Piše: Adnan al-Hussein, sjever Sirije
Nastavljaju se vojni napadi ruskih i snaga sirijskog režima na periferiju Idliba ili tzv. zonu deeskalacije, u skladu s pregovorima u Astani, koji su stigli do 14. runde.
Rusko granatiranje, praćeno napredovanjem režimskih snaga na terenu, dovelo je do stradanja desetaka žrtava dnevno i raseljavanja više od 100.000 civila u nekoliko dana.
Iako tursko-ruski sporazum predviđa da dvije zemlje trebaju biti garanti za smanjenje eskalacije u Idlibu, Rusija je nastavila raditi na daljnjem napretku i postepeno komadati teritorije pod kontrolom opozicije, što je povećalo pritisak na Tursku i dovelo u pitanje njen kredibilitet kao države garanta.
Snage sirijskog režima, uz podršku iz zraka i ruskih specijalnih jedinica, preuzele su kontrolu nad četrdesetak sela i farmi na istočnoj i južnoj periferiji Idliba.
Oružana opozicija nije uspjela zaustaviti napredovanje snaga sirijskog režima zbog razlike u vojnoj snazi s Rusijom, zbog čega postoji rizik da veći dio periferije Idliba padne pod kontrolu sirijskog režima, a time se otvara put i za humanitarnu katastrofu velikih razmjera.
Rusija koristi sporazume
Analitičari i novinari smatraju da je Rusija koristila sporazume za nametanje stvarnosti koja odgovara njenoj viziji rješenja u Siriji, suprotno onome što iznosi u svojim saopćenjima.
Pisac i politički analitičar Ahmed Abazaid smatra da Rusija, bez ikakve sumnje, pokušava otkinuti nova područja od Idliba. Nakon što je preuzela kontrolu nad sjevernom periferijom Hame, sada namjerava kontrolirati područja na južnoj i južnoistočnoj periferiji Idliba u trokutu Ma'rat al-Numan – Saraqib – Jarjanaz.
“Rusija se, izgleda, nije pripremila za veliku ofanzivu na cijeli Idlib, imajući u vidu prirodu napadačke sile, ali se čini da je dosad postigla rezultate. Budući da nema turske reakcije, što se dosad nije događalo, kampanja će vjerovatno biti nastavljena”, dodao je Abazaid.
“Rusija namjerava ostvariti brz napredak u Idlibu, a svako privremeno primirje priprema je za novo napredovanje. Prema tome, odgađanje bitke u Idlibu ne znači da je Rusija odustala od nje”, pojašnjava.
Naglasio je da uspostavljanje kontakata s Turskom još od početka procesa u Astani zapravo nije imalo koristi u zaustavljanju ruskih napada na bilo koje područje, što je slučaj i sa sporazumom iz Sočija, koji nije uspio zaustaviti napade na Idlib.
Turska se čini nesposobnom ili očito ne provodi svoju ulogu garanta za zaustavljanje napada na Idlib, pogotovo ako se uzme u obzir da bi se i druga turska tačka u Alsurmanu na jugoistoku Idliba mogla naći pod opsadom snaga sirijskog režima, kazao je.
Pokušaji da se napadi zaustave
S povećanjem broja raseljenih osoba koje idu prema sirijsko-turskim granicama, predsjednik Turske i zvaničnici te zemlje ponovili su da je neophodno zaustaviti napade na Idlib i vratiti se sporazumu o prekidu vatre, koji će sljedećih dana biti na dnevnom redu sastanka ruskog predsjednika Vladimira Putina i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Čini se da Turska nema baš mnogo opcija za prekid vatre, ali naglašava potrebu pridržavanja sporazuma postignutih između Rusije i Turske.
Hamza Tekin, turski novinar i politički analitičar, kaže da Ankara sada direktno i intenzivno komunicira s ruskom stranom radi zaustavljanja neselektivnih i brutalnih granatiranja koja provode sirijski režim i ruska avijacija.
Prema Tekinovim riječima, informacije koje trenutno dolaze iz Ankare i Moskve upućuju na to da će doći do zaustavljanja tih operacija. Istaknuo je da je Turska poslala delegaciju na visokom nivou u Moskvu da se sastane s ruskim zvaničnicima i naglasi potrebu pridržavanja sporazuma potpisanih između dvije strane kako bi se zaustavio napad u Idlibu.
Takin, također, postavlja pitanje o odsustvu arapskih i islamskih zemalja i Arapske lige, pa kaže: “Zašto te zemlje i institucije ne komuniciraju s ruskom stranom kako bi se izvršio pritisak na nju i zaustavili ovi masakri u Idlibu?”
Rusko-turski odnosi
Posljednji talas eskalacije u Idlibu nameće mnoga pitanja o tursko-ruskim odnosima i njihovoj budućnosti u Siriji.
Ruski analitičari i novinari, među kojima i dopisnik ruskog lista Novaja Gazeta za pitanja Bliskog Istoka Wadih al-Hayek, smatraju da je prevladavajuće mišljenje ruskih donosilaca odluka da se Turskoj ne može vjerovati i da trenutni odnosi nisu ništa drugo nego kratkoročni interesi.
Al-Hayek kaže da je koordinacija između Turske i Rusije unutar Sirije veoma mala i gotovo nepostojeća zbog činjenice da Rusi ne mogu zaboraviti raniju tursku pomoć i podršku čečenskim borcima u njihovom ratu protiv Rusije, prema njegovim riječima.
Ističe da je, uprkos ekonomskim odnosima između dvije strane, situacija potpuno drugačija kad je riječ o vojnoj koordinaciji te dvije države na terenu i da Rusija i dalje vjeruje da je Turska doprinijela priljevu stranih boraca u Siriju.
Izvor: Al Jazeera
