Nakon smrti Butija ne korite Bešara

Popularno na sajtu

Nakon ubista Butija pojaviše se neki ljudi koji dove za oprost Butiju i oplakuju ga. Neka se zna da ja ne pišem ove riječi zbog toga što se brinem o stanju Butija. Ne, već zbog toga što vidim gubljenje i nestanak akide el-vela'a vel bera'a1 u potpunosti, što rezultira ne negiranjem postupaka loših učenjaka od strane ljudi kao i nazivanje pronevjere i pomaganje batila2 idžtihadom3!

Još jednom moram potvrditi da ja ne želim govoriti o načinu na koji je ubijen Buti. Ali, šta god bilo rečeno o načinu njegova ubistva; „greška”, „haram”, „nije od šerijatske politike”, „skrnavljenje mesdžida”, „zločin”, itd… šta god se vjerovalo o ubistvu Butija i način na koji je ono izvršeno, to ne opravdava ono na čemu je on bio nekoliko decenija od očitog zločina i pomaganja nusajrijskog4 zločinačkog režima i davanja šerijatskog legitimiteta istom.

Ne želim govoriti o tome ko je ubica. Šta više ne želim raspravljati ni o priči da je Buti počeo mijenjati svoj stav. Ovdje mi nije cilj da to potvrdim ili negiram, već mi je cilj da upozorim na opasne i proširene teze i mišljenja od kojih neka nazivaju ono na čemu je bio Buti od pronevjre i izdaje tokom čitavog svog života „idžtihadom.” Po tezama drugih on je bio „prisiljen”, treći ga opravdavaju kako nije kriv jer su mu pružane pogrešne informacije, četvrti govore „Ne znaš šta je bio njegov nijet”, a peti: „Pored toga što se razilazimo sa njim u političkim postupcima, ipak uvažavamo njegovo znanje i njegovu davu”.

Ovo je glavni problem. Nije problem kod onoga koji se zadovoljio stavom da se Buti pokajao, već sa onim koji opravdavaju ono na čemu je Buti bio i umanjuju njegove pronevjere i izdaje. Ovo draga braćo umanjuje mržnju prema batilu i njegovim nosiocima. A ta mržnja je upravo najmanji stepen negiranja zla na kojem je bio Buti od odvođenja drugih u zabludu i pronevjere Allaha, Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegove vjere. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o toj mržnji kaže: „Ona je najslabiji vid imana (vjere)”, u drugom rivajetu: „Nakon toga (tj. mržnje srcem) ne postoji imana ni koliko zrna gorušice”, a ovi žele od nas da nam promakne i taj najmanji vid imana.

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu od našeg Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Najčvršća spoma imana je ljubav u ime Allaha, mržnja u ime Allaha, prijateljevanje u ime Allaha i neprijateljevanje u ime Allaha.” Stoga neka oni „nježni” i „sažaljivi” koji mole za oprost svakom ko preseli znaju da je mržnja i neprijateljstvo u ime Allaha šerijatska obaveza na njima odgovorajaćim mjestima i da sažaljivost nije prihvatljiva u svakoj situaciji, šta više ona nekada raskida najčvršću spomu imana.

Buti nije bio od onih koje su drugi odveli u zabludu, već je on bio kolovođa zablude. Kada bi čak i pretpostavili da je Buti živio u okrilju Asadove porodice 50 godina i da mu nisu bili poznati masakri Homsa i Hame za vrijeme Hafiza Eseda (Bešarovog oca koji je 1982. godine pobio 40 000 muslimana u gradu Hama, op.PV), zatvaranja, mučenja i ubijanja onih koji su se suprotstavljali njegovom režimu, te da mu nakon toga nisu bili poznati svakodnevni zločini Bešarove vojske, njihovo psovanje Allaha najgorim psovkama, naređivanje muslimanima da govore kako nema drugog boga sem Bešara… kada bi pretpostavili da sve ovo nije bilo poznato Butiju – a poznato je čak i djeci na ostrvima Honolulu – pa „velikom učenjaku” zasigurno nije bio nepoznat kufr Nusajrija (oko toga da su nusajrije nevjernici postoji konsenzus muslimana, vidi tekst u fusnoti, op.PV). Pored toga, veličao je Hafiza Eseda, klanjao mu dženazu kada je spomenuti crko i veličao nakon toga njegova sina koji je došao na vlast poslije svoga oca. Pa Buti je taj koji je čitao, komentarisao i tumačio riječi Uzvišenog:

لَّا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللَّـهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّـهَ وَرَسُولَهُ

„Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju…” (Mudžadele, 22)

Pa ako Bešar, čija vojska izjutra i naveče psuje Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu od onih koji se suprostavljaju Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ko je onda?!!

Onaj ko tvrdi da je Buti decenijama bio prisiljen na svoje licemjerstvo, laž i dedžalstvo, pa takav onda još preče treba opravdati loše učenjake koji su bili na strani tatara u vremenu kada su oni sudili Jasikom o zaposjeli muslimaske zemlje! Neka zna onaj ko širi glasine da je Buti bio prisljen i da mu je bilo zaprijećeno silovanjem njegove kćerke i unuka, da je taj isti Buti godinama dolazio sa izmišljenim hadisima na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nisi mogao naći ni u sahihima, ni musnedima niti knjigama sire. Šta više nisam te hadise čuo osim od njega.

Puno je onih koji su oplakali Butija, ali s druge strane nisu oplakali, niti smo im čuli glas i negodovanje pa ni terehhum (tj. Riječi: Allah mu se smilovao) kada nevjernici ubijaju mudžahide i njihove vođe! Normalno, greške mudžahida se kod njih ne opraštaju, a Butiju se zbog njegova „znanja” uvažavaju!!
Ako oni koji oplakuju Butija ostanu u svom nemaru doći će do stepena u kojem će opravdavati svaku katastrofalnu stvar. Šta više, čućemo možda od takvih da će i onda kada Bešar bude ubijen reći: „Allah mu se smilovao”, „Nije dozvoljeno mrtvaca spominjati osim po dobru”, „Ne znaš šta je bio njegov nijet”, „Samo Allah zna šta je u srcima”, „Možda mu je Mahir (Bešarov brat) davao pogrešne informacije”, Imao je i on dobrih postupaka poput suprotstavljanja i prkosa Americi!”

Vraćam se ponovo i kažem: Ne govorim o propisu Butiju ukoliko se on pokajao i promijenio svoj stav. Musibet je kod onih koji opravdavaju njegovu očitu i opasnu historiju u rušenju akide el vela'a vel bera'a, rušenju principa ljubavi i mržnje u ime Allaha i gašenju onog što je preostalo od negiranja zla u srcima muslimana. Musibet je u onima koji bezumno opravdavaju njegovu izdaju, odvođenje drugih u zabludu, i poigravaju se sa shvatanjem prisile u islamu. Ovo rezultira stvaranjem iskrivljenog shvatanja kod ljudi prema stvarima, osobama i principima. Nosioci zablude se na taj način počinju opravdavati a možda nas, po njima, i preteknu u Džennet! Pa čemu onda rad i djelo?

Napisao: Dr. Ijad el-Kunejbi

Preveo: Aziz Billah

Izvor: muslm.net

Povezane teme:

Seid Ramadan el-Buti – muftija Asadove porodice

Damask – baza džihada na Zemlji

Fusnote:


1. El wela’ wel bera’ – privrženost i odricanje u ime Allaha, ljubav i mržnja u ime Allaha

2. Batil – suprotno istini, zabluda
3. Idžtihad – samostalno i od strane pojedinca izvođenje šerijatskih propisa, koji nisu jasno i izričito (otvoreno) precizirani Kur'anom i Sunnetom (praksa poslanika Muhammeda alejhisselam). Idžtihaditi može samo mudžtehid, tj. osoba koja dobro poznaje Šerijat. Međutim, ni pojedinac niti grupa nemaju pravo idžtihaditi kod mesela (pitanja) koje je Šerijat već definisao. Zli učenjaci pod izgovorom idžtihada donose propise suprotne Šerijatu (o ovome govori autor u ovom članku).
4. Nusajrije – šiitska sekta kojoj pripada porodica sirijskog diktatora Bešara el-Eseda (Bašar al-Asad). Detaljnije o vjerovanju nusajrija pročitajte u tekstu na linku: .

 

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz