Umjerena je u svojoj hrani i piću
Žena u potpunosti vodi brigu o tome da bude zdravog tijela, snažne građe, da bude aktivna, a ne mlitava ili teška. Stoga, ona se neće približavati hrani s proždrljivošću, halapljivošću i prekomjernošću, nego će uzimati tek toliko koliko je potrebno za održavanje svoga tijela. Pri tom će se oslanjati na riječi Uzvišenog Allaha, koje se nalaze u Njegovoj mudroj Knjizi: “…I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“[i]
Ugledat će se i na riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na njegovu praksu umjerenosti u jelu i piću: “Čovjek ne puni nikakvu goru posudu od svoga stomaka, ali kad već mora da se hrani, onda nek jednu trećinu stomaka zauzme hrana, jednu trećinu piće, a jedna trećina nek ostane slobodna za disanje.“[ii]
Omer, r.a., rekao je:
“Čuvajte se pretjerivanja u hrani i piću, jer ono uništava tijelo i uzrokuje bolesti, uljenjuje i odvraća od namaza. Na vama je da ih učinite umjerenim, jer je to najbolje za tijelo i ne spada u israf (pretjerivanje). Allah, doista, prezire debelog učenjaka, a čovjek, doista, neće biti uništen sve dok njegove strasti ne počnu uticati na njegovu vjeru.“[iii]
Nema sumnje da je žena muslimanka daleko od narkotika, opojnih sredstava i stimulansa, a pogotovo zabranjenih stvari, kao i od propasti koje bi ženu u iznimnim slučajevima degenerirale od upute Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Ona je daleko od običaja koji su strani islamskom društvu i muslimanima, kao što je dugo i besposleno bdijenje u igri, kockanju i besposličarenju. Ona rano zaspe i rano se probudi kako bi nastavila sa svojom svakodnevnom aktivnosti i kako bi aktivno, djelotvorno i sa zadovoljstvom izvršavala svoje obaveze. Isku njene aktivnosti neće ugasiti dugo sjedenje noću (jer to ne radi) niti će oslabiti njenu snagu loša navika. Ona je neprestano aktivna i djelotvorna i ne dojade joj kućni poslovi jer se drži zdravog i prirodnog sistema koji joj neprestano omogućava i daje slobodu, snagu i aktivnost.
Ona, također, zna da je snažan vjernik draži Allahu od slabog vjernika, kao što se to navodi u Poslanikovoj, s.a.v.s., uputi. Stoga ona neprestano vodi brigu o jačanju svoga tijela, slijedeći prirodni i zdravi poredak u svom životu.
Praktikuje tjelesne vježbe
Razboritoj ženi muslimanki ne silazi s uma da briga o njenoj tjelesnoj spretnosti i aktivnosti, kao i o njenom sveobuhvatnom zdravlju , predstavlja jednu od stvari koje islam preporučuje i na koje podstiče. Stoga, ona se, zbog tog ostvarenja, ne zadovoljava samo pridržavanjem prirodnog i zdravog reda o kojem smo već govorili, nego prakticira i tjelesne vježbe koje odgovaraju njenom tijelu, težini, godinama i društvenom okruženju. Tjelesne vježbe prakticira u određeno vrijeme, u čvrsto određenim terminima od kojih ne odstupa, kako bi joj te tjelesne vježbe poklonile vitko, dotjerano i lijepo tijelo, koje će joj dati zdravlje, snagu; tijelo koje će od nje odstraniti slabosti i bolesti i učiniti je sposobnijom za izvršavanje njenih obaveza i spretnijom pri ispunjenju njene zadaće u ovom životu, bez obzira da li bila supruga ili majka, djevojčica koja raste ili sredovječna žena koja je proživjela jedan dio svoga života.
