Obaveza čuvanja djece od zablude još u djetinjstvu

708

Od najvećih blagodati braka su svakako djeca. Djeca su emanet kod njihovih skrbitelja bilo da su to roditelji ili neko drugi. Šerijatska je obaveza ispoštovati ovaj emanet kroz islamski odgoj i obrazovanje u pogledu vjerskih načela i drugih korisnih dunjalučkih nauka. Prvi vadžib u pogledu djece je usađivanje imana u Allaha, Dželleša’nuhu, Njegove Poslanike, meleke, Knjige, Sudnji dan i određenje bilo dobro ili zlo te formiranje čistog tevhida u njihovim dušama sve dok on ne ispuni njihova srca. Zatim podučavati ih i navikkavati ih osnovnim temeljima islama (islamskim šartima). Zatim stroga oporuka za očuvanje namaza, unapređenje njihova morala i ahlaka te čuvanje od lošeg društva.

Ovi odgojni postulati su opštepoznati u Vjeri i zbog njihova značaja ulema je napisala odvojena djela i poglavlja koja obuhvataju propise o djeci počevši od njihova rođenja. Ovako osmišljen odgoj su praktikovali Allahovi poslanici i odabranici. Zato pogledaj u sljedeću poruku jedinstvene sadržine mudrog Lukmana njegovom sinu. O tome Allah, Dželleša’nuhu, kaže:
“Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda’.”

”Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljim­ma svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svoj­jim, Meni će se svi vratiti.”

”A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.”

”O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.”

”O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dob­bra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.”

”I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvaliisavog.”

”U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 13-19)

Ova poruka sina ocu sadrži temeljne principe i osnove odgoja koji su neophodni za formiranje ličnosti dijeteta. A ona je vrlo jasna za svakog ko o njoj dobro razmisli.

I rekao je Allah, Dželleša’nuhu:

“O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6)

Kur’anski izraz u ajetu ‘čuvajte sebe’, obuhvata dijete jer je dijete dio oca a izraz ‘i porodice svoje’, također obuh­vata dijete jer ono spada u porodicu.

U komentaru ovog ajeta se prenosi da je Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, rekao: “Podučite ih i odgojite ih.” Pred­aju bilježi Ibn Ebi Dunja u knjizi ‘El-’Ijal’, 1/495.

Dobro potomstvo je ono za šta su vjernici molili All­laha, Dželleša’nuhu, a što spominje Kur’an:

“.. i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74)

Hasan El Basri kaže: “Zar ima veće radosti za oči kada čovjek vidi svoju ženu i svoje dijete kako se pokoravaju Allahu, Dželleša’nuhu?” (Prenosi Ibn Ebi Dunja u ‘El ‘Ijalu’)

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao:Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi će te biti odgovorni za svoje stado. Čovjek je pastir za porodicu unutar svoje kuće i odgovoran je za njih.’”

Jasno se vidi na osnovu ovih Kur’ansko hadiskih tekstova da je obaveza odgajati djecu u duhu islama i islam­ske pedagogije. Ovaj islamski odgoj predstavlja emanet koji je okačen o vratove njihovih skrbitelja od očeva, onih ko­jima je oporučeno da se brinu o njima ili nekom drugom. Treba znati da trud uložen na putu islamskog odgoja predsstavlja dobro djelo kojim se roditelji približavaju Allahu, Dželleša’nuhu, te da im se neprestano pišu sevabi kao što je to slučaj sa trajnom sadakom.

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sall­lallahu alejhi ve selleme, rekao: “Kada umre čovjek prestaju njeg­ova djela osim u tri slučaja: ako je ostavio korisnu nauku kojom se ljudi koriste, ako je ostavio dobro odgojeno dijete koje dovi za njega, i ako je ostavio trajnu sadaku.”

Svako onaj ko se nemarno ponese prema ovom emanetu treba znati da je griješan pred Allahom, Dželleša’nuhu, i da će doći sa tim grijehom pred Allaha, Dželleša’nuhu, i pred sve ljude.

Prenosi se od Humejda Dabija da je rekao: “Čuli smo za ljude koje su njihova djeca odvela u propast.” Predaju bilježi Ibn Ebi Dunja u ‘El ‘Ijalu’, 2/622.

Otuda Allah, Dželleša’nuhu, u Kur’anu kaže: “O vjern­nici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! “ (Et-Tegabun, 14)

Njihovo neprijateljstvo prema roditeljima je ustvari nemarnost u pogledu njihova odgoja što za sobom povlači grijeh.

Katade Sedusi kaže: “U naše se vrijeme govorilo ako mladić dostigne punoljetnost i ako ga otac ne oženi pa on počini nemoral griješan je (i) njegov otac.” Predanje bilježi Ibn Ebi Dunja u ‘El ‘Ijalu’, 1/172.

Mukatil Ateki je rekao: “Bio sam sa ocem i bratom kod Ebi Ishaka Harbija, pa je Harbi rekao mom ocu: ‘Jesu li ovo tvoja djeca?’ ‘Da.’- odgovori. ‘Čuvaj se da te ne vide u onom što je Allah zabranio pa da se srozaš u njihovim očima.” Isto se spominje u ‘Sife i safve’ od Ibn Dževzija.

Nemarnost u pogledu odgoja za sobom povlači ukid­anje skrbništva. Jer pravilo glasi da skrbništvo ne može imati kafir i griješnik (fasik) zbog opasnosti takvih osoba za djecu tj., po njihov islam i ahlak. Ovdje govorimo o dijagn­ozi štetnih početaka i zabluda s kojima se susreću djeca u dobi kada počinju raspoznavati stvari i razlikovati dobro od lošeg. To razlikovanje se razlikuje shodno dječijim sposobnostima. To je period u razvoju djece u kojem mnogi neodgovorno pristupaju odgoju djece. Tako da se te ne­pravilnosti i greške utkaju u srce i krv djece a roditelji poslije punoljetstva istih dođu u situaciju da ne znaju ili ne mogu više dijete vratiti na pravi put tako da za njih važe riječi Uzvišenog:  “.. da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, kol­liko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!'” (Ez-Zumer, 56)

Otuda nam je obaveza govoriti i objasniti ovo poglavl­lje sa stanovišta ljudske naravi, ispravne akide i zdrave pameti i to u svijetlu Kur’ana i Sunneta. Ovo ima za cilj skren­nuti pažnju roditelja da ispravno odgajaju svoju djecu i da ih u startu tj., ranom djetinjstvu čuvaju od štetnih početaka koji se mogu negativno odraziti na njihovu Vjeru i dunja­luk. Od tih početaka koji mogu škoditi čednosti je svakako i pitanje hidžaba.

1. Odgoj u okrilju griješnika (fasika)

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Svako se dijete rađa u prirodnoj vjeri pa ga onda njegovi roditelji učine židovom ili kršćanom ili vatropoklonikom.” Hadis bilježi Buharija u svome Sahihu.

Ovaj veličanstveni hadis ukazuje na dugotrajne posljedice roditelja na svoju djecu i njihovo skretanje sa urođene prirode u nevjerstvo i grijeh. Ovo je početak svih početaka. Od loših početaka je svakako i loša majka koja npr., nije pokrivena i koja neprestano neopravdano napušta kuću. Također ako je razgolišena i otkrivenog lica, i ako se miješa sa stranim muškarcima ona praktično ličnim primj­erom svoju kćer skreće sa pravog na krivi put i tako joj uskraćuje ispravan odgoj sa svim onim što ta riječ podrazumijeva kao što je pokrivanje, čednost, stid, itd..

Ovo još nazivaju urođenim odgojem. Također od kućepaziteljice koja bdije nad djecom uveliko zavisi hoće li njihov odgoj ići u pozitivnom ili negativnom pravcu. Zbog toga su islamski učenjaci rekli da nevjernik i griješnik nema pravo na odgoj djece (muslimana) zbog potencijalne opasnosti za njihovu Vjeru i ahlak.

2. Nerazdvajanje djece u postelji

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Naređujte svojoj djeci da klanjaju sa sedam godina a zbog njega (namaza) ih u desetoj godini (ako zatreba) i udarite, i rastavite ih u posteljama.” Bilježe Ahmed i Ebu Davud.

Ovaj hadis jasno zabranjuje početak svakog miješanja muškaraca i žena (ihtilata) još unutar kuće kada djeca nap­une deset godina. Zato je obaveza nad skrbnicima djece da razdvoje djecu u posteljama kako je to spomenuto u hadisu. Na taj način se usađuju korijeni čednosti i stida u mlade duše a sprječava se mogućnost probuđivanja strasti koju bi mogao proizvesti ovaj ihtilat (miješanje muškaraca i žena) jer ko kruži oko zabranjenih stvari postoji opasnost da padnje u njih kako to u jednom hadisu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. Ibrahim Harbi je rekao: “Prva iskvarenost djece dolazi jednima od drugih.”

3. Miješanje u obdaništima

Ovo je prvi ihtilat (miješanje) izvan kuće. Ako je ihtilat djece u posteljama unutar kuće, koji je pod nadzorom roditelja, ono što je zabranio Šerijat, šta onda reći za ihtilat van kuće koji nije pod nadzorom roditelja. Zato neka se roditelji boje Allaha u pogledu djece koja su izložena ihtilatu u ovakvim obdaništima.

4. Poklanjanje cvijeća djevojčicama

Ovo predstavlja početak sufura i teberrudža (razgolišavanje), uništenje stida i ljubomore. Ovako nešto se usadi u dušu djevojčica i pobuđuje strasti kao što vatra obuzme suhu travu. Zato se o Allahovi robovi bojte Allaha u pogledu vaše djece.

5. Začeci teberrudža kroz odjeću

Odjevanje djece odjećom koja je u osnovi zabranjena punoljetnima kao što je tijesna, providna, odjeća koja ne pokriva cijelo tijelo, ili odjeća na kojoj se nalaze slike, krst, odjeća muškaraca, nevjernica, i tome slično, kao što je odjeća koju oblače nage žene i prostitutke koje prodaju svoje tijelo.

Molim Allah, Dželleša’nuhu, da nas pokrije i da nam podari lijep završetak.

Iz knjige: Čuvanje čednosti

Autor: El šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd