David Hearst, glavni urednik britanske web-stranice Middle East Eye, smatra da insistiranje izraelske ratne vlade na okupaciji Rafaha, gdje utočište traži 1,4 miliona Palestinaca koji su nasilno protjerani iz sjeverne i centralne Gaze, krije sve veću sumnju u to ono što će postići kada stignu tamo.
Hearst je istakao da premijer Benjamin Netanyahu nije jedini koji govori: „Učinit ćemo to. Kontrolisat ćemo preostale terorističke brigade Hamasa u Rafahu.“ Tu je i opozicioni lider Benny Gantz koji se zalaže za ovo: „Onima koji kažu da je cijena previsoka, jasno kažem da Hamas ima jedan izbor, a to je da se preda i oslobodi taoce, kako bi stanovnici Gaze mogli uživati u ramazanu.“
Hearst je na to rekao da je izraelskoj vojsci trebalo četiri mjeseca da se probije do teritorije dugačke 41 kilometar i širine 12 kilometara. Nasuprot tome, za nešto više od pet sedmica koalicija predvođena SAD-om uspjela je zauzeti Bagdad 2003. godine. Izrael je u četiri mjeseca potrošio istu količinu municije koju su Sjedinjene Američke Države potrošile tokom sedam godina u Iraku.
Nisu supersila
Pisac je dodao da je jasno da je nešto pošlo po zlu – ili izraelski vojnici nisu supersile za koje su se smatrali ili je otpor Hamasa i drugih boraca bio neočekivano žestok. Ali jedno je sigurno: izraelske snage nisu se borile s lakoćom.
Hearst je istakao da su zračna i artiljerijska bombardovanja i napadi dronovima imali za cilj teroriziranje civila i stvaranje uslova za masovni egzodus. On je rekao da su masovne ljudske žrtve i napadi na infrastrukturu ratni ciljevi, a ne kolateralna šteta, što je Međunarodni sud pravde jasno prepoznao kada je naložio Izraelu da poštuje Konvenciju o genocidu.
Međutim, pisac smatra da ova izraelska bahatost krije mračnije prizore kopnenih operacija, budući da izraelska vojna obavještajna služba vjeruje da će Hamas ostati naoružana grupa sposobna da pokrene operacije protiv njega te kaže da Hamas još uvijek ima veliku podršku među Palestincima u Gazi.
Izraelska novinarka i voditeljica na Kanalu 12 Ilana Dayan rekla je da su ove zaključke političkim liderima prije sedmicu dana predstavili visoki vojni oficiri, zvaničnici Shin Beta i članovi Vijeća za nacionalnu sigurnost. Rekla je kako smatra da „barem u tom pogledu neće biti apsolutne pobjede“.
Vjerski rat
Hearst je to komentirao, rekavši da su mnogi izvan Izraela došli do ovog zaključka prije četiri mjeseca. On je naveo da postoje i druga jednako hitna pitanja za izraelsku vrhovnu komandu, kao što je pitanje da li imaju potrebne snage za pokretanje velike operacije u Rafahu i ponovnu okupaciju koridora Philadelphija, a da ne moraju pozivati više rezervnih vojnika.
Rekao je da bi ponovna okupacija koridora Philadelphija – tampon zone duž granice između Egipta i Gaze – bila kršenje mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela iz 1979.
Postoji još jedan faktor koji utiče na kopnenu invaziju Rafaha, a to je Washington, koji ima moć da zaustavi ili ograniči dotok oružja u Izrael. Međutim, predsjednik Joe Biden još nije izvršio ovaj pritisak.
Hearst je spomenuo ono što je izraelski historičar Benny Morris rekao u njemačkim novinama Frankfurter Allgemeine o svojoj velikoj mržnji prema Netanyahuu. Rekao je: „On je prevarant. Ali u pravu je da se rat mora nastaviti sve dok Hamas ne bude slomljen, jer smo širom regiona proglasili da ćemo ga slomiti, pa ako ne završimo posao, gledat će nas kao gubitnike.“
Hearst je Morrisu odgovorio da Izrael „nikada neće završiti posao i da ima samo dvije opcije: da slijedi primjer Itamara Ben Gvira i Bezalela Smotricha u njihovom nastojanju da pretvore rat na zemlji u vjerski rat ili da sa rukovodstvom koje Palestinci izaberu razgovara o tome kako će ravnopravno podijeliti zemlju“.
