Globalni krstaško-jevrejski sistem već dugo vremena nastavlja svoje napade na islamski svijet. Ovi napadi, čiji korijeni sežu u prošla stoljeća, naročito su nakon 19. stoljeća poprimili široke razmjere. Sa Prvim svjetskim ratom kompletna islamska područja podijeljena su između nevjerničkih sila, a zatim su nad njima uspostavljeni nevjernički režimi. Tako je vojna okupacija islamskog svijeta u velikoj mjeri završena i globalni krstaško-jevrejski sistem zavladao je našim zemljama.
Nakon toga, ovaj krstaško-cionistički projekat nametnuo se našim prostorima na političkom, moralnom, vjerskom, obrazovnom, kulturnom, društvenom, ekonomskom i svakom drugom planu. Način razmišljanja i života islamskog svijeta, zasnovan na čistom vjerovanju i principima islama, bio je razbijen. Muslimani su počeli raditi, razmišljati, vjerovati i živjeti poput nevjernika, a ne kao oni sami. Naše političke sisteme uredili smo onako kako su to željeli nevjernici. Naše zakone prilagodili smo nevjerničkim zakonima. Vrijeme smo organizovali poput nevjernika, a naše radne običaje zamijenili njihovim metodama. Obrazovni sistem i škole oblikovali smo prema njima. Počeli smo se oblačiti, jesti i piti kao oni.
Za osobu razuma i pouke jasno je da je sve ovo jedna od najvećih nesreća koja je zadesila zajednice vjernika od početka historije. Mnogi muslimanski mislioci današnje stanje porede sa krstaškim i mongolskim invazijama iz prošlosti. To je zaista poređenje o kojem treba duboko razmisliti.
Historičar Ibnul-Esir u svom poznatom djelu „El-Kamil fit-Tarih“ ovako govori o mongolskoj invaziji:
„Događaji koje ću opisati toliko su strašni da sam godinama izbjegavao čak i da ih spominjem. Nije lako reći da se smrt nadvila nad islam i muslimane. Ah! Kada me moja majka ne bi ni rodila ili kada bih umro prije nego što sam svjedočio ovim katastrofama. Ako vam jednog dana bude rečeno da svijet od stvaranja Adema nije vidio ovakvu nesreću, vjerujte u to bez oklijevanja, jer je to čista istina. Među najvećim tragedijama historije obično se spominje pokolj Izraelćana od strane Nabukodonosora i spaljivanje Jerusalema. Ali to je ništa u poređenju s onim što se nedavno dogodilo. Ne, vjerovatno se do Sudnjeg dana neće vidjeti katastrofa ovakvih razmjera.“
Kada bi Ibnul-Esir vidio ono što se danas događa, priznao bi koliko je blaga bila njegova procjena da se „do kraja vremena neće vidjeti nesreća poput mongolske invazije“. Jer naše današnje stanje, nažalost, još je gore od vremena mongolske invazije.
Jedan od najvećih faktora koji su omogućili trajnost krstaško-cionističke okupacije islamskog svijeta svakako je uspostavljanje cionističke okupatorske države u srcu naše geografije. Cionistički pokreti koji su započeli još 1700-ih godina vremenom su se pretvorili u jevrejsku migraciju prema Palestini i osnivanje institucija koje će postaviti temelje okupacije. Nakon ubrzanja tog procesa tokom 1800-ih, Britanci su u okupiranoj Palestini obećali Jevrejima osnivanje države. Sa tom 1917. godinom proces stvaranja jevrejske državice dodatno je ubrzan. Konačno, 1948. godine ta država je uspostavljena i zauzela svoje mjesto u temelju globalnog sistema nevjerstva. Tako su jevrejsko-cionistički krugovi unutar globalnog sistema nevjerstva, koji su se formirali još od 1700-ih, dobili vlastitu državu. Naravno, oni su osim Izraela uspostavili i cionističke mreže unutar mnogih država poput SAD-a, Engleske, Francuske, Rusije i Njemačke, povezujući te države sa sobom.
Nakon uspostavljanja cionističke okupatorske države krstaško-cionistička invazija dodatno je ubrzana. Posebno od kraja 1960-ih odnosi između Izraela i SAD-a sve su više jačali. U osnovi rastućih američkih intervencija prema islamskom svijetu uvijek je stajao upravo taj odnos.
Globalni sistem nevjerstva u svojoj okupaciji islamskih zemalja uvijek je nailazio na velikog neprijatelja: islamsko buđenje. U periodu kada je Osmansko carstvo zbog krstaško-cionističkih napada bilo pred raspadom, škole islamskog buđenja koje su se pojavile kao nada spasa u različitim krajevima hrabro su se suprotstavile toj invaziji. Od Egipta do Indije, od Indonezije do Bosne, islamsko buđenje vodilo je borbu protiv ove invazije i na vojnom i na intelektualnom planu. Globalni sistem nevjerstva ulagao je velike napore da iskvari ili uništi islamsko buđenje. One koje je mogao iskvario je i integrisao u marionetske nevjerničke režime, a one koje nije mogao ubijao je ili zatvarao u tamnice.
