U toku sirijskog džihada koji uskoro puni treću godinu, svjedočili smo jednom jedinstvenom historijskom i društvenom fenomenu koji se, ako ne u cijeloj ljudskoj historiji, sigurno nije dogodio dugo, dugo vremena. Mnogi od nas smo olahko prešli preko njega, ne shvatajući njegovu veličinu i posebnost.
Taj fenomen i ta posebnost džihada u Siriji jeste što je on okupio istinske vjernike iz cijeloga svijeta pod jednu zastavu, zastavu tevhida (monoteizma) la illahe illellah muhamedun resulullah, koja je bacila u sjenu sve nacioanlističke zastave. Ova crna zastava tevhida je pod svoje okrilje okupila mudžahide sa svih kontinenata, gotovo iz svih država svijeta.
Mudžahid iz Kine u SirijiTako da danas u Siriji možemo da vidimo mudžahide svih rasa, boja i naroda – hiljade Evropljana, Afrikanaca, Arapa, Azijata, Amerikanaca, Australaca, Čečenaca i drugih – zajedno se bore da ummetu vrate dostojanstvo koje mu zasluženo pripada i koje je pogaženo zadnjih nekoliko vijekova.
Takvom etničkom, nacionalnom i jezičkom raznolikošću se danas ne može pohvaliti ni jedna država na svijetu, čak i ona koja je u stanju mira i gdje dolazak u nju ne znači potpis na smrtnu presudu kao što to znači dolazak u Siriju. Ono što još naglašava tu posebnost jeste da se svi ovi ljudi međusobno smatraju braćom i da se svi oni bore sa jednim ciljem bez obzira na jezičke i kulturalne barijere, a to je pomaganje muslimanima Sirije i ponovno uspostavljanje hilafeta sa centrom u Šamu – Siriji.
Da bi vam samo malo približili kako to izgleda, citirat ćemo jednog brata Sandžakliju koji je jedno vrijeme boravio u Siriji i htio da se vrati kući iz njemu poznatih razloga. Kada je on rekao svojim suborcima da želi da se vrati nazad prišao mu je mudžahid iz Srbije, bivši kršćanin, koji je tada bio musliman tek nešto oko mjesec dana i rekao mu: “Brate, ti si sada na vrhuncu (vjere), i sada možeš samo dole.”
Ova fascinanta raznolikost još više dolazi do izražaja kada uočimo da se među njima nalaze borci svih starosnih dobi. Od mladića koji sa mukom drže puške do oronulih staraca, dugih i sjedih brada, izboranih čela, ali velikog ponosa izraženog na njihovih licima koja pokazuju snagu vjerovanja koja pokreće ta slabašna tijela.
Kao šlag na ovu kremu dolaze ljudi od znanja, poput šejha Muhejsinija, koji su napustili svoje porodice i otišli u daleku zemlju Siriju da pomognu muslimane i svojim prisustvom uljepšaju ovu sveopštu raznolikost kakva je se prije mogla naći samo u dobrim knjigama naučne fantastike.
Međutim, najsjajniji i najdragocjeniji od svih bisera sirijskog džihada, jesu lavice ovog ummeta, mudžahide, majke, sestre, kćeri i supruge muslimana, koje su pored svoje urođene fizičke slabosti ipak hrabro odlučile dati svoj doprinos u uzdizanju Allahove Riječi i odbrani potlačenih muslimna u Siriji.
One su dokaz da mišići nisu pokretač jednog tijela nego da je to iman, akida, vjera. One su potvrde ajeta: “Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio” (3:110). One su primjer kakve trebaju da budu današnje muslimanke – slobodne, požrtvovane, spremne, postojane. Ironično, one su i primjer kakvi muslimani muškarci trebaju da budu.
One također dolaze iz cijelog svijeta u Siriju da bi dale svoj doprinos u formiranju savremene islamske države – hilafeta. To su muhadžirke koje su napustile svoje domove, svoje domovine, svoje roditelje i svoju braću i sestre da bi otišle hiljadama kilometara dalje, da bi se borile i da bi bile žene mudžahida, da bi bile tamo gdje vlada Allahov zakon, da bi trpile ono što i oni trpe, da bi brisale suze i krv svojih voljenih, a mogle su lagodno da žive u svojim mjestima okružene svakodnevnim luksuzima. Ne, nne su ostavile sve i ponijele sa sobom samo bogobojaznost i iskren oslonac na Allaha. One su primjer kakav ummet treba da bude, one su biseri sirijskog džihada.
Mimo muhadžirki ništa manje vrijednije nisu ni ensarijeke – sirijske mudžahide. Predstavljamo vam borbenu jedinicu koja nosi naziv “Umm Al-Mu'minin Aiša” – ime majke pravovjernih koju šiitski zločinci preziru iz dna duše, što je samo po sebi velika hrabrost s obzirom da u ratu u Siriji učestvuju desetine hiljada šiitskih pagana koji preziru članove časne porodice Poslanika sallAllahu alejhi ve selem. Ovim činom one postaju jedinstven primjer neustrašivosti i smjelosti koji dugo neće biti nadmašen.
U nastavku vam predstavljamo foto galeriju ženske jedinice “Umm Al-Mu'minin Aiša” koja djeluje pod komandom Džebhatun nusre u Halepu (klikni na sliku da bi je vidio u punoj veličini i pokrenuo slideshow prikaz, op.PV):
Pripremio: Ebu Abdurrahman
Napomena: Radovi u rubrici Vaša strana su vlasništvo njihovih autora. Svoje radove možete slati putem Kontakt forme.
