Devetog septembra u popodnevnim satima, izraelski borbeni avioni F-35 izveli su napade u glavnom gradu Katara, Dohi.
Otprilike 15 borbenih aviona poletjelo je iz Izraela i koristilo zračni prostor susjednih zemalja kako bi bombardovali Hamasov centar u Dohi.
Ovim napadom, faktičko stanje “nedodirljivosti” u kojem su se nalazile zaljevske zemlje u odnosu na druge arapske zemlje, nestalo je. Napad na zemlju poput Katara, posebno u dnevnim satima, izazvao je šok među mnogim ljudima.
Naravno, napadima Izraela na zemlje regiona treba se oštro protiviti. Međutim, ono što mi je privuklo pažnju jeste pristup koji sugerira da je napad “cijena koju Katar plaća zbog svog nepokolebljivog stava prema muslimanima.”
Ovaj napad kod mene je izazvao utisak da je to “cijena koju Katar plaća zbog svojih odnosa s SAD-om i globalnim sistemom.” Katar već dugi niz godina domaćin je američkoj vojnoj bazi El Udeyd, koja je najveća američka baza u islamskom svijetu. Čak mnogi troškovi ove baze pokrivaju se iz džepa katarske kraljevske porodice. Dakle, tim novcem, koji dolazi od prirodnih resursa muslimanskih zemalja, zapravo se pokrivaju troškovi.
Ova baza se već godinama koristi za strašne američke masakre protiv muslimanskog svijeta, posebno u Afganistanu i Iraku. SAD je ovu stratešku bazu, koju im je Katar poklonio, s velikim zadovoljstvom koristio za ubijanje muslimana. U svim tim masakrima, pozicija Katara bila je da pokaže još veću prijateljstvo prema SAD-u. Na primjer, tokom posjete američkog predsjednika, ubice Donalda Trampa, Katar mu je poklonio specijalni avion vrijedan 400 miliona dolara.
Ako se napravi malo istraživanje, može se vidjeti da je Katar 2012. godine, u skladu s dogovorom sa SAD-om, pristao biti domaćin Hamasovog ureda u Dohi. Ovaj zahtjev SAD-a imao je za cilj da se Katar koristi kao kanal u pregovorima između Hamasa i Izraela. Tokom vremena, Katar je zadržao status međunarodnog centra za pregovore.
Dakle, Katar ne plaća “cijenu podrške muslimanima”, već cijenu modela odnosa koji je godinama razvijao s SAD-om. U prošlim godinama, američka zmija, kojoj je pomogao da ugrize druge, sada je ujela njega. Ovo nam daje dobru lekciju: Ne pravi prijateljstvo sa zmijama.
***
Među muslimanskim zajednicama, kada se raspravlja o rješenju problema s Izraelom, često svjedočimo tome da se režimi u islamskom svijetu uglavnom izuzimaju od ovog rješenja. Neki čak tretiraju te režime kao dio rješenja, a ne problema.
Jasno je potrebno naglasiti da ovi režimi nisu dio rješenja, već dio problema. Svi ti režimi su dizajnirani da igraju svoju ulogu unutar postojećeg globalnog sistema u kojem je Izrael u središtu. Iako se imena koja vode ove režime povremeno mijenjaju, oni rijetko izlaze iz okvira uloge koja im je dodijeljena.
Zamislite ovo. Govorimo o trokutima u Zaljevskom regionu – Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Saudijskoj Arabiji. Ove tri zemlje doslovno igraju uloge „dobrog, lošeg i ružnog“. Svaka od njih na neki način igra svoju ulogu koja im je dodijeljena. Kada je potrebno uspostaviti političko-socijalno-diplomatske odnose sa islamskim svijetom, Katar je taj koji preuzima glavnu ulogu. Kada je potrebno obaviti tajne i prljave poslove, UAE preuzima odgovornost. Za političku dominaciju i opću liderstvo u regiji, Saudijska Arabija je ta kojoj se obraćaju. Ova tri režima ponašaju se kao tri djeteta koja se trude da se dopadnu svom lošem ocu. Glavni cilj ovih zemalja je da novac od podzemnih resursa islamskog svijeta teče prema američkom i britanskom kapitalu.
Čujem kako neki govore: “Nema ništa drugo što bi mogli učiniti.” Međutim, u situaciji gdje nevini, mladi ljudi u Gazi plaćaju cijenu u ime Islama, vjerujem da svi ljudi na ovom svijetu, osim onih koji se drže statusa kvo, mogu učiniti mnogo više.
Da bismo riješili izraelsku okupaciju Palestine, prvo moramo riješiti globalnu okupaciju islamskog svijeta. Rješenje toga ne može doći iz simpatiziranja prema režimima koje su okupatori postavili, onima koji su stvorili mentalne i materijalne granice unutar islamskog svijeta. Moramo to dobro razumjeti.
Početkom 1990-ih, dok su američki vojnici pod izgovorom “borbe protiv Saddamove okupacije” napadali Arapsko poluostrvo, ko su bili ti koji su se borili rame uz rame sa njima dok su stotine hiljada američkih vojnika gazili svete zemlje? Ko su ti koji su pozvali američke vojnike na ova sveta tla? To su bili režimi poput Saudijske Arabije, Katara, UAE i Bahreina. Ovi režimi su dozvolili američkoj vojsci, najvećem neprijatelju islama u ovom dobu, da uđe u srca islamskog svijeta, u ove svete gradove, i omogućili su im da trajno ostanu tamo. Oni su započeli i nastavili proces američke okupacije islamskog svijeta. Danas, vrtlog koji su sami otvorili, počinje da proguta i njih. Arapski režimi su očigledno vjerovali da će Amerika ubijati samo nevine afganistanske, iračke i palestinske bebe, a njih će ostaviti netaknutima. Međutim, to nije bio slučaj.
***
Režimi, uključujući Katar, koji žive u luksuzu i prosperitetu usprkos požaru koji je zahvatio islamski svijet, trebaju se zaustaviti i razmisliti nakon jučerašnjeg napada. Trebaju vidjeti kako je Amerika, koju su godinama nastojali zadovoljiti i učiniti prijateljem, bez imalo obaziranja stavila njih same ispred Izraela.
Usmjeravanje prema prijateljstvu s Amerikom, otvaranje svojih baza za američke vojnike, integracija u globalni sistem i prihvatanje temelja savremene nevjere – to su stvari koje nijedan musliman ne bi trebao ni pomisliti, a kamoli učiniti. Ove stvari se ne mogu opravdati pod izgovorom “nužde”. Oni koji danas pod izgovorom “nužde” smatraju dopuštenim prolijevanje muslimanske krvi zajedno sa zločincima, trebali bi zapamtiti da će sutra ti isti zločinci doći i po njih.
I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!
Ova ocjena i izjave sadrže osobna mišljenja autora i možda ne odražavaju uredničku politiku Mepa Newsa.
Izvor: MepaNews
