Kada iranske vlasti žele svijetu pokazati svoju navodnu vjersku toleranciju, često ističu prisustvo jevrejske zajednice, sinagoga, crkava i parlamentarnih predstavnika vjerskih manjina. Međutim, iza te slike krije se paradoks koji mnogi smatraju jednim od najočitijih primjera institucionalne diskriminacije u šiitskom Iranu: u Teheranu postoje sinagoge i crkve, ali ne postoji nijedna zvanična sunitska džamija, iako u glavnom gradu žive stotine hiljada sunija.
Vjerovali ili ne, izvještaji jevrejske zajednice i međunarodnih organizacija navode da se u gradu nalazi približno 31 zgrada sinagoge, od kojih se oko 11 do 20 aktivno koristi za redovna bogosluženja.
S druge strane, prema tvrdnji sunitskih autoriteta, sunije čine 15-20% stanovništva Irana (15 do 20 miliona) i predstavljaju najveću vjersku manjinu u zemlji. Najbrojniji su među Beludžima, Kurdima, Turkmenima i dijelu arapskog stanovništva. Iako iranski ustav formalno priznaje sunitske pravne škole i govori o njihovom poštovanju, sunitski vjerski lideri i organizacije za ljudska prava godinama upozoravaju da se u praksi suočavaju s ozbiljnim ograničenjima.
Najupadljiviji primjer je upravo Teheran. Već decenijama sunitske zajednice traže dozvolu za izgradnju džamije u glavnom gradu, ali vlasti to odbijaju. Istovremeno, u gradu djeluju sinagoge za znatno manju jevrejsku zajednicu te brojne crkve za kršćanske manjine. Britanski list The Guardian još je 2011. godine zabilježio da u Teheranu nema nijedne sunitske džamije uprkos postojanju crkava i sinagoga.
Zbog toga su suniti često prisiljeni koristiti iznajmljene kuće, privatne prostorije i improvizirane molitvene centre za obavljanje namaza. Više puta su sigurnosne snage zatvarale ili blokirale takve objekte, a zabilježeni su i slučajevi njihovog rušenja. Godine 2015. vlasti su srušile dio jednog od najpoznatijih sunitskih mesdžida (molitvenih centara) u teheranskom naselju Punak, što je izazvalo osude organizacija za ljudska prava.
Ograničenja nisu vezana samo za objekte. U više navrata sunitskim vjernicima u Teheranu bilo je onemogućeno organiziranje bajramskih namaza, a sigurnosne snage su blokirale pristup prostorijama koje su koristili za namaz.
Kritičari iranskog režima ističu da upravo odnos prema sunitima razotkriva granice službene priče o vjerskoj toleranciji. Dok vlasti naglašavaju zaštitu priznatih nemuslimanskih manjina poput Jevreja i kršćana, najveća muslimanska manjina u zemlji često nema mogućnost da u glavnom gradu slobodno gradi i koristi vlastite džamije.
Vjerujemo da su mnogi muslimani naših prostora šokirani pomenutim tvrdnjama, a neki će nas vjerovatno optužiti za laž, jer ni jedni ni drugi nisu spremni prihvatiti ovu istinu zbog izuzetno jake propagande kojom se Iran predstavlja zaštitnikom islama i muslimana. Mnogi muslimani su zaraženi ovom šiitskom propagandom, iako je većini njih poznato da je Iran bio glavni sponzori i izvođač genocida nad muslimanima Sirije.
(Put vjernika)
Moguće povezani članci:
Teror nad sunijama u Iranu: Šiitska vlast u Teheranu zabranila sunijama da klanjaju Bajram namaz
Uloga Irana i Hezbolaha u ratu protiv Amerike i “Izraela” i odbrani muslimana
Trgovina Kur'anom pod pokroviteljstvom Islamske zajednice
Dok poglavari sunija otvaraju šiitske misionarske centre, šije u Iranu vješaju sunije (VIDEO)