Šta je uspostavljanje dokaza nad osobom koja čini djelo nevjerstva? Ko uspostavlja dokaz?

Popularno na sajtu

Pitanje: Šta je uspostavljanje dokaza. Ko ga uspostavlja? Molimo vas da nam ove detaljnije pojasnite.

Odgovor: Mesela uspostavljanja dokaza, ko ga uspostavlja, način njegova uspostavljanja i onoga što se veže za nju od propisa se razlikuje od mesele do mesele.

Prvo: Što se tiče osnove vjere (aslud–din) a to je tevhid i širk (tj. obožavanje Allaha i klonjenje od širka, op.prev) onaj ko ne dođe sa njim je kafir bez obzira da li je protiv njega uspostavljen dokaz ili ne. Međutim, takvoj osobi se ne presuđuje ubistvom na dunjaluku niti vatrom na ahiretu sve dok se nad njom ne uspostavi dokaz. A uspostavljanje dokaza kada se radi o aslud – din je dopiranje (el belag). Stoga, do koga je doprla vjera islam, ili Kur'an ili je čuo o Poslaniku (Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem), i tome slično nad njim je uspostavljen dokaz bez obzira da li do njega doprla vijest (o islamu, Kur'anu, Poslaniku) od muslimana ili kafira.

Isto tako, ukoliko je bio u stanju da spozna islam ali je okrenuo glavu i nije se interesovao i protiv njega je uspostavljen dokaz. Takvi su nevjernici i na dunjaluku i na ahiretu i ne postoji posebnog uvjeta za uspostavljanje dokaza protiv njih (tj. nema posebnih dodatnih uvjeta mimo onoga što je šejh spomenuo a to je da su čuli o islamu, Kur'anu ili Poslaniku ili da su bili u stanju da spoznaju islam ali su okrenuli glavu op.prev.)

Na osnovu toga kažemo da su obožavaoci kaburova u muslimaskim zemljama kafiri i na dunjaluku i na ahiretu pa makar neko od njih bio veći neznalica od svog magarca. Nad njima je uspostavljen dokaz tj. islam, jer imaju Kur'an, ali je Allah zapečatio njihova srca tako da ne shvataju. U Sahihu se od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće za mene čuti niko iz ovoga ummeta, ni jevrej ni kršćanin, potom preseli ne vjerujući u ono s čim sam poslat, a da neće biti od stanovnika Vatre.“

Stoga je nad apsolutnom većinom ljudi u našem vremenu uspostavljen dokaz po pitanju aslu dina jer su ili čuli o islamu, što je samo po sebi dovoljno, ili su u stanju da se upoznaju sa islamom, ali su okrenuli glavu. I nad jednima i nad drugima (i nad onima koji su čuli o islamu i nad onima koji nisu, ali su bili u stanju da spoznaju islam) je uspostavljen dokaz, a Allah najbolje zna.

Drugo: Što se tiče očitih i opšte poznatih islamskih propisa poput obaveznosti namaza, zekata, posta, hadža, zabranjenosti zinaluka, alkohola i tome sličnim opšte poznatim stvarima, u njima se opravdava neznanjem onaj ko nije bio u stanju doći do njihove spoznaje, poput onoga ko je tek prihvatio islam, ili živi daleko od muslimana i tome slično. Ukoliko takav ostvari osnovu vjere (tj. dođe sa tevhidom i kloni se širka) ali zanegira obavezu namaza na primjer, ili zabranu alkohola takav se neće tekfiriti sve dok se nad njim ne uspostavi dokaz. A uspostavljanje dokaza u takvoj situaciji biva dostavljanjem šerijatskog dokaza u toj meseli (ako je zanegirao obaveznost namaza uspostavljanje dokaza protiv njega će biti dostavljanjem šerijatskog teksta o obaveznosti namaza, ako je ohalalio alkohol onda će uspostavljanje dokaza protiv njega će biti dostavljanjem šerijatskog teksta o zabrani alkohola i tako redom, op.prev.)

Ko mu dostavi argument, taj je nad njim uspostavio dokaz pa makar onaj ko je došao sa dokazom bio običan musliman a ne student i tome slično jer se ovdje radi o opšte poznatim stvarima.

Treće: Kada su u pitanju manje poznate stvari one se razlikuju u odnosu na vrijeme, mjesto i osobe. U ovoj meseli postoji razilaženje. Šejhul islam Ibn Tejmije je skupini džehmija rekao: Kada bih ja zastupio vaš stav bio bi nevjernik, ali vi kod mene niste nevjernici zbog vašeg neznanja.

Ulema Nedžda je imala stav oprečan ovom stavu šejhul islama. Ono što želim reći jeste da su pomenute džehmije govorile da je Allah na svakom mjestu pa je šejhul islam – a on je bio taj koji im pojašnjavao meselu – da dokaz još uvijek nije uspostavljen protiv njih zbog jačine njihove šubhe i akide na kojoj su odrasli. Kao što rekoh ulema Nedžda je bila drugačijeg stava.

Konstatacija mesele se vraća na jednu stvar a to je poricanje (tekzib). Ukoliko tevil (pogrešno razumijevanje šerijatskih tekstova, op.rec) u ovim stvarima u suštini dovodi do poricanja šerijatskih tekstova, ili pak raspravlja sa njima i vidi da poriču šerijatske tekstove onda su takvi nevjernici. A ukoliko vidi da ne poriču šerijatske tekstove već ih potvrđuju i vjeruju u njih, pored toga što su ih izvitoperili (svojim tevilom) onda nisu nevjernici. Ovo ja sažetak mesele iako ova mesela zahtjeva detaljnije pojašnjenje.

Na osnovu prethodnog vidimo da se uspostavljanje dokaza razlikuje u pomenuta tri stanja.
Kada je u pitanju osnova vjere onda uspostavljanje dokaza biva dopiranjem islama ili sama činjenica da je čuo o njemu pa makar i od kafira.
Kod opšte poznatih stvari uspostavljanje dokaza biva dostavljanjem šerijatskih argumenata od bilo kog muslimana.
Dok kod manje poznatih stvari šubha se mora otkloniti a to nije u stanju učiniti svako.


Odgovorio: Nasir el-Fehd
Izvor: Tawhed.ws
Sa arapskog: Put vjernika (naslov od Puta vjernika)

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz