Kako trebamo postupati prema sekularnim sudnicama?

Pitanje:

Šta nam je obaveza spram ovih sekularnih sudnica koje nas se dotiču u većinskim pitanjima života danas? Znajući da neki od onih koji se drže vjere i znaju neispravnost ovih sudnica i pored toga oni se ne mogu parničiti osim u ovim sudnicama, želimo da nam pojasnite, Allah vas nagradio.

Odgovor:

Obaveza je da se one (sekularne sudnice) hedžre (bojkotuju), da ne vjerujemo u njih, da ih mrzimo i ispoljavamo im neprijateljstvo, i da tekfirimo njihove sudije itd. Rekao je Uzvišeni Allah:

„A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s Onim Koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti.'“

I rekao je:

„Imali ste dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!'“

I nikako vam nije dozvoljeno da se parničite u tim sudnicama, jer je parničenje u tim sudnicama od parničenja pred tagutom, rekao je Uzvišeni:

„Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe kako žele da im se pred tagutom – lažnim sudijom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?!“

Najviše što se o tome može kazati jeste da ste vi zapali u daruri (nuždi), a darura ne opravdava niti dozvoljava veliki širk, već jedino kada je širk opravdan i dozvoljen jeste samo prilikom ikraha (prisile), rekao je Uzvišeni:

„Onoga koji zaniječe Allaha nakon što je u Njega vjerovao – osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna.“

A kada bi gubljenje imetka dozvoljevalo činjenje širka, ashabi, radijellahu anhum, ne bi ostavili svoje kuće i svoje imetke, te učinili hidžru Allaha radi ostvarujući tevhid i vjeru Ibrahima, alejhis-selam, a mi ćemo spomenuti par dokaza o tome.

Rekao je Uzvišeni:
„A fitna (smutnja) je gora od ubijanja!“, i rekao je: „A fitna (smutnja) je teža od ubijanja!“

U komentaru ovih ajeta imam Ibn Kesir, rahimehullah, spominje sljedeće:
Imam Ebul-Alije, Mudžahid, Se'id b. Džubejr, ‘Ikrime, El-Hasen, Katade, Ed-Dahhak, i Er-Rabi'a b. Enes kažu: „Širk je teži od ubijanja“.¹

Šejh Ibn Sehman kaže:
Fitna (smutnja) ovdje znači kufr (nevjerstvo). I kada bi svi ljudi zaratili te se poubijali sve do jednog, to bi bilo daleko blaže nego da na Zemlji postave taguta koji sudi po zakonu suprotnom Šerijatu.

Oponirajući onome ko nuždu analogno uspoređuje sa prisilom na nevjerstvo, šejh Ibn ‘Atik kaže:
Rekao je Uzvišeni: „A onome koji bude primoran, ne svojom voljom i ne pretjerujući, nije mu grijeh.“ Dakle, uvjetovano je da, nakon pojave štete, čovjek u konzumiranju zabranjenog ne pretjeruje i ne čini to svojevoljno, a razlika između te dvije situacije je očita².

Na drugom mjestu šejh spominje sljedeće:

Da li u dozvoli konzumiranja strvine primoranom ima onoga što dokazuje da je dozvoljeno učiniti kufr svojevoljno? Ovakvo pojmanje ovih stvari nije ništa drugo do poput toga da čovjek smatra dozvoljenim oženiti svoju sestru i kćerku upoređujući to sa dozvolom da slobodan čovjek oženi robinju zbog straha od bolesti (štete) koje dolaze neupražnjavanjem spolnog odnosa, i zbog neposjedovanja mogućnosti za ženidbu! Onaj koji na ovakav način upoređuje stvari je gori od onih koji su kazali: „Trgovina je, doista, isto što i kamata!“.³

Rekao je Uzvišeni Allah:
„Reci : ‘Gospodar moj zabranjuje gnusna djela, i javna i tajna, i grijehe, i bespravnu upotrebu sile, i da Allahu u obožavanju pridružujete one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'“
I rekao je Uzvišeni:

„A onome koji bude primoran, ne svojom voljom i ne pretjerujući, nije mu grijeh.“

Šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah, je kazao:

Zaista, širk, govor o Allahu bez znanja, gnusna djela, i javna i tajna, i zulum (nepravda) ništa od toga nikada ne može imati u sebi nikakvu korist!⁴

I rekao je:

Uistinu, iskreno ispovijedanje vjere Allahu Uzvišenom i pravda su apsolutna obaveza u svakoj situaciji i u svakom šerijatu.

Isto tako, u svojim fetvama je kazao:
Ono što je svakom pojedincu i u svakoj situaciji zabranjeno, od toga ništa ne može biti dozvoljeno, a to su gnusna djela, zulum, širk, i govor o Allahu bez znanja.⁵

Također, rekao je:

Od zabranjenih stvari ima one za koje se kategorično tvrdi da šerijat od toga ništa nije dozvolio, niti zbog darure (nužde) niti zbog nečeg drugog, poput širka, gnusnih djela, jasnog zuluma, i govora o Allahu bez znanja, a ove četiri stvari su spomenute u riječima Uzvišenog:

„Reci : ‘Gospodar moj zabranjuje gnusna djela, i javna i tajna, i grijehe, i bespravnu upotrebu sile, i da Allahu u obožavanju pridružujete one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'“

Dakle, ove stvari su zabranjene u svim prethodnim objavama i šerijatima, i svi poslanici koje je Allah slao su potvrđivali zabranu istih, i nikada ništa od toga nije dozvoljeno, niti u bilo kojoj situaciji, te su zbog toga one objavljene i spomenute u ovoj mekanskoj suri.⁶

Na drugom mjestu kaže:
A što se samog insana tiče, njemu nije dozvoljeno da radi ono za što zna da je haram, ali misli da će mu to pomoći u pokornosti Uzvišenom Allahu.⁷

U Vjerovjesnikovoj siri se spominje da su muslimani tri godine bili izolovani na Ebu Talibovom posjedu. Također, u siri se spominje i događaj hidžre u Abesiniju, u kome stoji da su kurejšije pokušavale postići kompromis sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i o tome postoji mnogo poznatih predaja i kazivanja; no ipak Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije učinio širk ili kufr zbog toga.

Odgovorio: Šejh Ali El-Hudajr, hafizahullah
Izvor: „Medžmu'u rasaili ve fetava“ (160 str.) od Ali El-Hudajra

Fusnote:

Moguće povezani članci:

Nije važno kakva je vlast, važno je da živimo normalno! Sa Poslanikom na Bajram: Kako postupati u danima Bajrama Da li trebamo našim kćerkicama oblačiti kratku odjeću? Pobjedonosna generacija: Iskrena ljubav prema Allahu i njeni znaci