Tako se od početka 20. stoljeća nastavlja rat između globalnog sistema nevjerstva i islamskog buđenja. Vođe i pripadnici islamskog buđenja svim snagama su radili na oslobađanju islamskih zemalja iz ruku nevjerstva i konačnom uništenju cionističke okupatorske države. Krstaško-cionistički sistem činio je sve da zaustavi djelovanje islamskih pokreta. Ponekad su aktivirali svoje marionetske režime. Kada to nije bilo dovoljno, pokušavali su direktnu vojnu okupaciju. Ukratko, taj rat traje sve do danas. Islamsko buđenje ostvarilo je mnoge male i velike pobjede protiv krstaško-cionističkog sistema u raznim krajevima. U Afganistanu, Iraku, Siriji, Čečeniji, Bosni, Palestini, Jemenu, Somaliji, Maliju, Egiptu, Libiji i mnogim drugim područjima islamsko buđenje uspjelo je ozbiljno uzdrmati globalni sistem nevjerstva. Na nekim mjestima ostvarene su privremene, a na nekim trajne pobjede. Danas, hvala Allahu, u mnogim krajevima islamsko buđenje i dalje vijori zastave tevhida nad oslobođenim islamskim teritorijama.
Novi cionističko-krstaški projekat
U prošlomjesečnom tekstu pokušali smo obraditi neke detalje rata SAD-a i Izraela protiv Irana.
Bez obzira na Iran i režim u Iranu, ovaj rat nije moguće posmatrati odvojeno od cionističko-krstaškog projekta usmjerenog protiv islamskog svijeta. To je pitanje koje se tiče cijelog islamskog svijeta, a ne samo Irana. Riječ je o mnogo širem pitanju sa dalekosežnim posljedicama.
Kada se analizira religijsko razumijevanje koje dominira američkom politikom, lako se uočava da se u njegovoj osnovi nalazi ideja „uređenja svijeta“. Američka politička misao vjeruje da je „uređenje svijeta“ božanska dužnost koja im je povjerena, pa čak i sudbina. To je nesumnjivo šapat koji im šejtan usađuje. Oni ne tragaju za „božanskim poretkom“, nego za „šejtanskom diktaturom“. Također, podrška Izraelu od ogromne je važnosti za ostvarenje njihovih devijantnih religijskih uvjerenja. U američkoj religijsko-političkoj misli postojanje Izraela služi završnom ratu i ponovnom dolasku Isaa, alejhis-selam. (Za detaljnije informacije može se pogledati članak dr. Onura Yildirima „Uticaj religije na politiku u Americi“.)
Napadi SAD-a i Izraela predstavljaju jedan od koraka prema novom oblikovanju regije pod vodstvom Izraela. Trenutna američka administracija ranije je, pod nazivom „Abrahamovi sporazumi“, postavila temelje arapsko-izraelskog mira. To je bio prvi korak ka uspostavljanju sistema političkog i ekonomskog partnerstva između arapskih režima i Izraela.
Ne smije se zaboraviti u kakvom se kontekstu poduzimaju ovi koraci. Islamski svijet još od 1900-ih vodi borbu za nezavisnost kako bi se oslobodio marionetskih režima i krstaško-cionističke okupacije, prolazeći kroz teške ratove. Ti ratovi psihički su iscrpili region i društva. Posebno nevjernički režimi koriste to iscrpljivanje u svoju korist i vode propagandu protiv pokreta islamskog buđenja. Nastavljene borbe za nezavisnost prikazuju kao štetne za islamski svijet. Tvrde da je spas u nevjerničkim režimima, demokratskim sistemima i prilagođavanju globalnom krstaškom sistemu. Upravo se na taj način, pod nazivima „zajednički prosperitet, ekonomski razvoj i mir“, otvara put partnerstvu s Izraelom. Proces koji nas čeka jeste proces u kojem se želi potpuno nametnuti ovakvo razmišljanje, a posebno ga prihvataju režimi islamskog svijeta, prije svega arapski režimi. Neke političke grupacije koje koriste navodno islamski govor također se prilagođavaju toj situaciji.
Dok se sve to dešava, Izrael se neprestano širi i nastavlja rad na ostvarenju cionističkog projekta poznatog kao „Obećana zemlja“, rušenju Mesdžidul-Akse i izgradnji paganskog hrama. Danas je Izrael gotovo potpuno progutao Zapadnu obalu i Gazu. Također, teritorije Libana i Sirije svakim danom sve više bivaju okupirane. Sinajsko poluostrvo u Egiptu, koje graniči s Izraelom, već je gotovo 50 godina demilitarizovano. Na taj način Egipat je odvojen od ostatka islamskog svijeta i spriječeno je da predstavlja prijetnju Izraelu. Oklopne jedinice sposobne za ozbiljnu vojnu operaciju ne mogu se približiti Izraelu na manje od 200 kilometara. Jordan, slično tome, nema drugu namjeru osim zaštite Izraela.
Jedina preostala opcija jeste da islamsko buđenje ponovo preuzme inicijativu i izgradi kolektivnu islamsku, političku, intelektualnu, pravnu, društvenu i ekonomsku borbu zasnovanu prvenstveno na vojnom djelovanju. Da bi se to ostvarilo, islamsko buđenje mora svoje kadrove i mase odgajati u tom pravcu, prihvatiti nadolazeću borbu i ozbiljno se pripremiti, te ne prepustiti sudbinu islamskog svijeta na milost i nemilost nevjerničkim režimima.
Neka Allah, azze ve dželle, naš završetak učini dobrim.
Izvor: MepaNews
Ovu analizu napisao je Muhammed Eyüp i objavljena je u majskom broju časopisa Nebevi Hayat za 2026. godinu. Stavovi izneseni u tekstu predstavljaju autorova lična mišljenja i ne moraju odražavati uređivačku politiku Mepa Newsa.
