Sva zahvala pripada samo Allahu Koji je uzdigao islam i ponizio širk (mnogoboštvo). On je Onaj Koji se brine o svim stvarima i Koji odlaže kaznu za one koji ne vjeruju u Njegovu Riječ. Neka su selam i salavat na Njegovog miljenika, Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je osvijetlio islam Kur'anom i svojim mačem.
Zaista su učenjaci (ulema) kao zvijezde na nebu. Čovječanstvo dobija smjernice zahvaljujući njima. Oni su ti koji su objasnili ovom ummetu pravi put i način ustrajnosti na pravom putu (istikamet). Zahvaljujući njima ummet razumije put zla i način na koji se zlo može izbjeći. Oni su kao kiša koja pada po jalovoj zemlji kako bi različite korisne biljke mogle izrasti iz nje.
Međutim, nakon što su se proširile razne fitne (smutnje, iskušenja, zablude) i zatrovali se međusobni odnosi u ummetu, pojavili su se učenjaci koji prodaju svoju vjeru (din) za dunjaluk. Oni su ponekad mnogo rječiti, a njihova objašnjenja se lakše prihvataju. Čak su im i metode različite, a samim time i primamljivije za mnoge ljude iz ummeta. Upravo ta privlačnost je ono zbog čega su se mnogi zavjetovali iskvarenoj ulemi, bez obzira što je ona u osnovi pogrešna.
Iskvarena ulema su najgori i najniži sloj uleme. Ti učenjaci su najveći gubitnici jer pozivaju u zlo i zabludu. Oni prikazuju loše stvari kao da su dobre. Oni opisuju neistinu (batil) u svjetlu istine. Postoje trenuci kada se ulizuju vladarima i ostalim tiranima radi dobijanja položaja, činova i priznanja, ostvarivanja uticaja ili drugih ovosvjetskih koristi koje su im nadohvat ruku. Neki od njih to namjerno rade kako bi se suprotstavili Allahu, subhanehu ve te'ala, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u cilju stvaranja nereda na Zemlji. Oni nisu niko drugi nego halife šejtana odnosno predstavnici Dedždžala.
Koje su razlike?
Zapravo, nije teško uočiti razlike između poštene uleme i iskvarene uleme (podanika vladara). Što se tiče dobrih učenjaka, bilo da se nalaze na osamljenim mjestima, u tagutskim zatvorima ili na bilo kojem drugom mjestu, vidjet ćete da su oni uvijek zavjetovani ovoj vjeri – islamu. Na drugoj strani ćete vidjeti iskvarene učenjake koji prodaju vječni život na ahiretu za materijalna dobra ovozemaljskog života. Oni se uvijek nalaze pred vratima tagutskih vladara, baš kao što je i rekao Huzejfe, radijallahu anhu:
إِذَا رَأَيْتُمُ الْعَالِمَ بِبَابِ الْسُلْطَانِ فَاتَّهَمُوْا دِيْنَهُ، فَإِنَّهُمْ لاَ يَأْخُذُوْنَ مِنْ دُنْيَاهُمْ شَيْئاً أَخَذُوا مِنْ دِيْنِهِمْ ضِعْفَهُ
“Ako vidite alima pred vratima vladara, onda je njegova vjera diskutabilna. Ulema neće imati koristi od vladara, štaviše, vladari će iskoristiti ulemu za svoje ciljeve i interese.”
Zašto ne bi mogli da napravimo razliku između učenjaka čije su žrtve dokazane u vidu odricanja od dunjalučkih naslada i trošenja svoga vremena u sprovođenju da've[1] na putu Uzvišenog Allaha i učenjaka koji žive lagodnim životom i koji se nikada nisu suočili sa životnim teškoćama? Razlika je ogromna!
Kako možemo imati povjerenje u njih kada još nisu probali zatvor, nisu osjetili strah od proganjanja od strane kafira, a nisu bili opterećeni ni nedaćama rata? U stvari, ne postoje nosioci ove da've koji žive lagodnim životom. Zaista je ovaj put ispunjen mirisom krvi ispravnih nosilaca da've.
Zar ćemo izigravati budale ne osvrćući se na primjer imama Ahmeda čiji je život bio ispunjen iskušenjima i nevoljama? On je mogao da izabere poslušnost vladaru i reći da je Kur'an stvoren. Međutim, on je izabrao iskušenja i nevolje kako bi uzdigao svoj status pred Uzvišenim Allahom.
Proučimo pažljivo riječi Šejhul islama Ibn Tejmijje dok je prolazio kroz period iskušenja kako bi smo jasno shvatili put ispravne uleme:
مَا يَفْعَلُ أَعْدَائِي بِي؟ أَنَا سِجْنِي خَلْوَةً، وَنَفْيِي سِيَاحَةً، وَقَتْلِي شَهَادَةً
”Šta mi moji neprijatelji mogu učiniti? Moj Džennet je u mojim prsima. Ako me ubiju, moje ubistvo je šehadet; ako me zatvore, moj zatvor je osama sa Allahom, a ako me protjeraju, onda je to moj turizam.”
Braćo, sjetite se riječi Sejjida Kutuba kada je bio pod pritiskom da povuče svoje riječi i da se okane mržnje prema tagutima svoga vremena! On je rekao:
إِنَّ إِصْبَعُ السَبَابَةِ الذِي يَشْهَدُ لِلَّهِ بِالْوَحْدَانِيَةِ فِي الصَّلاَةِ لَيُرَفَّضَ أَنْ يَكْتُبَ حَرْفاً يُقِرُّ فِيْهِ حُكْمَ طَاغِيَةٍ
“Zaista, prst koji u namazu svjedoči da je samo Allah Bog neće nikada htjeti da napiše čak ni jedno slovo koje priznaje zakon taguta.”
Ovo je put iskrene uleme. Ovo je put našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svi ostali putevi, koji se ne podudaraju sa putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su neispravni putevi.
NAŠE STANOVIŠTE
Mi moramo usvojiti stanovište koje će uključiti sljedeće:
Prvo: Trebamo u potpunosti podržavati ulemu i vođe džihada koji brane istinu i interese ummeta.
Drugo: Trebamo prihvatiti one koji se boje Allaha i imaju mogućnosti da postanu pomagači ove borbe na pravom putu – putu punom mudrosti (hikmet). Pored toga, trebamo nastojati da promijenimo prevrtljivi dio ummeta kako prevrtljivost ne bi postala njihov menhedž (pravac, put).
Treće: Trebamo uporno izbjegavati učenjake vladara koji su zaraženi sindromom licemjerja (munafikluk) i koji su postali izdajice islama. Naravno, to mora biti popraćeno jakim dokazima (hudždže) i objašnjenjima koja su neoboriva (a ne da se učenjaci napadaju bez jakog šerijatskog dokaza, op.PV.).
Molimo Svemogućeg Allaha da učvrsti naša uvjerenja, uvjerenja naših učenjaka i boraca za islam kako bi smo zajedno utabali jedini ispravan put – put ehli sunneta vel džemata. Iako je taj put težak, trnovit i pun prepreka, mi smo uvjereni da će pobjeda biti na strani islama. Nemoguće je da će Allah dozvoliti da Njegovi odani robovi budu poraženi od strane nevjernika.
Za kraj, pogledajte i video prilog o prevrtljivom učenjaku koji mijenja stav shodno svome položaju. Onda kada je od strane egipatskog faraona izabran za muftiju, dotični učenjak je počeo pobijati samoga sebe, iznoseći pritom laži i riječi koje prije njega niko od učenjaka nije rekao. Naravno, ovaj učenjak nije sam, već je podosta onih koji su zarad zadovoljstva korumpiranih tiranskih vladara izdali ummet svojim fetvama poniženja. Drugi su, pak, smogli snage da prigovore tiranima, ali nakon što su od istih uhapšeni i zatvoreni, ovi učenjaci su ‘ispravili’ svoje stavove i pokajali se od prijašnjih stavova. Mnoge daije poniženja, kako u svijetu tako i kod nas, požurile su da prihvate ovakve ‘ispravljene’ stavove ovih ‘poznatih i priznatih’ učenjaka, pravdajući ih time da učenjak može pod uticajem ‘jačih dokaza’ promjeniti stav. Međutim, ono što razboritom muslimanu ukazuje na nevalidnost ovih opravdanja je činjenica da su dotični učenjaci promjenili svoj stav iz onoga što nije odgovaralo tagutima-tiranima, u ono što odgovara istim.
Izvor: Prisoner Of Joy
Obrada: Put vjernika
