Borba između neprijatelja
Uzvišeni Allah je dao da vlada borba između meleka i šejtana, između razuma i strasti, između srca i duše koja podstiče na zlo. Time je uzvišeni Allah iskušao svoga roba. Svakoj skupini Uzvišeni je dao vojsku i pomoćnike tako da je rat među njima naizmjeničan nekada u korist jedne, a nekada u korist druge skupine.
Ako pobjeda pripadne srcu, razumu i meleku onda nastupa sreća, blagodat, slast, veselje, ugodan život i prostranost prsa. A ako pak pobjeda pripadne duši, prohtjevima i šejtanu onda nastupa briga, zabrinutost, tuga razne poteškoće i stisnutost prsa.
Šta misliš o kralju kojeg napadne neprijatelj svrgne ga s vlasti, zarobi i baci u tamnicu i uskrati mu riznice, poslugu i sve ostalo i potčini ih sebi. Uz to svrgnuti vladar se ne pokreće kako bi se osvetio, niti traži pomoć od onoga koji mu je može pružiti. Povrh svega toga iznad takvog vladara je vladar kojeg niko ne može potčiniti, silni kojeg niko ne može poniziti, koji mu šalje poruku i kaže: Ako zatražiš od mene pomoć, ja ću ti je pružiti; ako se skloniš u moje okrilje, ja ću se za tebe osvetiti, ako pobjegneš k meni i potražiš utočište kod mene pomoći ću te protiv tvoga neprijatelja i dati da padne tebi u robstvu.
Pa ako ovaj zarobljeni kralj kaže: Neprijatelj je stisnuo moje okove i dobro ih svezao spriješivši me da pobjegnem tebi i krenem ka tvojim vratima, pa ako pošalješ vojsku da mi skine okove i izvade me iz tamnice biću u stanju da dođem tebi na vrata- u suprotnom ne mogu napustiti tamnicu niti polomiti okove… ako ovo kaže želeći da odbije poziv tog vladara i iz zadovoljstva na stanju u kojem se nalazi kod svoga neprijatelja, onda će ga vrhovni vladar ostaviti i prepustiti ga samog sebi.
A ako pak ove riječi kaže ukazujući na svoju potrebu za njim, ispoljavajući svoju slabost i nemoć i činjenicu da je on slabiji od toga da krene njemu i otarasi se zatvora svoga neprijatelja i okova u kojima se nalazi, te da je od potpune blagodati tog vladara to što je poslao pismo u kojem mu nudi pomoć i spas, i uz to zna da da je tamnica u kojoj se nalazi tamnica vrhovnog vladara i da je vladar koji ga je zatvorio jedan od njegovih robova koji ne može uraditi ništa bez njegova odobrenja… onda mu dolaze vojske pobjede i pomoći.
O ti koji si obmanut grijesima
O ti koji si obmanut činjenjem grijeha: Iblis je proklet i ponižen zbog sedžde koju je izostavio kada mu je bila naređena; Adem je izveden iz dženeta zbog zalogaja kojeg je progutao; oženjeni (udata) zinalučar se ubija zbog komada mesa kojeg je na haram način upotrijebio,; bičuju se leđa onoga ko izgovori samo riječ potvore ili popije kap alkohola; gubiš dio sebe samo zbog tri dirhema (tj. odsjeca se ruka ako čovjek ukrade nešto čija vrijednost prelazi tri dirhema), pa nemoj biti siguran da nećeš biti bačen u vatru zbog jednog grijeha kojeg počiniš!!!
Pripazi se…
Pripazi se onoga ko je protivnik sljedbenicima Kur’ana i suneta, da te njegova propast i tebe ne zahvati!!
Pripazi se dva neprijatelja sebebom kojih je propalo puno ljudi:
– onoga ko odvraća od Allahova puta zaklinjanjem svojim i lijepim riječima i
– onoga ko je iskušan svojim dunjalukom i vođstvom.
Spoljnja i unutrašnja strana imana
Iman se sastoji od spoljašnje i unutrašnje strane. Spoljašnja strana jeste izgovor jezika i rad udovima, a unutrašnja vjerovanje srca, njegova pokornost i ljubav. Neće koristiti spoljašnjost bez nutrine pored toga što na dunjaluku čuva krv i imetak (kao munafici koji izgovaranjem šehadeta i radom udovima čuvaju svoju krv i imetak), niti će koristiti unutrašnjost bez spoljašnjosti osim ako za to postoji razlog poput nemoći, prisile i straha od propasti. Izostajanje spoljnih djela, pored toga što ne postoji nikakva prepreka, je dokaz neispravnosti unutrašnjosti i nepostojanja imana. Manjkavost djela ukazuje na manjkavost unutrašnjosti, a njegova jačina na njenu jačinu.
Iz knjige: „El-Fevaid“, 160-164 , Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala
