Dvoje koje ide skupa: vezivanje za dunjaluk i prezir džihada

Popularno na sajtu

Rekao je Uzvišeni:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ خُذُوا۟ حِذْرَكُمْ فَٱنفِرُوا۟ ثُبَاتٍ أَوِ ٱنفِرُوا۟ جَمِيعًا ٧١ وَإِنَّ مِنكُمْ لَمَن لَّيُبَطِّئَنَّ فَإِنْ أَصَٰبَتْكُم مُّصِيبَةٌ قَالَ قَدْ أَنْعَمَ ٱللَّهُ عَلَىَّ إِذْ لَمْ أَكُن مَّعَهُمْ شَهِيدًا ٧٢ وَلَئِنْ أَصَٰبَكُمْ فَضْلٌ مِّنَ ٱللَّهِ لَيَقُولَنَّ كَأَن لَّمْ تَكُنۢ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُۥ مَوَدَّةٌ يَٰلَيْتَنِى كُنتُ مَعَهُمْ فَأَفُوزَ فَوْزًا عَظِيمًا ٧٣

O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi. Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: “Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima nisam bio!” A ako vam Allah dâ pobjedu, on će sigurno reći – kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: “Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!” (En-Nisa’, 71 – 73)

Odnos džihada i licemjerstva

Zatim Allah spominje da naspram džihada kada isti postane nekim uzrokom obavezan i neminovan oklijeva samo munafik-licemjer. Koliko zaostaje toliko je prisutno licemjerstvo u njegom vjerovanju, a najžešći ljudi u licemjerstvu su oni što bez ikakva opravdanja izostaju iz neminovnog i pojedinačno obaveznog džihada!

Ovo je sadržano u riječima Uzvišenog: و إن منكم لمن ليُبطئنّ I među vama zasigurno ima onih koji usporavaju (druge)… tj. usporava drugoga i demorališe ga uz sopstveno izostajanje.

Razlog njegovog izostajanja nakon što se pozvalo na opštu mobilizaciju Allah objašnjava u Svojim riječima: فإن أصابتكم مصيبة قال قد أنعم الله عليّ إذ لم أكن معهم شهيدا…pa ako vas zadesi poraz, kaže: meni je Allah blagodat ukazao kada nisam bio s njima prisutan.

Dakle, to je strah da će manjkati ovosvjetskih dobara, svejedno da li će nedostajati bezbjednosti, ili biti izgubljeni nečiji životi, ili propasti usjevi i hrana, ili nedostajati porodica i žene, ili izgubiti sve ovo. Zato licemjer vidi kao blagodat što nije bio šehid, i više od toga, tu blagodat on pripisuje da mu je od Allaha: „Kaže: ‘Sam Allah mi je blagodat podario kada nisam bio s njima prisutan.'“ Znači, izopačilo se značenje uzrokom izopačenja u znanju, odnosno izopačilo se znanje i svjetonazor zbog izopačenog vjerovanja!

Temelj licemjerstva

Ovi ajeti pokazuju očitim veliko pravilo, a ono glasi da je vezivanje za dunjaluk i prezir džihada osnova licemjerstva. Ovome svjedoči i ajet koji slijedi:

وَلَئِنْ أَصَٰبَكُمْ فَضْلٌ مِّنَ ٱللَّهِ لَيَقُولَنَّ كَأَن لَّمْ تَكُنۢ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُۥ مَوَدَّةٌ يَٰلَيْتَنِى كُنتُ مَعَهُمْ فَأَفُوزَ فَوْزًا عَظِيمًا ٧٣

A ako vam Allah dâ pobjedu, on će sigurno reći – kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: “Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!” (En-Nisa’, 73)

Dakle, licemjeri zbog dunjaluka hvale džihad ako se s njime postigla pobjeda i dominacija (tj. dunjalučke blagodati), i zbog dunjaluka džihad ukoravaju ako se u njemu desio poraz i stradanje; njihovo neprijateljstvo (prema nekome) se razlikuje s obzirom na njihove koristi i interese, ne zbog toga što se oni razlikuju od drugih u temeljnim postavkama, jer, zapravo, njihove postavke su sagrađene na stvarima dunjaluka, a ne na istinskoj vjeri! To je značenje Allahovih riječi:

وَلَئِنْ أَصَٰبَكُمْ فَضْلٌ مِّنَ ٱللَّهِ لَيَقُولَنَّ كَأَن لَّمْ تَكُنۢ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُۥ مَوَدَّةٌ يَٰلَيْتَنِى كُنتُ مَعَهُمْ فَأَفُوزَ فَوْزًا عَظِيمًا 

A ako vam Allah dâ pobjedu, on će sigurno reći – kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: “Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!” (En-Nisa’, 73)

Postupanje Vjerovjesnika sallallahu ‘alejhi ve sellem prema licemjerima

Prenosi se od nekih učenjaka iz generacije tabi'ina da se Allahov govor u ovim ajetima odnosi na ‘Abdullaha ibn Ubejja. Svejedno bio to on ili neko drugi, u odnosu Vjerovjesnika sallallahu ‘alejhi ve sellem prema njemu nalazimo da ga Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi ve sellem nije grdio niti kaznio zbog njegovog postupanja jer je isti ispoljavao zasebno tumačenje situacije i događaja, i nije se javno protivio cilju i intenciji džihada, odnosno iznosio bi kako nema potrebe za borbom i kako je broj muslimana nedovoljan, i da je šteta veća od koristi. Dakle, on tvrdi da kontrira vjernicima samo iz političkih razloga, i da taj stav nije došao što je on prisan nevjerstvu i što se odriče od islama. Upravo stoga Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi ve sellem ga nije poimenice oslovljavao – i to je nadasve metod Kur'ana – jer munafik ispoljava od sveprisutnog zla pri sebi samo malo, a krije puno, i što bi poimenice spominjanje izazvalo njegovo otvoreno neprijateljstvo u stanju dok pokazuje nešto malo spletki, i tada bi ustvari se napravilo od njih da pokažu ono veće zlo koje inače kriju. Naime, Kur'an kazuje da svaki nevjernik, bio on otvoreni nevjernik ili licemjer, krije u sebi mržnju i zlo prema vjernicima:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لَا تَتَّخِذُوا۟ بِطَانَةً مِّن دُونِكُمْ لَا يَأْلُونَكُمْ خَبَالًا وَدُّوا۟ مَا عَنِتُّمْ قَدْ بَدَتِ ٱلْبَغْضَآءُ مِنْ أَفْوَٰهِهِمْ وَمَا تُخْفِى صُدُورُهُمْ أَكْبَرُ قَدْ بَيَّنَّا لَكُمُ ٱلْءَايَٰتِ إِن كُنتُمْ تَعْقِلُونَ ١١٨

O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Alu-Imran, 118)

Vjerovjesnikova sallallahu ‘alejhi ve sellem politika je bila da ne izaziva očito neprijateljstvo ljudi i skupina dok god oni pokazuju malo neprijateljstva – a okolnosti ukupno svjedoče da takvi kriju puno veće zlo u sebi – sve dok isti sami od sebe ne pokažu ono veće zlo. Ovako je sallallahu ‘alejhi ve sellem postupao kako se ummet ne bi zabavio tim problemom nauštrb svojih vlastitih koristi, nego je samo upozoravao od takvih djela, govora i osobina, a kako bi muslimani bili na oprezu od toga da sudjeluju u tim stvarima i čine slične tome postupke.

Nasuprot ovome, ko ispoljava većinu svog neprijateljstva na način da nije ostalo od njegovog zla kojim uznemirava muslimane osim malo – takav se poimenično spomene, ukaže se na njega razdvajajući od ostalih, ispolji se tačno prema njemu neprijateljstvo, i kazni ga vladar kaznom koja će ga odvratiti od njegovog postupanja. Sve ovo se vraća na mudrost i sveukupne okolnosti koje se tiču neke osobe, jer se ljudi razlikuju i međusobno razdvajaju shodno svojim stepenima (u društvu), stanjima, vremenu itd. Sve ovo kruži okolo interesa ummeta/zajednice muslimana, ne tiče se interesa tih takvih osoba, niti interesa muslimana koji po odgovornosti popravljaju stanje muslimanske zajednice, tj. bez da se gleda što je nekad lična korist nekoj odgovornoj islamskoj figuri u tome da se ovakvih riješi i zaliječi svoja prsa kroz osvetu ovim smutljivcima.


Prijevod i obrada iz djela: Et-Tefsiru ve-l-bejan (1/871 – 873);
Autor: ‘Abdul’aziz ibn Merzuk Et-Tarifi
Izvor prijevoda: Istina.ba
Ostali dijelovi serijala ovdje

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz