Četvrti hadis (iz serijala Četrdeset hadisa o džihadu i šehadetu):
Prenosi Seid ibn Zejd da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko pogine braneći svoju imovinu on je šehid, ko pogine braneći svoju porodicu on je šehid, ko pogine braneći svoju vjeru on je šehid, i ko pogine braneći svoju krv on je šehid“. Bilježi ga Ahmed, Ebu Davud, Nesai, i Tirmizi, a za hadis je rekao da je dobar-vjerodostojan, dok se njegov prvi dio nalazi u dva Sahiha.
Neke od koristi hadisa:
1 – Onaj ko bude ubijen braneći nešto od pomenutog, taj je stekao nagradu šehida.
2 – Ima mišljenja koja ukazuju na to da je bolje čovjeku da se preda, zbog određenih rivajeta koji ukazuju na to, ali ono što je ispravno jeste da se ti rivajeti odnose na fitne i borbe između muslimana radi vlasti itd, dok ovaj hadis govori o suprotstavljanju lopovima, razbojnicima isl.
3 – Onaj ko bude napadnut zbog neke od pomenutih stvari, pa, braneći to, ubije napadača, neće biti odgovoran za njegovu smrt na ahiretu, a niti se za njega vežu propisi krvarine i otkupnine na dunjaluku.
4 – Hadis ne ukazuje na obaveznost odbrane, već na poželjnost iste, dok onaj ko nije u stanju i nemoćan je da se brani i odupire može odustati od toga, i bit će opravdan na ahiretu, inšaallah.
Imam Ibn el-Munzir je kazao: “Stav većine učenjaka jeste da čovjek ima pravo da se bori braneći svoj život, imetak, i porodicu onda kada bude nepravedno napadnut, zbog riječi Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: Ko pogine braneći svoju imovinu on je šehid, i od toga nije izuzeo niti jedno vrijeme, niti ikakvu situaciju, osim kada je u pitanju vladar, jer o tome da se protiv vladara ne ustaje i ne bori, te da se treba saburati dokle god oni klanjaju namaz, svjedoče drugi hadisi. I na ovom stavu su svi pred koje smo sticali znanje, osim Evza'ija, on ima zasebno mišljenje”.
5 – Učenjaci su se razišli po pitanju čovjeka kojeg napadne životinja, pa je on, braneći se ubije, da li je dužan da njenom vlasniku nadoknadi iznos njene vrijednosti.
6 – Učenjaci su se razišli oko toga da kada lopovi ili razbojnici zaprijete čovjeku, da li on treba prvi otpočeti borbu, ili će, pak, čekati dok oni prvi ne započnu, te koristit će svaki mogući način kako ne bi došlo do sukoba.
7 – Također, razilaze se po pitanju toga da kada napadači počnu bježati nakon borbe, da li napadnuti ima pravo da ih prati kako bi ih dokrajčio.
8 – Hadis ukazuje na to da čovjek koji preseli u pomenutim okolnostima jeste šehid, ali i pored toga on se u određenim propisima razlikuje od onoga ko preseli u borbi protiv nevjernika. A od tih propisa su: da se takav gasuli, klanja mu se dženaza-namaz, a, također, na ahiretu neće biti na stepenu niti će imati nagradu onog koji je preselio u borbi protiv nevjernika, a Allah najbolje zna.¹
Iz serijala: Četrdeset hadisa o džihadu i šehadetu (sa kratkim komentarom)
Izvor: Knjiga „El-Erbe'un fi fadliš-šehade ve talebil-husni ve zijade”
Autor: Šejh Hasen Kaid, rahimehullah
Ostali hadisi ovdje.
Fusnota:
1. Autor knjige na ovaj hadis nije dao nikakav komentar, tj. nije spomenuo niti jednu korist, već je kazao da se komentar za dotični hadis potraži u poznatim knjigama koje su napisane kao komentar na hadise. Iz tog razloga, mi smo se vratili na originale (tj. arapske knjige) te smo iz njih prenijeli ono najvažnije o ovom hadisu, kako bi olakšali i koristili našim čitaocima.
