Šta je bolje (u džihadu): gađanje strijelom, ubadanje kopljem, ili udaranje mačem?

Popularno na sajtu

Šejhul-islam Ibn Tejmijje je dao sljedeći odgovor:

Hvala Allahu Gospodaru svih svijetova! Gađanje strijelom na Allahovom putu, i ubadanje kopljem na Allahovom putu, i udaranje mačem na Allahovom putu, sve to je od onoga što je naredio Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Allah je spomenuo svo troje u Svojoj Knjizi, rekavši:
„Kada se u borbi s onima koji ne vjeruju sretnete, po šijama ih udarajte sve dok ih ne uništite, a onda onima koje zarobite pritegnite sveze, i poslije, ili ih velikodušno oslobodite, ili otkupninu zahtjevajte, sve dok borba ‘svoje terete ne spusti’ – dok ne prestane.“ [1]

I rekao je:
„Pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po svim udovima.“ [2]

I rekao je:
„O vi koji vjerujete, Allah će vas dovoditi u iskušenje sa divljači koja će biti nadohvat ruku vaših i kopalja vaših.“ [3]

I rekao je:
„I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih.“ [4]

U muslimovom Sahihu i drugim zbirkama stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj ajet proučio dok je bio na minberu, te je rekao:
„Doista je snaga u gađanju, doista je snaga u gađanju, doista je snaga u gađanju“. [5]

U Sahihu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Gađajte i jašite, ali draže mi je da gađate nego da jašete“.[6]

I rekao je:
„Ko nauči streljaštvo, zatim ga zaboravi, taj nije od nas“ [7], ili u rivajetu: „Ko nauči streljaštvo, zatim ga zaboravi, taj niječe blagodat.“ [8]

A u sunenima se prenosi od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
„Svaka zabava s kojom se čovjek zabavlja je batil (ništava/neprihvaćena), osim tri stvari:
– njegovo gađanje strijelom,
– uzgajanje svoga konja, i
– igranje sa svojom porodicom,
jer je to, uistinu, hakk (istina).“
[9]

I rekao je:
„Osvojit ćete Zemlju, i Allah će vas štititi. Stoga – neka niko od vas ne ostavi zabavljanje  strijelom (tj. treniranje).[10]

Imam Mekhul rekao:
„Omer b. El-Hattab je, muslimanima Šama, poručio: ‘Učite svoju djecu streljaštvu i viteštvu.'“

U Sahihu kod Buharije stoji da je Vjerovjesnik rekao:
„Gađajte, sinovi Ismailovi, jer je vaš otac, doista, bio strijelac“.

I dok je jednom prolazio pored grupe iz plemena Eslem, koji su se takmičili u gađanju, on je rekao:
– „Gađajte potomci Ismaila, jer je vaš otac, doista, bio strijelac. Gađajte, i ja sam na strani tog i tog plemena.“
Tada je jedna grupa od njih prestala sa gađanjem, te ih on, sallallahu alejhi ve sellem, upita:
„Šta vam je, zašto ne gađate?“
Oni odgovoriše: „A kako da gađamo ako si ti na njihovoj strani?“
– Tada Poslanik reče: Gađajte, ja sam na strani sviju vas.“ [11]

Sa'd b. Ebi Vekkas, radijellahu anhu, je rekao:
„Na dan Uhuda, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je istresao strijele iz svog tobolca i rekao: ‘Bacaj, za tebe bih žrtvovao i oca i majku.'“ [12]

Alija b. Ebi Talib, radijellahu anhu, je kazao:
„Nisam čuo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog ikoga zajedno spomenuo oba svoja roditelja osim zbog Sa'da b. Malika. Ja sam ga čuo kako, na dan Uhuda, kaže: ‘Bacaj Sa'de, za tebe bih žrtvovao i oca i majku.'“ [13]

Od Enesa b. Malika se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Glas (povik) Ebu Talhe u vojsci je bolji od stotine (ljudi).“ I kada bi on (Ebu Talha) bio s Poslanikom u vojsci, stao bi ispred njega i otvorio svoj tobolac, te rekao: „Moja duša za tvoju je žrtva, i moje lice za tvoje je zaštita.“ [14]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjedovao je i mač i luk i koplje, a u sunenima stoji da je rekao:
„Ko, na Allahovom putu, baci strijelu, doprijela ona do neprijatelja ili ne – imat će nagradu kao da je oslobodio jednog roba.“ [15]

Također, u sunenima stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Doista, Allah jednom strijelom uvede trojcu u Džennet; onoga ko je napravi, želeći tom strijelom dobro, onoga ko gađa s njom, i onoga ko je dodaje.“ [16]

I ovo je zbog toga što su ova djela – djela džihada, i džihad je najbolje djelo koje čovjek može uraditi, a dobrovoljni džihad je bolji od dobrovoljnog Hadždža, kao što je rekao Uzvišeni:
„Zar smatrate da je napajanje hadžija vodom i održavanje Časne džamije poput vrijednosti svakog onog koji vjeruje u Allaha i u ahiret i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće uputiti ljude zulumćare.
Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore, zalažući imetke svoje i živote svoje na većem su stepenu kod Allaha; oni su baš uspjeli.
Gospodar njihov im šalje radosni navještaj o milosti Njegovoj i zadovoljstvu, i o džennetskim baščama u kojima će neprekidno uživati.
Vječno će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.“
[17]

U sahihu stoji da je neki čovjek rekao:
„Ne marim ako nakon islama ne budem radio išta drugo osim da održavam Časnu džamiju“, a na to će Alija ibn Ebi Talib: „Džihad na Allahovom putu je bolji od svega toga.“ Tada se obrati Omer, radijellahu anhu, riječima: „Ne podižite svoje glasove kod minbera Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali kada bude završeno sa namazom, ja ću ga upitati o tome.“ Pa ga je Omer upitao, te je objavljen prethodni ajet povodom toga. Tada im je pojašnjeno da su iman i džihad bolji od održavanje Časne džamije, Hadždža, Umre, Tavafa, i od napajanja hadžija; i zato je Ebu Hurejre, radijellahu anhu, rekao: „Da provedem jednu noć čuvajući stražu na Allahovom putu, draže mi je negoli da provedem noć kadra (lejletul-kadr) klanjajući pored Hadžerul-esveda.“

Zbog toga je čuvanje straže na Allahovom putu bolje od življenja u Mekki i Medini (radi ibadeta), i gađanje strijelom i bacanje koplja čuvajući granice je bolje od dobrovoljnog namaza. Dok, ako su u pitanju granice koje su daleko od neprijatelja, onda je takav ribat(straža) na istom stepenu kao dobrovoljni namaz.

U dva sahiha stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Doista, u Džennetu ima sto deredža koje je Allah pripremio samo za mudžahide na Njegovom putu, a između dvije deredže je koliko je između nebesa i Zemlje“.[18]

Svako od ovih djela ima svoje mjesto i vrijeme u kojima, kada se čini, biva bolje od ostalih (djela). Stoga, mač se koristi kada se s neprijateljem suoči prsa u prsa, dok se koplje koristi kada se neprijatelj približi, a strijela kada se isti udalji, ili ako se ispred njega nađe neka prepreka kao što je rijeka, zidina isl. I sve ono što nanosi više bola i neprijatnosti neprijatelju, i što je korisnije za muslimane – to je bolje. I ovo se razlikuje shodno raznolikosti stanja neprijatelja, i shodno raznolikosti situacija i pozicija mudžahida u odnosu na neprijatelja.

Pa tako, od tih situacija ima kada strijela biva korisnija, a ima i situacija kada koplje biva korisnije, i ovo je od stvari koje borci sami poznaju i razumiju.

 

Medžmu'ul-fetava (28/8)

[1] Muhammed, 4.

[2] El-Enfal, 12.

[3] El-Maida, 94.

[4] El-Enfal, 60.

[5] Muslim (1917).

[6] Ebu Davud (2513), Tirmizi (1637) i rekao da je hadis ‘hasen-sahih’.

[7] Muslim (1919).

[8] Ebu Davud (2513), Nesai (3578), i Ibn Madže (2814).

[9] Ebu Davud (2513), Tirmizi (1637), i Nesai (3578).

[10] Muslim (1918), Tirmizi (3083).

[11] Buhari (2899).

[12] Buhari (4055).

[13] Buhari (4059).

[14] Ahmed (13745), Buhari u „El-Edebul-mufrad“ (802), a šejh Albani kaže da je daif.

[15] Nesai (3145), Ahmed (18065), Albani kaže da je sahih.

[16] Ebu Davud (2513), Tirmizi (1637), Nesai (3578), Ibn Madže (2811), Ahmed (17321), hadis je hasen zbog drugih lanaca i predaja koje ga pojačavaju.

[17] Et-Teuba (19-22).

[18] Buhari (2790), Nesai (3132).

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz