Budi hrabar (II): Hrabrost ispred vladara

Popularno na sajtu

Iz serijala članaka “Budi hrabar”.

Prvi dio: Budi hrabar (I): Hrabrost ispred Allahovih neprijatelja

Treći dio: Budi hrabar (III): Hrabrost kod teških situacija


Ne postoji ono što opravdava slabost muslimana ispred vladara; naprotiv, ako mu je vladar učinio neku nepravdu, treba biti hrabar kada ga sretne i kada ga savjetuje.

Drži se ovih stvari kada je u pitanju hrabrost ispred vladara:

1- Savjetovanje bez straha od vladara

Kada musliman savjetuje vladara, ne boji se njegove kazne, niti njegove vlasti – već ga podsjeća na Allahovu vlast i snagu.

Prenosi se da je Ata ibn Rebah ušao kod Abdul-Melika ibn Mervana, koji je sjedio na svome prijestolju, a oko njega su bili velikani Mekke. Kada je ugledao Ibnu Rebaha, ustao je ka njemu i dozvolio mu da sjedne, a zatim ga je upitao:

– „O Ebu Muhammede, imaš li kakvu potrebu?“

– On mu odgovori: „Vladaru pravovjernih, boj se Allaha po pitanju Allahovih i Poslanikovih zabrana, i boj se Allaha po pitanju djece muhadžira i ensarija, jer ti si zbog njih postavljen na ovom mjestu, i boj se Allaha po pitanju onih koji ti stoje na vratima(sirotinja), nemoj se kriti od njih, i nemoj im zatvarati vrata ispred nosa.“

– Na to Abdul-Melik reče: „Da, uradiću tako!“

2- Podsjećanje vladara

Vladar nije stvoren vladarem, već mu je Allah dao vlast nad ljudima, jer ga je izabrao za upravljanje Njegovim robovima.

Prenosi se da je Ebu Hazim Selemtu ibn Dinar ušao kod vladar pravovjernih, Muavije ebu Sufjana, i rekao mu:

– „Neka je na tebe selam, o ‘nadničaru’.“

– Reče: „Reci: ‘neka je na tebe selam, o vladaru.'“

– Pa je odbio njegov zahtjev i okrenuo se prema njemu, rekavši: “Ti si samo nadničar ovog naroda. Allah te je ‘unajmio’ za upravljanje ovog naroda.“ [1]

3- Međusobno preporučivanje istine

Ponekad vladar traži od nekog od svojih podanika da ga savjetuje. Tada musliman mora biti hrabar i ne smije se bojati ničijeg prijekora kada je u pitanju Allah.

Prenosi se da je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik rekao Ebu Hazimu:

„Posavjetuj me, Ebu Hazime.“

Pa mu je rekao: „Posavjetovat ću te, i neću duljiti: veličaj svoga Gospodara i nemoj ići tamo gdje ti je zabranio, već budi onamo gdje ti je naredio da budeš.“ [2]

Plodovi hrabrosti ispred vladara

Širenje dobra

Ako musliman bude hrabar ispred vladara, njegova hrabrost će imati udjela u širenju dobra i suzbijanje zla.

Prenosi se da je ‘Iz ibn Abdus-Selam (učenjak iz Misra), kada je saznao da se u jednom dućanu prodaje alkohol, rekao vladaru Misra, Salihu Ejjubu:

– „O Ejjube, šta ćeš odgovoriti Allahu kada ti bude rekao: ‘Zar ti nisam dao vlast nad Misrom, a zatim si dozvolio alkohol?'“

– Odgovori: „Poznato mi je, ali to je ostalo još od vremena moga oca.“

– Na to mu ‘Iz ibn Abdus-Selam reče: „Ti si od onih za koje je Allah rekao: ‘Oni čak govore: Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i, prateći njihove tragove, mi smo na Pravom putu.’[3]

Nakon toga je vladar Salih Ejjub izdao naredbu da se taj dućan zatvori.

Postizanje časti

Najveća stvar koju hrabar musliman postiže ispred vladara je čast. To zbog toga jer se ne boji njegove kazne i vlasti.

Nakon što je Ata ibn Rebah savjetovao Abdul-Melika ibn Mervana, ovaj mu je rekao:

– „O Ebu Muhamede, tražio si od nas da ispunimo potrebe drugih, i to smo uradili. A da li ti imaš neku potrebu?“

„Ja nemam nikakvu potrebu ni za kim od stvorenja.“ – odgovori Ibn Rebah.

– Na to Abdul-Melik reče: „Ovo je čast!“

Spas od zla

Neki ljudi misle da kukavičluk spašava kukavicu, a da hrabrost uništava hrabrog. Ali stvarnost je suprotna tome; kukavičluk dovodi do srdžbe vladara a hrabrost spašava onoga koji je hrabar.

Prenosi se da je Ebu Gajas Zahid napao svojim štapom momke koji su izlazili iz kuće vladara Nasra Ibn Ahmeda, zbog toga što je vidio da su sa njima izašli pjevači i igrači. Kada su ispričali vladaru ono što se dogodilo, pozvao je Ebu Gajasa i rekao:

– „Zar nisi znao da onaj ko se podigne protiv vladara osvane u zatvoru?“

– „Zar nisi znao da će onaj ko se podigne protiv Milostivog živjeti u vatri?“ – odgovori mu Ebu Gajas.

„Ko ti je naredio naređivanje dobra?“

„Onaj koji ti je dao vlast.“

– A vladar mu reče: „Meni je vlast dao halifa.“

– Ebu Gajas će na to: „A meni je naredio da pozivam na dobro Gospodar halife.“

„Dajem ti vlast nad Samarkandom“ – reče vladar.

– A Ebu Gajas mu odovori: „Ne prihvatam! Jer ako me ti postaviš – uklonićeš me. A ako me postavi moj Gospodar – niko me ne može ukloniti.“

Pa ga je vladar oslobodio zbog njegove hrabrosti.[4]

 

Napisao: Jasir ibn Ali ibn Nur
http://www.ilmway.com/site/maqdis/MS_37111.html

[1] Terbijetul Evlad 1/ 372

[2] Terbijetul Evlad 1/ 372

[3] Ez-Zuhruf, 22.

[4] Terbijetul Evlad, 1/ 477-478

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz