Pitanje: Da li je dozvoljeno obavljati namaz iza onih koji dozvoljavaju muziku?
Odgovor: Nije dozvoljeno obavljati namaz iza takvih jer takav je mudžahir (onaj koji javno ispoljava grijeh). Kada bi takav samo slušao muziku to bi bilo lakše nego li da govori kako su muzički instrumenti dozvoljeni i kako su pjesme generalno dozvoljene. Stoga nema sumnje da je takav mudžahir.
Ovo je pitanje postavljeno uvaženom ulemanskom autoritetu šejhu Salihu ibn Fevzanu Abdulahu el-Fevzanu.
Nije ni potrebno pojašnjavati o kome se radi, jer svi mi dobro poznajemo rad i djelovanje ovog velikog i priznatog islamskog učenjaka.
Međutim, čudno je kako neki ljudi na prostorima BiH javno i otvoreno govore kako im je ovaj učenjak poput oca i kako ga oni toliko vole i poštuju da je to skoro nemoguće izraziti riječima dok, s druge strane, ovu njegovu fetvu bacaju njemu ravno u lice istovremeno šamarajući sami sebe svojom duhovnom paralizom.
Oni su pogođeni moralnim invaliditetom koji im svakodnevno oduzima moć rasuđivanja i zdravog shvatanja određenih pitanja koja su od veoma velike važnosti za ummet. Napadaju neistomišljenike i zamjeraju im na tome kako se oni pozivaju na učenjake od kojih kasnije „odbacuju“ određene stavove i u toj borbi protiv svojih oponenata dobro znaju iskoristiti autoritet učenjaka koji su im poput „babe“!
Međutim, čini se kako „babo“ nije dovoljno dobro vaspitao svoje „dijete“ koje mu poput momka u pubertetu, ono mangupski iza leđa, plazi jezik i ismijava njegove riječi. Kako i ne bi kada s jedne strane napada opravdano postojanje sunetskih mesdžida i njihovu pojavu na polju islamskog misionarstva naziva novotarijom a ljude koji vode brigu o tim mesdžidima žigoše kao „potencijalne nosioce tekfirske ideologije“!
Sunetski mesdžidi postoje zbog bojkota vjerskih institucija prema sunetu Muhameda, salalahu alejhi ve selem, i to niko ne može poricati, osim onih koji i dalje žive u nadi da će im neko aplaudirati na njihovoj metodologiji praktikovanja vjere i da će im se konačno ostvariti želja da se napokon „uvuku“ narodu pod kožu i da će upravo oni biti svjedoci kako narod u masama i velikim grupama prihvata pokornost Uzvišenom Allahu!!
Bolesna je tvrdnja kada se neki ljudi pozivaju na autoritet vjerske zajednice kod koje se, po njegovom mišljenju, mora uzeti odobrenje za postojanje vjerskog objekta i nešto tome slično.
Znači, ovdje ne želimo da raspravljamo o izjavama nekih ljudi jer mi ne volimo da se prepucavamo sa onima koje smatramo muslimanima i ne želimo da na vatru razjedinjenosti dolijemo još više ulja. To prepuštamo njima, jer vidimo da im to ide od ruke. Ali, moramo upozoriti na problematično razumijevanje šerijatskih i fikhskih tekstova iz kojih takvi teolozi izvlače zaključke kako smo mi novotari, a da istinski novotari predstavljaju vjerski autoritet od koga mi trebamo naučiti svoju vjeru i od koga trebamo tražiti dozvolu za širenje Allahove riječi među ljudima.
Kako je moguće da se stav selefa pretvori u zastranjeno mišljenje, a da se fetva nekih učenjaka pretvori u „mjerodavni šerijatski dokaz“!?
Kada govorimo o potrebi bojkota novotarije i onih što je svim raspoloživim sredstvima brane, ta, mi se pozivamo na praksu selefa i ništa više od toga.
Međutim, kada se nama želi nametnuti epitet novotara jer se navodno odvajamo od široke mase koja se pripisuje islamu, e onda je nepobitni dokaz za to stav nekog učenjaka koji se rodio 1320 god. nakon generacije ashaba.
Čudna je to logika!!
Pa ipak, mi kažemo da je poštovanje prema učenjacima vjerska obaveza i mi im se moramo pokoravati u stvarima vjere kada su njihovi stavovi u skladu sa sunetom Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, slijepo slijeđenje učenjaka je zabranjena stvar u islamu, a ipak je simptomatično što od te bolesti stradaju niko drugi do oni ljudi koji se pozivaju na dosljedno slijeđenje suneta!!
Pa tako, kada su sunetski mesdžidi počeli sa obavljanjem potrebne islamske funkcije i kada se ukazalo na potrebu neobavljanja namaza iza ljudi kojima je muzika neodvojiv dio populističke i „vjerske“ tradicije, onda je nastupio „sudnji dan“ za sve daije koji su pozivali u bojkotovanje zajedničkog obavljanja vjerskih obreda u džamijama iza takvih imama.
Odmah je pala optužba: vi ste nosioci prikrivene tekfirske ideologije i vi razdvajate džemat muslimana!!
Samo da napomenemo da ovdje ne branimo ličnosti čija imena neki ljudi stalno ponavljaju u negativnoj konotaciji već branimo punovažnost sunetskih mesdžida!
Dok s jedne strane neko od bosanskih daija poziva u potpunu pokornost eminentnom učenjaku šejhu El-Fevzanu, s druge pak strane fetva njegovog „babe“ El-Fevzana nema težine i vrijednosti kada ovaj učenjak osuđuje one koji u javnosti dozvoljavaju i slušaju muziku a u narodu važe da su predvodnici vjerskih obreda u džamijama državne vjerske institucije.
Fetva sa kojom je u javnost izašao niko drugi do šejh El-Fevzan je, ni manje ni više, raspirivanje smutnje i sijanje nereda među muslimanima!! To je razbijanje sloge i jedinstva među muslimanima!! Kako neko smije zabraniti obavljanje namaza iza bosanskih imama koji sladostrasno uživaju u muzici a sa njima i glavna figura vjerske institucije kada zajednički dijele strasne doživljaje u muzičkoj večeri ilahija i kasida!! Kako to neko smije i pomisliti kada milozvučan ton violina nježno prodire u ušne šupljine i opija ih toplotom doživljene ekstaze i „duševne“ harmonije uz tiho i spiritualno ponavljanje: Allah, Allah, Allah!!
Samo pravi radikalni ekstremisti skloni prikrivenom tekfiru mogu tvrditi da je obavljanje namaza iza takvih imama zabranjeno!
Eh, sve ovo navedeno bi rekao dotični daija da je to izjavio neko od nas, ali šta će sada reći njegovom „babi“!?
Kako da opravda stav svoga „babe“ koji je baš sada našao da kaže to što ni u snu nije smio pomisliti a kamoli kazati!
„Babo“ što ovim „prikrivenim tekfirovcima“ dade materijala da nas tvojim fetvama opominju!?
Šta ćemo sada!?
Mesdžidu-dirar ili džamija koja je izgrađena sa ciljem uništavanja jačine i homogenosti muslimanske zajednice je ona džamija iza koje se kriju prljave namjere neprijatelja islama koji u svojim srcima nose kufr a jezicima izgovaraju iman.
Kada je neko od učenjaka ili šejh El-Fevzan, „babo“ dotičnog daije branio takve mesdžide!? Međutim, vidimo i čujemo kako ovaj poštovani i uvaženi šejh koji je ipak pred Uzvišenim Allahom samo običan čovjek, vidimo ga kako samo potvrđuje potrebu odvajanja od novotara i njihovih novotarija.
Kako je moguće da se sunetski mesdžidi postave na nivo mesdžidu-dirar!?
Mi želimo da vjerujemo da je ova nesretna tvrdnja nekih ljudi samo rezultat njihovog neiskustva i nepoznavanja ove mesele.
Neiskustvo u dawi čovjeka može koštati veoma skupo. Neiskustvo ga može pretvoriti u nestabilnu ličnost koja svojim nastupima prijeti snazi i jedinstvu islamskog društva. Definicija neiskustva je nesposobnost razumijevanja islamskog znanja i nemogućnost prihvatanja izazova pred kojim čovjek stoji i zato on ne zna kako se treba postaviti u datom stanju i njegovim djelovanjem će izazvati haos i nemir u redovima Allahovih robova a duboko će biti uvjeren da čini dobro djelo.
To je prava ironija destrukcije zdrave pameti.
Uzvišeni Gospodar kaže: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! Allah doista sve čuje i vidi.“[1]
Dakle, iz ajeta se jasno vidi da se odgovorne službe trebaju povjeriti ljudima koji su dostojni da ih ispune. Emanet se povjerava čovjeku koji je zaista stručan u oblasti u kojoj mu se povjerava ta odgovornost, međutim, prije svega on treba biti dokazani vjernik koji zaista prednjači u dobrim djelima od opće koristi muslimanske zajednice ili, pak, u najmanju ruku, da bude od koristi zajednici u kojoj živi i djeluje a ne da nagađa šta je ispravno a šta pogrešno. Čovjek ne smije i ne treba govoriti o stvarima koje ne razumije.
To je u islamu zabranjeno.
Šta onda reći o daiji koji poziva sunetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a vrijeđa i omalovažava rad i djelovanje onih koji taj isti sunet oživljavaju!?
Nije ovo neka nerazumna i teška filozofija. Islam je lahak i jednostavan.
Eto toliko…
Pripremio:
Muslih Emin
Audio snimak:
[1] Kur'an, En-Nisa/58
