jeo i pio”, objašnjava on.
Zakaria i njegova porodica su od tada pobjegli u kamp Al-Barr, na sjeveru Idliba.
Ovaj desetogodišnjak ima veliki ožiljak na stomaku, koji mu izgleda ne smeta. Ne može više ići u školu, iako kaže da mu nedostaje.
“Volio bih učiti za doktora, da mogu pomoći ljudima… Volio bih se vratiti u školu i biti s drugim učenicima, ali moram pomoći tati, jer smo u groznoj situaciji“, priča Ahmad za Al Jazeeru.
Umjesto da ide u školu ujutro, on s ocem radi na lokalnoj deponiji od 7:00 do 15:00 sati.
“Zaradimo dovoljno za hranu i neke druge troškove. Nije dovoljno, ali to je posao koji nam je dostupan… Brinem se za njega [Ahmada], ali treba nam da nam pomogne da zaradimo za hranu“, priča Zakaria.
Užasnut je i odbija izaći iz kuće
Amin kaže da djeca na sjeverozapadu Sirije bježe od jedne opasnosti za drugom.
“Ako uspiju pobjeći od sukoba i nasilja, često se bude da vide uništene kuće, škole, ulice… Kada su raseljeni, svakodnevno traže krov nad glavom ili utočište, a traže i čistu vodu, struju i sanitarne uslove“, kaže Amin.
Ahmadu najviše izgleda nedostaje to da se igra s djecom, onako kako je to činio prije zračnog napada.
“Teško je igrati se s njima kao ranije, jer se vole hrvati i ludirati. Ali, ja to ne mogu zbog operacije“, priča on.
Njegov otac kaže da Ahmad provodi puno vremena igrajući se na mobitelu poslije posla i da ne voli izlaziti.
“Samo ide na posao na deponiju i vraća se kući… Užasnut je i odbija izaći čak i kada ja predložim da idemo zajedno“, kaže Zakaria.
Ahmad kaže da se plaši da bi zračni napad mogao ponovo povrijediti njega i njegovu porodicu. Ahmadova situacija nije jedinstvena. Zapravo je postala norma za mnogu djecu koja poznaju samo jedan život, onaj u kampu za raseljene.
Tata, avion će nas napasti!
Aziza Ziyada ima samo pet godina, ali je već preživjela nekoliko zračnih napada koji su pogodili njenu kuću i školu.
“Jednom su ruski zračni napadi srušili našu kuću, ali hvala Bogu, Civilna odbrana nas je spasila i izvukla nas iz ruševina… Jednom je zračni napad pogodio blizu nje i njenog brata kada su bili u vrtiću”, kaže njen otac Abbas za Al Jazeeru.
Ova porodica, koja dolazi iz južnog Idliba, pobjegla je u kamp za raseljene osobe na sjeveru. Aziza je završila prvi razred, ali ne može nastaviti ići u školu zbog porodične finansijske situacije.
U međuvremenu se ona igra vani među stablima maslina s bratom i djecom iz komšiluka. Ali, kad god čuje avion, oni otrče kući ocu.
“Kada čuje zvuk aviona, dotrči kući vičući: ‘Tata, avion će nas napasti!’ Ali, ja ih samo pokušavam smiriti. To je sve što mogu”, objašnjava Abbas.
Sirijska vlada je obećala da će vratiti kontrolu nad teritorijom koju je izgubila tokom 10-godišnjeg sukoba koji je počeo u martu 2011. godine.
Začarani krug prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
Tokom proteklg desetljeća, od kako je ustanak u Siriji iz 2011. godine eskalirao u brutalni, višestrani rat, stotine hiljada ljudi su ubijene, milioni prisiljeni da napuste svoje domove, a infrastruktura u ovoj državi je uništena.
Iako se ovaj sukob smirio u velikim dijelovima ratom razorene Sirije, Amin kaže da će utjecaj “stalne salve prijetnji“ za djecu trajati u godinama koje dolaze.
“Sve i ako uspiju izbjeći da budu fizički povrijeđeni, traumatizirani su nasiljem i patnjom koju gledaju… Začarani krug zahvatio je njihovu prošlost, sadašnjost i, nažalost, sada, i njihovu budućnost“, kaže Amin.
![Boban Stojanović, autor prve snuff fotografije balkanske, za svoj 'poduhvat' je dobio "uglednu" nagradu World Press Photo, piše autor [Ustupljeno Al Jazeeri]](https://i0.wp.com/putvjernika.com/wp-content/uploads/2019/05/brcko-ubistvo-1.jpg?resize=150%2C150&ssl=1)
