U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu 29. aprila 2023. godine je održana konstituirajuća sjednica novog saziva Sabora Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini. (kompletan izvještaj pogledaj na stranici IZ-a ovdje).
Izboru rukovodstva i radnih tijela Sabora prethodilo je polaganje zakletve, nakon čega se sabornicima obratio i poglavar IZ-a Husein Kavazović, koji je, između ostalog, kazao:
– Mi smo, kao zajednica muslimana, istodobno politički jasno i bezrezervno opredijeljeni za demokratsko sekularno uređenje države, po načelima modernih zapadnih demokratskih država. Opredijeljeni smo za euro-atlantski put integriranja u zajednicu evropskih država i NATO saveza, i to podržavamo. Mi želimo multietničku, multikonfesionalnu modernu državu Bosnu i Hercegovinu, uspostavljenu na principima demokratije i vladavine prava. Želimo da se u takvoj Bosni i Hercegovini poštuju sve religije podjednako, kao i prava svakog čovjeka, na temelju evropskih principa o pravima i slobodama svakog pojedinca – kazao je reisul-ulema.
Ova Kavazovićeva izjava sadrži nekoliko očitih izjava koje se direktno suprotstavljaju islamu.
Tako, Kavazović, koji je u jednom ranijem govoru srpske monahe i popove nazvao svojom braćom, kaže: “Mi smo, kao zajednica muslimana, istodobno politički jasno i bezrezervno opredijeljeni za demokratsko sekularno uređenje države, po načelima modernih zapadnih demokratskih država.”
Naš odgovor: Demokratija je u svojoj definiciji društveno uređenje u kojem vlast pripada narodu, tj. većini ljudi. Često se opisuje kao „vladavina iz naroda, od naroda, za narod”. Pa, tako, narod preko svojih predstavnika (poslanika u Parlamentu / zakonodavnom tijelu) propisuje samom sebi šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno (ovo je teorijski, dok se u praksi događa da elita moćnika minipuliše narodom kako bi zadobila njegove simpatije i došla na vlast i propisivala ono što njoj ide u korist, a narodu se udovoljava samo tek toliko da ga drži privrženog sebi).
Osnova demokratskog sistema počiva na nepriznavanju Allahovog zakonodavstva. Kur'an i sunnet u demokratiji nisu nikakav dokaz, već je dokaz – većina! Kur'an o onima koji ne sude po Allahovom zakonu kaže:
„A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.“ (El-Maide, 44)
Međutim, Kavazović u više navrata poziva i zalaže se za društveno uređenje u kome će se suditi ljudsko-šejtanskim zakonima, a ne Allahovim zakonom.
Uzvišeni Allah kaže:
أَلَمْ تَعْلَمْ أَنَّ اللَّهَ لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۗ وَمَا لَكُمْ مِنْ دُونِ اللَّهِ مِنْ وَلِيٍّ وَلَا نَصِيرٍ
Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?
Kavazović, umjesto da narod poduči da za zaštitnika uzme samo Allaha, on traži demokratiju i sekularizam, kao i pristupanju NATO savezu i zajednici evropskih država.
Štete od demokratije su mnogobrojne. Demokratija poništava i zabranjuje mnoge šerijatske propise poput višeženstva, a dozvoljava ono što je Allah zabranio, poput kamate, bluda, alkohola… Demokratija se oslanja na masu i mnoštvo bez šerijatskih pravila, a Uzvišeni kaže:
وإن تطع أكثر من في الأرض يضلوك عن سبيل الله
“A ako se pokoriš većini ljudi na zemlji odvest će te u zabludu s Allahova puta.” (Kur'an, 6:116)
A demokratija upravo poziva na pokornost volji većine. U demokratiji glas 11 kriminalaca na izborima je mjerodavniji od glasova 10 doktora nauka, pa kako se onda jedan vjerski poglavar smije zalagati za ovakav jedan sistem?
S druge strane, ako pažljivije pogledamo i temeljnije analiziramo, vidjećemo da priznavanje i zalaganje za demokratiju znači “zabijanje noža u leđa“ Allahovim poslanicima i njihovoj poslaničkoj misiji. Jer, ako hakk (istina) treba da se izvede (uzme) od glasova većine ljudi, onda nema smisla da se šalju poslanici i da se objavljuju (svete) knjige. Važno je napomenuti da su učenja Allahovih poslanika u suprotnosti sa većinom čovječanstva, koje propovijeda zabludjelu akidu (vjeru), odstupa od istine i ima džahilijetsku (neznabožačku, pagansku) tradiciju.
Učenjaci islama su napisali mnoge knjige i izdali mnoge fetve o štetnosti i opasnosti demokratije po islam i muslimane (što naravno ne znači da su drugi ljudski sistemi dobri ili bolji od demokratije). Čitaoca upućujemo na ovu stranicu gdje će pronaći mnogo argumenata o ovoj temi.
Naši bi oponenti možda prigovorili ovoj kritici na račun Kavazovića, te stati u odbranu istog, pravdajući ga time da pod demokratijom misli na ljudska prava i slobodu, a ne na samu suštinu demokratije. Naravno, ovo nije tačno, jer Kavazović nije nepismen čovjek koji ne zna ništa o pojmu demokratije, a njegov daljni govor otklanja bilo kakvu sumnju po ovom pitanju.
Kavazović u svom govoru jasno kaže da je za demokratsko i sekularno uređenje. Svako iole pismen zna da se sekularno uređenje temelji na bezbožnosti i u svojoj definiciji sekularizam je načelo odvajanja vjere i države, odnosno religijskih zajednica od javnih institucija. Stoga, sekularizam je u svojoj suštini anti-islamski, jer ne samo da negira Allahov zakon, već se temelji na suprotstavljanju istom!
Stoga je zalaganje za sekularno uređenje jasno i nedvosmisleno nevjerstvo u koje musliman nijednog trena ne smije posumnjati niti dozvoliti da mu vjerski manipulatori pomute razum.
Kavazović dalje kaže: Želimo da se u takvoj Bosni i Hercegovini poštuju sve religije podjednako, kao i prava svakog čovjeka, na temelju evropskih principa o pravima i slobodama svakog pojedinca.
Kavazović ovdje nije ostavio puno prostora za nedoumicu. U ovoj izjavi Kavazović jasno naglašava da se BiH za koju se on zalaže temelji na evropskim principima i da se sve religije poštuju podjednako, iako bi kao vjerski poglavar morao znati za Kur'anski ajet:
„…zar ćemo muslimane sa nevjernicima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete?“ (El-Kalem: 35-36)
Očigledno da je vjera napustila Kavazovića, a zdrav razum zatajio, pa je njegovo rasuđivanje postalo jednako rasuđivanju prosječnog obožavaoca božanstva zvanog demokratija.
(Put vjernika)
