O mašriku i šejtanskom rogu iz Nedžda spomenutom u hadisu

Objavljeno (zadnji put uređeno):

Prenosioci koji su hadis prenijeli od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, sasvim ispravno su razumjeli hadis i na šta je pokazivao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Salim, sin Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, rekao je: “O stanovnici Iraka, vi mnogo zapitkujete o sitnicama, a tako olahko upadate u velike grijehe! Čuo sam svog oca da kaže: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Smutnja će doći otuda’, i pokazao je rukom prema mešriku odakle će se pojaviti šejtanski rog.’” (Sahih Muslim, 2905)

Ovi jadni smutljivci, koji tvrde da je Nedžd koji je spomenut u hadisu, geografska oblast u Saudijskoj Arabiji odakle se pojavio Muhammed ibn Abdulvehhab, a koja se danas naziva Nedždom, ne znaju da su ashabi ratovali protiv lažnog vjerovjesnika Musejleme Kezzaba u Jemami, koja je zapravo taj današnji saudijski Nedžd, ali nisu hadis o „šejtanskom rogu iz Nedžda“ tumačili da se odnosi na taj nedžd, nego da se odnosi na Irak.

Ibn Hadžer i el-Ajni prenose da je Hattabi rekao: “Nedžd je iz pravca mešrika, a ko se nalazi u Medini njegov mešrik je iračka pustinja i njena okolina, tako da je ona (iračka pustinja) mešrik stanovnika Medine. A nedžd je pojam koji označava uzdignutu površinu zemlje, suprotno od značenja riječi gavr (ponoru, nizija), koji označava nizijsku površinu zemlje.” (Fethul-Bari, 13/47, Umdetul-kari, 24/200)

Muhammed ibn Jusuf el-Kermani, kako prenosi Ibn Hadžer Askalani, rekao je: “Onome ko se nalazi u Medini, neka je salavat i selam na Vjerovjesnika koji je u njoj boravio, nedžd je iračka pustinja i ona je mešrik njenih (medinskih) stanovnika.” (Fethul-Bari, 13/47)

Hafiz Ibn Hadžer Askalani, kada govori o smutnjama, kaže: “Prvi znaci smutnje pojavili su se u Iraku, iz pravca meršika.” (Fethul-Bari, 13/16) On je, također, govoreći o smutnjama, rekao: “Prve smutnje pojavile su se iz pravca mešrika i to je bio uzrok razdora među muslimanima, a to je nešto što šejtan voli i čemu se raduje. Također, novotarije su se pojavile iz tog pravca.” (Fethul-Bari, 13/51)

Mešrik je Iran i južni Irak – Perzija

Tumačeći riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, „glava kufra će se pojaviti iz pravca mešrika“, Ibn Hadžer je rekao: “To je ukazivanje na ukorijenjenost nevjerstva vatropoklonika, jer su se Perzija i Arapi koji su im se pokoravali (južni Irak), nalazili u pravcu mešrika u odnosu na stanovnike Medine.” (Fethul-Bari, 6/352)

Veliki učenjak Šihabuddin Ebul-Abbas el-Kastalani je rekao: “Vjerovjesnik je pokazao na mešrik jer su njegovi stanovnici tada bili nevjernici, te je obavijestio da će se iz tog pravca pojaviti smutnje. Tako se i desilo. Odigrale su se bitke kod deve i na Siffinu, potom su se pojavile haridžije na području nedžda i Iraka, i iz područja mešrika iza njih. Uzrok svega toga bilo je ubistvo Osmana ibn Affana, i ovaj hadis je jedan od znakova istinitosti vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.” (Iršadus-sari li šerh Sahihil-Buhari, 10/188)

Specijalni dokaz iz šiijskih izvora:

Šiijski emisari svojim upornim ubjeđivanjem sunija da se hadisi o nedždu i mešriku odnose na geografsku oblast Nedžd u Saudijskoj Arabiji i da mešrik znači doslovno istok, žele postići sljedeće ciljeve:

– Skretanje pažnje sa svojih vlastitih zabluda navođenjem muslimana da raspravljaju o onome o čemu šiijski emisari žele.

– Diskreditiranje Muhammeda ibn Abdulvehhaba koji im je trn u oku, te je stoga bitan segment šiijskog misionarstva posvećen širenju mržnje prema njemu.

I dok šiijski misionari ulažu velike napore da uvjere sunijske muslimane kako se pod mešrikom misli isključivo na pravac istoka, nalazimo da se i u izvorima šiija-isnaašerija ovaj pojam jasno i nedvosmisleno odnosi na područje južnog Iraka, čak štaviše, na područje Perzije iza njega.

Ovako kažu šiijski izvori:

a) Rekao je Allahov Poslanik (s): “Džedždžal će se pojaviti iz pravca mešrika, iz grada kojeg zovu Horasan. Slijedit će ih ljudi crvenih lica i sitnih očiju.” Sejjid Ibn Tavus El-Haseni, El-Melahimu vel-fiten, str. 153.

b) Rekao je Allahov Poslanik (s): “Kad sam ponesen na miradž svome Uzvišenom Gospodaru pozvan sam “O Muhammede”, pa sam se odzovnuo “Odazivam se”… (potom su mu najavljeni neki predznaci Sudnjeg dana, od kojih su) “…i izlazak čovjeka iz potomstva Husejna ibn Alije ibn Ebi Taliba i pojava Dedždžala iz pravca mešrika, iz grada koji se zove Sidžistan (Sistan) i pojava Sufjanija…” (Biharul-envar, 51/70 i 52/276, Durerul-ahbar, str. 388, Mustedreku Sefinetil-bihar, 4/494, Gajetul-meram, 2/73 i 7/122, El-Mehdil-muntezar, 2/259, Muntehabul-envaril-mudia, str. 48)

Zaključak

Čovjek se zaista začudi kako ljudi nisu u stanju da vide Allahove znakove. Uzvišeni Allah učinio je da Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Aiša, radijallahu anha, bude najdraža supruga, njenu sobu učinio je mjestom na kojem je Njegov miljenik boravio i liječio se u njoj tokom smrtne bolesti, mjestom na kojem je umro i  gdje je ukopano njegovo plemenito tijelo.

Da ova šiijska potvora u vezi Aiše, radijallahu anha, ima ikakve osnove, sigurno bi majci vjernika, radijallahu anha, to prigovorio neko od tabiina koji se nisu slagali sa njenim izlaskom u Basru. A, nemojmo misliti da joj je to prigovorio neko od ashaba.

Ostaje činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro u zagrljaju svoje miljenice, čestite i časne majke vjernika, Aiše, radijallahu anha, i da je ukopan u njenoj sobi, a oni koji je mrze mogu samo da se grizu od muke. A na Sudnjem danu će se gorko kajati nesretnici.

Što se tiče mešrika i nedžda:

Mešrik  /مشرق/ nije istok kao strana svijeta – istok se na arapskom kaže šerk /شرق/ – nego sve što je u pravcu prema istočnoj strani zemaljske kugle, uključujući istok, jugo-istok i sjevero-istok.

Riječ „nedžd“ u arapskom jeziku označava uzvišenje i nije se odnosila isključivo na jednu oblast, naročito ne na oblast Jemame u Saudijskoj Arabiji, koja se danas naziva Nedždom, a koja se nalazi istočno od Medine i u kojoj se pojavio lažni vjerovjesnik Musejlema Kezzab (Lažov).

Islamski učenjaci navode više od deset mjesta koja su kod tadašnjih Arapa bila nazivana „nedždom“, a neki od njih Nedždul-berk na području Jemame, Nedždu Hal, Nedždul-Hidžaz, Nedždul-Irak.

Najveći broj islamskih učenjaka koji je govorio o ovoj temi, slaže se da se pod „nedždom“ spomenutim u hadisu misli na Iračku pustinju (Badijetul-Irak), koja se nalazi na jugu Iraka, i na područje iza nje, što uključuje i Perziju, današnji Iran, te da je to mešrik stanovnika Medine.

Neki od tih učenjaka su: Ibn Hadžer Askalani; muhaddis i hanefijski fekih Bedruddin Mahmud ibn Ahmed el-Ajni; Muhammed ibn Jusuf el-Kermani, veliki muhaddis, Pezijanac, na kojeg se Ibn Hadžer često referirao; Kastalani, Hattabi, Ibn Abdilberr i drugi.

Njihovo mišljenje podupiru sami hadisi u čijim različitim predajama, koje se međusobno dopunjavaju, nalazimo da je jasno naznačeno kako se pod mešrikom misli na Irak, a centar dešavanja u Iraku onog vremena je bio južni Irak, odnosno područje Kufe i Basre.

Njihovo mišljenje da je mešrik na koji se misli u hadisu područje južnog Iraka i područje Perzije, podupiru ne samo sunijske, nego i šiijske hadiske predaje, koje oni navode u svojim temeljnim izvorima kakav je Biharul-envar.

Bitno je, također, imati u vidu da to što je neka zemlja ili geografsko područje u hadisima spomenuto u negativnom kontekstu, ne znači da njegovi stanovnici moraju biti loši. Kao što sveta zemlja ne čini njene ljude svecima, tako ni pokuđena zemlja ne čini svoje stanovnike lošima. Dobar je onaj ko se pridržava Allahove vjere, a loš je onaj koji slijedi stranputicu, bez obzira ko je i odakle je.

No, šiijama nije bitna istina, nego širenje laži i potvora radi bijedih ciljeva.

Piše: Faruk Hajder
Izvor: Siizamotvoreno.com

NOVO NA SAJTU

SAD projektili Aegis

NATO: Neprihvatljiva Putinova prijetnja zbog razmještanja projektila

Iz Alijanse su pozvali Rusiju da se usredotoči na povratak Sporazumu o nuklearnim snagama kratkog i srednjeg dometa. Sjevernoatlantska alijansa u srijedu je odbacila kao neprihvatljivu prijetnju...

PREPORUČUJEMO