Najveći pritisak na rukovodstvo Tahriru-Šama dolazi iz susjedne Turske, ne zbog toga što Turska tako želi nego zbog ruskih prijetnji nastavkom krvave vojne kampanje na Idlib uslijed čega bi moglo doći do novog milionskog izbjegličkog talasa s kojim se Turska ovog puta nebi mogla nositi.
Prema preliminarnim informacijama primirje koje je Rusija objavila prije tri dana uvjetovano je raspuštanjem Tahriru-Šama i administrativne “Vlade spasa” te omogućavanjem otvaranja međunarodnih autocesta koje prolaze kroz Idlib.
Okolnosti koje su nastale, prije svega zbog neozbiljnosti turske vojske i lažnih obećanja kako će Rusija zaustaviti napade ukoliko više ne bude ”terorističkih organizacija”, natjerale su stanovništvo u nekim gradovima da se pobune protiv Tahriru-Šama. Grad Sarakib početkom sedmice bio je mjesto velikih demonstracija na kojima se otvoreno tražilo raspuštanje te glavne mudžahidske grupe, dok se istovremeno održavao veliki protest protiv Turske na graničnom prijelazu Atma.
Jasno je kako Turska ne stavlja potpuno u isti koš Tahriru-Šam i druge skupine kao što su Al-Kaida, IDIŠ ili kurdski YPG, ali tu grupu i dalje smatra ekstremističkom i neprijateljski nastrojenom za koju smatra da se nebi dvoumila uzvratiti u slučaju da se turska vojska odluči na određenu vojnu operaciju protiv nje, zbog čega do izravnih borbi nikada nije ni dolazilo.
Tahriru-Šam ima veliki vojni potencijal, prije svega jer posjeduje teško oružje, vrlo kvalitetan komandni kadar i ljudstvo čiji broj je srazmjeran broju boraca svih ostalih grupa zajedno. Stoga, Turska je stava da bi se Tahriru-Šam mogao ideološki ”razrijediti” ukoliko bi došlo do spajanja s Nacionalnim oslobodilačkim frontom (NLF) koji je zapravo savez većeg broja jedinica onog što je ostalo od Slobodne sirijske vojske u Idlibu.
Naravno, postoji i struja unutar Tahriru-Šama koja smatra kako plan selefijskog ujedinjenja u Siriji nije uspio te kako je krajnje vrijeme spajanja s NLF-om jer ionako sarađuju sa skupinama NLF-a na većini frontova, ali je snažnija i utjecajnija ona struja koja smatra kako bi ulazak u NLF rezultirao urušavanjem sirijske džihadske arene te u konačnici odustajanjem od osnivanja šerijatske države. Ebu Muhammed Dževlani, emir i zapovjednik Tahriru-Šama, nalazi se između te dvije struje.
Tahriru-Šam je pred velikim izazovom – ostati u sadašnjem obliku i riskirati novu neprijateljsku ofanzivu koja bi mogla rezultirati gubitkom preostalog teritorija, ili ući u NLF, progutati neslaganja, te tako podlijeći pritisku Turske.
Zapravo, spajanje Tahriru-Šam i Nacionalnog fronta nije loša solucija (po mišljenju autora teksta, op. PV), Turska računa da će spajanje njihovih boraca ”razrijediti” HTŠ, ali ne računa da će HTŠ isto tako ”razrijediti” NLF. Zapovjednici i šerijuni Tahriru-Šama na čelu s Dževlanijem dobili bi ključne položaje u NLF-u te bi mogli utjecati na odluke koje NLF bude donosio. Ono što centralno vijeće Tahriru-Šama drži skeptičnim jeste činjenica da Rusija žarko želi raspuštanje njihove grupe.
Sirijski pisac i istraživač Halik Mikdad rekao je da su ”mogućnosti za raspuštanje HTŠ-a vrlo ograničene”, aludirajući na turski rok i ponudu spajanja s NLF-om.
Mikdad tvrdi kako je rukovodstvo Tahriru-Šama dovoljno sposobno da se nosi s unutarnjim otporom ukoliko bi došlo do spajanja s ostalim grupama, stoga nije isključeno da bi do toga na kraju moglo doći.
”Manevarski prostor (izbor) za Tahriru-Šam ovog puta je ograničen, a ono što se traži je opstanak Idliba, što znači da Tahrir ima dvije mogućnosti – borbu ili NLF” rekao je Halil Mikdad koji smatra kako je bolje da dođe do spajanja s ostalim grupama.
Rekao je: ”Indikacije ukazuju na postojanje konsenzusa po pitanju Idliba, sve dok se ne postigne sirijsko političko rješenje, ali sve još uvijek ostaju špekulacije i o tome ovisi odluka Dževlanija. Postoje i grupe koje su neprijateljske prema Tahriru, što znači da mogućnost izbijanja međusobnih borbi još uvijek ostaje”.
Novinar Ibrahim Idlibi vjeruje kako bi uprkos spajanju opet došlo do nove ofanzive na Idlib, jer ulazak komande Tahriru-Šama u NLF bi Rusija opet mogla iskoristiti i optužiti cijeli NLF terorističkim, a od čega se do sada ustručavala.
Kako god, situacija je kompleksna a odluka na Ebu Muhammedu Dževlaniju je vrlo teška. Ulazak u novu bitku u ovom trenutku jako je rizičan zbog ograničenih resursa, tako da mnogi smatraju kako bi mogao donijeti odluku spajanja s NLF-om kako bi kupio dovoljno vremena. Treba podsjetiti da je grupa Džejšul-Izza od 3000 boraca potpuno razbijena u bitci za Hamu, Tahriru-Šam ne smije dopustiti isti ishod u Idlibu.
(Arabi21.com/Ummet Press)