Ona je čistog tijela i odjeće
Svjesna žena muslimanka, koja postupa prema uputi svoje vjere, veoma je čistog tijela i odjeće, kupa se u kratkim razdobljima i vodi brigu o čistoći svoga tijela i odjeće. Ona se time pridržava Vjerovjesnikove, s.a.v.s., upute u kojoj preporučuje kupanje i mirisanje, a posebno petkom:
“Okupajte se petkom i operite svoje glave, iako niste bili džunupi, i namirišite se.“[iv]
“Ko ide na džumu, od muškaraca i žena , neka se okupa.“[v]
Jačina preporuke vezane za održavanje čistoće putem kupanja, radi klanjanja džuma-namaza, smatrali vadžibom.
Prenosi se od Ebu – Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
“Dužnost je svakog vjernika da se jednom u sedam dana okupa, da opere svoju glavu i svoje tijelo.“ [vi]
Čistoća je jedno od najobaveznijih čovjekovih svojstava, a posebno žene. Ona najviše ukazuje na njenu omiljenu, inteligentnu i ispravnu ličnost. Čistoća je ne približava samo njenom mužu nego i svim ženama koje je poznaju i muškarcima koji su joj u srodstvu.
Vodi brigu o svojim ustima i svojim zubima
Inteligentna žena muslimanka brine se o svojim zubima. Niko neće iz njenih usta osjetiti tužan miris, a to je stoga što svoje zube nakon svakog obroka čisti misvakom, četkicom i sredstvima za čišćenje. Ona pregleda svoje zube, odlazi kod stomatologa najmanje jednom godišnje, makar i ne osjećala nikakav bol, kako bi svojim zubima sačuvala zdrav izgled, čistoću i sjaj. Ona se, također, ako za to ima potrebu, savjetuje sa ljekarom za grlo kako bi njen dah bio čist i mirisan. Nema sumnje da ovo najviše dolikuje ženi, i da je to nešto najljepše i najbolje.
Aiša, r.a., vodila je veoma računa o svojim zubima i nije odustajala od njihovog čišćenja misvakom. Kod Buharije i Muslima nalaze se mnoga vjerodostojna predanja koja govore o tome. A prenose ih mnogi ashabi.
U Buharijinom “Sahihu“ prenosi se od Mudžahida, a on prenosi od Urvea, r.a., da je rekao:
“Čuli smo Aišu, majku vjernika, kako u sobi čisti zube…“ (…)[vii]
U muslimovom „Sahihu“ prenosi se od Ata'a, a on od Urvea, r.a., da je rekao:
„Čuli smo njen udarac misvakom dok je čistila zube…“[viii]
Aiša r.a., prenosi da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi nikad legao noću ni danju, pa ustao, a da nije očistio zube misvakom prije nego se abdesti.[ix]
Poslanikova, s.a.v.s., briga o čistoći zuba dolazi do te mjere da je rekao:
“Kada ne bi otežavao svome ummetu, naredio bih mu da misvak upotrebljava pri svakom namazu.“[x]
Aiša, r.a., upitana je o tome šta bi Allahov Poslanik, s.a.v.s, prvo uradio kada bi ušao u svoju kuću? Rekla je: “Upotrijebio bi misvak.“[xi]
Veoma je čudno da neke žene muslimanke zanemaruju ovu stranu, a to je jedan od najvažnijih sastavnih dijelova ličnosti žene muslimanke i to je prednost koju u biti sadrži islam i njegova postojanost.
To je jedan od sastavnih djelova njene nadahnute, omiljene, nježne i ženstvene ličnosti koja u sebi sadrži žensku ljepotu, eleganciju i prijaznost. To je jedan dio suštine islama i njegove postojanosti jer Poslanik, s.a.v.s., više puta podstiče na čistoću i izražava prezir prema ružnim mirisima i blijedoj i prljavoj spoljašnjosti, pa kaže:
“Ko jede luk: bijeli luk ili prasu neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega je i ljudi osjećaju.“[xii]
Vodi brigu o uljepšavanju svoje kose
U uputu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ubraja se i naredba o njegi kose, njenom održavanju i uljepšavanju kroz legalno uljepšavanje u islamu. To se navodi u hadisu koji bilježi Ebu – Davud od Ebu – Hurejrea r.a., koji je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
‘Ko ima kosu neka je očisti.'“[xiii]
Čišćenje kose u islamu podrazumijeva njeno čišćenje, češljanje, mirisanje i uljepšavanje njenog izgleda.
