Traženje pomoći od namjesnika i vladara – odlika zabludjelih novotara

Popularno na sajtu

Zbog slabosti argumenta sljedbenika novotarija, nemoći njihovog pravca i pomanjkanja snalažljivosti, radi pobjede svoga poziva pomažu se namjesnicima i vladarima, jer se time vrši jedna vrsta prisile i zastrašivanja, zbog straha od namjesnika da one koji se bune ne zatvore, fizički kazne ili ubiju. Tako su Bišr El-Mevrisi u doba vladavine El-Me’muna i Ahmed ibn Ebu Davud za vladavine El-Vasika ljudima postavili pravce koji nisu imali utemljenje u Šerijatu.

Na njih su ih podsticali dobrovoljno i iz prisile, sve dok bolest tih pravaca nije zavladala među ljudima i duže vremena bila potvrđena. Kada novotaru nema odaziva na njegov poziv, onda pokušava podignuti vladare kako bi ojačao svoj poziv. Zato je broj onih koji se odazivaju na ovakve pozive velik, jer su duše mnogih ljudi slabašne.  

(El-I’atisam, Imam Eš-Šatibi )

Nije nam čudno ono što je historija zabilježila kao iskušenje Imama Ehlis-Sunneta Ahmeda ibn Hanbela i šejhul-islama Ibn Tejmijje, šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i općenito svih sljedbenika Istine u svakom vremenu i prostoru.

Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, kaže: „Zar ne vidiš stanje novotara u doba tabi’ina i poslije njih? Okružili su se vladarima i utočište našli kod dunjalučara. Ko to nije mogao sakrio se sa svojom novotarijom i s njome pobjegao ne mješajući se sa masama praktikujući je uz korištenje pretvaranja (tukjja).“ (El-I’atisam, Imam Eš Šatibi, 1/167)

Iz knjige: Komentar temelja sunneta

Autor: El Velid Muhammed Nebijjuhu

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz