Dana 7. oktobra 2007. godine (25. ramazana 1428.h), emir mudžahida sa Kavkaza, predsjednik Čečenske Republike Ičkerije Dokka Ebu Usman Umarov proglasio je Kavkaski emirat.
Ova odluka mudžahida sa Kavkaza izazvala je veliki odjek u svijetu. Iskreni muslimani su podržali historijski korak, dok su protivnici bili kategorički protiv, započevši kampanju ocrnjivanja, prevara i otvorenih laži oko emirata i njegovih vođa.
Kada je proglasio emirat, emir Dokka Umarov je izjavio:
– Izjavljujem svim muslimanima da pod zastavom La ilahe illallah vodim rat protiv nevjernika.
To znači da ja, emir mudžahida sa Kavkaza, poričem sve što je povezano sa tagutom.
Poričem sve kjafirske zakone i sisteme koje su nevjernici uspostavili u zemljama Kavkaza.
Poričem i stavljam van zakona sva ona imena po kojima nevjernici razlikuju muslimane.
Zabranjujem etničke, teritorijalno-kolonijalne zone pod nazivima: “Sjevernokavkaske republike”, “Republike Zakavkazja” i sl.
Zvanično najavljujem osnivanje Emirata Kavkaza…”
Nakon šehadeta (pogibije) emira Dokke Umarova i drugih emira KE, a zatim fitne koju su sa sobom donijele haridžije IDIŠ-a, Kavkaski emirat je potkopan i oslabljen.
Pobjedu nad Kavkaskim emiratom najavljivali su nevjernici i otpadnici, kao i šarolike grupe nacionaldemokrata i “nacional-islamskih” demokrata koji su se nastanili u Evropi, koji se ne ustručavaju da, slijedeći kjafire, objave da je ”ideologija Kavkaskog emirata poražena.”
Subhanallah! Oni tvrde da su pobijedili La ilahe illallah, jer Emirat Kavkaza nije imao i nema nikakvu drugu ideologiju osim vjere Allaha i njegovog Poslanika alejhi selam, koju je u proglašavanju Emirata naveo Dokka Umarov.
Da, Emirat Kavkaz je potkopan i doživljava gorčinu poraza (privremenog, inšallah) pod udarima kjafira, otpadnika, nacionaldemokrata svih rasa i boja, kao i Idišovaca, koji umjesto da pomažu mudžahidima Kavkaza, nastavjaju sa svojim kratkovidnim ambicijama za moć.
Međutim, da li to znači da je odabran pogrešan put i da je zastava La ilahe illallah pogrešno podignuta?
Šejh Ebu Katada piše:
“Poraz ne znači da su pogriješili (u metodologiji) – zar muslimani nisu izgubili u bitci na Uhudu? Da li to znači da je džihad greška?! Gdje je greška? Greška u praksi, u upravljanju i u kvalitetu izvođenja, a ne u samom džihadu!
Nažalost, većina učenjaka, kada dođete kod njih, kaže vam: “Probali ste ovu metodu ranije i nije išlo”!
Pokušali smo na pogrešan način, bilo je mnogo grešaka u praksi, treba pokušati ponovo i ponoviti mnogo puta, ali na pravi način, izbjegavajući prethodne greške.
Imam pitanje za vas: koliko je puta Zapad poražen u ratu protiv nas? Osam krstaških ratova koji su trajali dve stotine godina – da li su očajavali?
Nakon što su protjerani iz muslimanskih zemalja, da li su rekli: “Dosta je bilo!” Naučili smo da muslimani ne gube svaki put kada nas poraze.”
Da li je njihov rat protiv nas prestao ili su ponovo došli? Nije li Napoleon došao nakon ovih poraza sa svojim čuvenim pohodom? Nakon Napoleona, nije došlo do onoga što nazivaju kolonizacijom?
Zašto nevjernici pokušavaju iste metode u ratu protiv nas i ne očajavaju? Zašto mi, odnosno muslimani, kada smo poraženi u borbi, želimo promijeniti metodologiju i metode vođenja rata?”
Izvor: Ummet Press
