Poglavlje o objašnjenju vrsta zemalja (područja) i propisa vezanih za njihove stanovnike
Zemlje (mjesta, područja) se djele na dvije grupe, bez treće:
1 Darul kufr, tj. zemlja kufra (nevjerstva), poput Mekke prije poslanstva i nakon njega. Rekao je Uzvišeni:
أَخْرِجْنَا مِنْ هَٰذِهِ الْقَرْيَةِ الظَّالِمِ أَهْلُهَا وَ
„…izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici…“[1]
سَأُرِيكُمْ دَارَ الْفَاسِقِينَ
„…pokazaću vam zemlju griješnika.“[2]
2 Darul-islam, tj. zemlja islama, poput Medine poslije hidžre, jer je hidžra iz Mekke u Medinu bila obaveza. Rekao je Uzvišeni:
وَالَّذِينَ تَبَوَّءُوا الدَّارَ وَالْإِيمَانَ مِن قَبْلِهِمْ يُحِبُّونَ مَنْ هَاجَرَ إِلَيْهِمْ
„Oni koji su izabrali područje i iman prije njih, vole one koji čine hidžru prema njima…“[3]
…dok nije Mekka oslobođena, nakon čega je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Nema hidžre poslije oslobođenja, ali zato ima džihad i nijjet.“[4]
Tako je darul-islam (zemlja islama) ona teritorija kojom vladaju propisi islama, iako su većina njegovih stanovnika kafiri (nevjernici), poput stanja Medine u početku, prije ukidanja ugovora i izbacivanja ili prognanstva Židova. Isto tako i Jemen, Nedžran, Bahrejn i Šam u vrijeme ‘Umera, radijallahu ‘anhu.
A darul-kufr (zemlja kufra, nevjerstva) je teritorija u kojoj vladaju zakoni nevjernika, pa makar većina njegovih stanovnika bili muslimani, poput područja (pod kontrolom šijitske sekte, op.PV) ubejdija, koji su osvojili Misr, Šam i Magrib.
Otuda, kad god snaga bude kod nevjernika – vladaju i sprovode se njihovi propisi, a kada je god snaga u rukama muslimana – neminovno će njihovi propisi biti gornji. Dakle, sud se veže za „jačeg“, ne za „nadvladanog“.
Stanja zemalja su poput stanja robova (ljudi). Nekada su vjernička, a nekada nevjernička, to zbog toga što im je karakter (opis) prolazan i nije neodvojiv, a propis je egzistencijalno i u smislu nepostojanja vezan, tj. okreće se sa svojim uzrokom (zbog kojeg je presuđen). Međutim, ako vladari upadnu u kufr i uz to ne sprovode nevjerničke zakone u zemljama, niti sprečavaju ispoljavanje islamskih propisa, a vjernici su okupljeni oko istine i uz to ispoljavaju svoju vjeru i niko im to ne sprečava – područje u ovom slučaju ostaje darul-islam, i to zbog nesprovođenja nevjerničkih zakona nad njima, ali je obaveza svrgnuti vladara otpadnika i postaviti drugog, ako je to moguće učiniti bez štete i smutnji.
Darul-kufr se dijeli na:
- područje nevjernika, koji imaju status ratnika, na ar. harbijjun
- područje onih sa kojima se ima ugovor o primirju, na ar. mu’ahedun.
Primjer za harbijun su Mekkelije prije primirja na Hudejbiji. A za mu’ahedun – Mekkelije nakon primirja na Hudejbiji.
A što se tiče ehluz-zimme,[5] njihovo područje je darul-islam, jer se nalaze pod vlašću muslimana i njihovom zaštitom i ugovorom su bezbjedni.
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je uzimao džizju od Židova i kršćana, zbog riječi:
حَتَّىٰ يُعْطُوا الْجِزْيَةَ عَن يَدٍ وَهُمْ صَاغِرُونَ
„…dok ne daju džizju iz ruke poniženi.“[6]
…kao što je uzimao džizju i od medžusija Hedžra.[7][8]
Iz djela “Podučavanje najvažnijim pitanjima”
Autor: šejh Ahmed el-Halidi
Priprema i naslov: Put vjernika
Fusnote:
[1] sura en-Nisa’, 75. ajet.
[2] sura el-A’raf, 145. ajet.
[3] sura el-Hašr, 9. ajet.
[4] Muttefekun ‘alejhi od Ibnu ‘Abbasa, radijallahu ‘anhuma.
[5] Tj. zimmija, židova, kršćana i medžusija koji žive u islamskoj državi plaćajući džizju, i uživaju zaštitu islamske države.
[6] sura et-Tevbe, 29. ajet.
[7] Prenosi ga El-Buhari od AbdurRahmana ibn Avfa, radijallahu anhu.
[8] Ed-Durerus-Senijje, 9/257, 248, 428, 8/261-263, 491, 497, Idžma’u ehlis-sunneti vel-džema’ah, str 93. Medžmu’atul-fetava, 18/281-284, 27/53, 45, 143, 35/139, Ahkamu ehliz-zimmeh, od Ibnil-Kajjima, str. 269, Tefsir Sa’dija, sura El-Hašr 9. ajet, Zadul-Me’ad, 3/108.