Imam Ahmed i En – Nesai prenose od Džabira, r.a., da je rekao:
“Posjetio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Vidio je čovjeka raspuštene kose, koja se raspršila na sve strane, pa je rekao: ‘Zar ovaj nije našao ništa čime bi sabrao svoju kosu?!'“(…)[xiv]
Ako je ovo Poslanikova, s.a.v.s., uputa ljudima, kakva onda treba biti ženama, jer, kao što smo već naveli, one su izvor ukrasa, sjaja i ljepote, kod njih čovjek nalazi smiraj, on u suživotu s njima nalazi smiraj, užitak, intimu, sreću i zadovoljstvo? Ženi muslimanki, zdravog rasuđivanja, nije skriveno da je ljepota ženine kose najvažniji dio njene ljepote i da njeno uljepšavanje predstavlja najvažniji činilac njene privlačnosti.
Ona je lijepe spoljašnjosti
Nema sumnje da je žena koja vodi brigu o svojoj odjeći i o svom izgledu lijepe spoljašnjosti i elegantnog izgleda bez razgolićavanja i raskalašenosti. Pogled na nju odmara oči njenog muža, njene djece, njenih mahrema i drugih žena muslimanki. Pogledom na nju duša se zadovoljava. Ona neće izaći pred ljude kojima je dozvoljeno da je vide, mizerne, bijedne i prozirne spoljašnjosti, nego će se potruditi i urediti se, postupajući po uputi čistog islama, koji zahtjeva lijep izgled i dozvoljene ukrase.
Prilikom tumačenja riječi Uzvišenog Allaha: „Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela…”’ , El – Kurtubi kaže: „Mehkul prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: ‘Skupina ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čekala ga je pred vratima, pa je krenuo pred njih. U kući se nalazila mala mješina u kojoj je bila voda, gledao je u vodu i uredio svoju bradu i kosu.”’ Pričala je Aiša: „Rekla sam mu: ‘Allahov Poslaniče, i ti ovo radiš?’ Rekao je: ‘Da. Kada čovjek izlazi pred svoju braću, neka se uredi, jer je Allah, doista, lijep i voli ljepotu.”’[xv]
Musliman će sve ovo činiti gledajući u svim stvarima sredinu, a to je ravnomjernost u kojoj nema pretjerivanja niti nemara. On se pokorava riječima Uzvišenog Allaha:
„I oni koji, kada udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.“ (…)[xvi]
Islam svojim sinovima i kćerima, a posebno svojim misionarima želi da preplave društva i da budu ugledni uzori, a ne užasni uzori koji bodu oči i odbojni su. Islam ne odobrava da čovjek, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, u svom izgledu tako nisko padne, do nivoa mizerije i nemarnosti, vadeći se na to da je to zuhd i skromnost. Pa, Allahov Poslanik, s.a.v.s., predvodnik je skromnih , ali je oblačio lijepu odjeću, uljepšavao se svojoj porodici i svojim prijateljima. Kroz to svoje uljepšavanje i lijepo dotjerivanje vidio je ispoljavanje Allahove, dž.š., blagodati koju mu je podario:
„Doista Allah voli tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.“ (…)[xvii]
Samo po sebi, razumljivo je da Allahovi misionari, ljudi i žene, moraju biti lijepe spoljašnjosti, najljepšeg izgleda, najpotpunije elegancije, moraju više privlačiti od drugih kako bi bili u stanju da prodru do najdaljih dubina srca, da njihov poziv dospije do unutrašnjosti duša.
Naprotiv, od njih se, za razliku od drugih ljudi, traži da budu takvi čak i ako se ne ističu među ljudima. Allahovi misionari trebaju voditi brigu o svojoj spoljašnjosti, čistoći svojih tijela, odjeće, noktiju, kose i onda kada sami kako bi odgovorili pozivu zdrave, prirode o kojoj nas je obavijestio Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima:
„Pet je stvari koje se ubrajaju u islam (fitret): obrezivanje, uklanjanje dlaka stidnog mjesta, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, odrezivanje nokata i skraćivanje brkova.“[xviii]
Ova vjera preporučuje brigu o ljepoti ljudske prirode i to je ono za čim žudi svaki musliman koji ima istančan ukus i osjećaje.
Ona se neće okliznuti pred pokazivanjem draži i pretjerivanjem s ukrasima
Iskrenu ženu muslimanku ova briga o izgledu neće dovesti do pokazivanja draži i njenih ukrasa pred drugim ljudima, mimo njenog muža i njenih mahrema. Ona neće dovesti do raskalašenosti i pretjeranosti, nego će svoje ukrase pokazivati u granicama ravnomjernosti koje je islam uspostavio za sve svoje propise. Iskrena i svjesna muslimanka neprestano je na oprezu i budno vodi računa o ravnomjernosti i umjerenosti u svemu kako ne bi zanemarila neki dio svoga života.
Ona ne zaboravlja da islam, koji podstiče na dozvoljene ukrase i koji ih preporučuje, zapravo upozorava na pretjerivanje i raskalašenost u svemu tome kako žena u ovome životu ne bi postala robom i kako ne bi ostavila svoj posao veliki, neprestani interes. U hadisu se kaže:
„Propao je rob dinara i dirhema, kadife i ogrtača od puplina. Ako mu se dadne, zadovoljan je, a ako mu se ne dadne, nije zadovoljan.“[xix]
Naše su žene danas zapale u ropstvo i pod uticajem modnih kuća i njihovih svjetskih trgovaca. Imućna žena neće obući jednu skupu i vrijednu odjeću više od jedanput. Današnje žene zapale su u ropstvo na koje je upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Zapale su u opasni, mutni, gnusni i odvratni glib do kojeg ih je dovelo to naivno robovanje luksuznoj odjeći i ukrasima koji uz nju idu. Nakinđurenost je prešla granicu umjerenosti, što je onu koja to čini odvelo od cilja radi kojeg je čovjek stvoren u ovome životu.
Među nesreće u koje je zapao veliki broj muslimanki u ovom vijeku spada hvalisanje i mnogobrojnost skupe, vrijedne i raskošne odjeće u prvim bračnim noćima. Proslava sklapanja braka predstavlja modnu reviju u kojoj se pojačava takmičenje od granice bespotrebnog rasipanja i isprazne nadmenosti, daleko od bilo kakve razumnosti, promišljenosti ili umjerenosti. Ova slika dolazi do izražaja u najjasnijem obliku kada mlada, u svojoj prvoj bračnoj noći, oblači svu svoju novu odjeću. Ponekad se ta odjeća sastoji od deset vrsta odjeće koju oblači jednu za drugom. Svaki put kada obuče nešto novo, dolazi i izlaže se pred prisutnim ženama kao što to čine manekenke na zapadu. U dubini duše gospođe koje hvale ovaj običaj, ne mogu znati da li među prisutnim ženama ima i onih koje svojim materijalnim mogućnostima ne mogu sebi osigurati kupovinu nekih od ovih komada odjeće. Zbog toga se njihova duša puni žalom, tugom i nezadovoljstvom, te je zaokupi ljubomora, zavidnost, pakost i mržnja prema ovoj mladoj, njenoj porodici i prema onima koji su joj slični u blagostanju i blagodatima. Ovo se ne bi desilo da se mlada pridržavala umjerenosti i da je, u noći svoje udaje, obukla svega jednu ili dvije vrste odjeće. U ovoj pojavi jeste primjer onoga što se može naći u iskrivljavanju duha islama, koji se temelji na olakšanju, praštanju, umjerenosti i srednjem putu; koji zabranjuje pretjerivanje, rasipništvo i nadmenost.
Nema sumnje da je žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjerske upute, spašena od ovog pokliznuća i iskušenja. Razlog tome je uputa ove veličanstvene vjere kojom je žena okružila samu sebe i jer je za sebe izabrala put umjerenosti i ravnomjernosti s kojom dolaze svi šerijatski propisi.
Autor: Dr. Muhammed Ali el-Hašimi
Iz knjige: Ličnost žene muslimanke
Fusnote:
[i] El – A'raf, 31.
[ii] Hadis je hasenun – sahihun. Bilježi ga Ahmed, 4/132 i Et – Tirmizi. 4/18 u knjizi „Ez – Zuhdu“, poglavlje „Ma džae fi kerahijjeti kesretul – ekli “.
[iii] „Kenzul – ‘ummali“, 15/433. Pogledaj i vrijedni tekst o „Štetnost prekomjernog jela na tijelo, intelekt i dušu“ od liječnika dr. Muhammeda Nazima Nesimija koji se nalazi u časopisu „Hadaretul – islami „ br. 4 i 5, god. 15.
[iv] „Fethul – bari“. 2/370, knjiga „El – Džumu'atu“, poglavlje „Ed – Duhnu lil – džumu'ati“
[v] Hadis se prenosi od Abdullaha bin Omera, a nalazi se u „Sahihima „ Ebi – Avane, Ibn – Huzejme i Ibn – Hibana. Pogledaj i „Fethul – bari“, 2/166, knjiga 2El – Džumu'atu“, poglavlje „ Fadlul – gusli jevmul – džumu'ati“.
[vi] Muttefekun alejhi. Pogledaj „Šerhus – sunneti“, 2/166, knjiga „El – Hajdu“, poglavlje „Guslul – džumu'ati“.
[vii] “Fethul – bari“, 3/599, knjiga „El – ‘Umretu“, poglavlje „Kem i'temeren – nebijju“.
[viii] “Sahihul Muslimin“m 8/236, knjiga „El – Hadždžu“, poglavlje „Adedu ‘umrin – nebijji s.a.v.s., ve zemanihinne.“
[ix] V Hadis je hasenun. Bilježi ga Ahmed, 6/160 i Ebu – Davud 1/46, knjiga „Et – Taharetu“, poglavlje „Es – Sivak“.
[x] „Fethul – bari“, 2/374, knjiga „El – Džumu'atu“, poglavlje „Es – Sivaku jevmul-džumu'ati“ i „Sahihu Muslimin“, 3/143, knjiga „Et – Taharetu“, poglavlje „Es – Sivak“.
[xi] „Sahihu muslimin“, 3/143, knjiga „Et – Taharetu“, poglavlje „Es – Sivak“.
[xii] “Sahihu muslimin“, 5“50, knjiga „El – Mesadžid“, poglavlje „Nehju akilis“ – sevmi vel – besali žan huduril – mesd'idi“.
[xiii] Bilježi ga Ebu – Davud, 4/107 u knjizi „Et – Teredždžulu“ poglavlje „Islahuš – ša'ri.“ Lanac predanja je hasen.
[xiv] Hadis je vjerodostojan, a bilježe ga Ahmed, 3“357 i En – Nesai, 8/183, knjiga „Ez – Zinetu“, poglavlje „Teskinuš – ša'ri“.
[xv] Pogledaj Kurtubijev tefsir, 7/197, El – A’raf 32.
[xvi] El – Furkan, 67.
[xvii] Hadis hasen. Bilježi ga Et – Tirmizi, 4/206, knjiga „El – Isti'zanu“, poglavlje „Eserun – ni'meti alel – ‘abdi“.
[xviii] “Fethul – bari“, 10/334, knjiga „El – Libasu“, poglavlje „Kassuš – šaribi“ i „Sahihu Muslim „, 3/146, knjiga „Et – Taharetu“, poglavlje „Hisalul – fitreti“.
[xix] „Fethul -bari“, 6/81, knjiga „El – Džihadu“, poglavlje „El – Hurrasetu fil – gazvi fi sebilillah“.
