Okupirani Jerusalem – Iako čeka na sudsku odluku kao odgovor na zahtjev koji je podnio protiv rušenja svoje kuće u naselju Al-Isawiya u okupiranom Jerusalemu, Palestinac Hatem Abu Reyala ostao je zatečen u srijedu ujutro kada je ugledao veliki broj pripadnika izraelske policije u pratnji buldožera. Pripremali su se da poruše njegovu kuću, i to sedmi put po redu.
Abu Reyala kaže da je osam puta osjetio istu bol kao i onda kada je slomio kičmu. Jednom kada je pao s visine i zaista polomio kičmu, a desilo se to prilikom jednog rušenja, a sličnu bol je, kaže, osjetio još sedam puta u 23 godine kada su mu okupacijski buldožeri uništili kuću.
Iako je politika rušenja kuća postala svakodnevnica u životima Palestinaca u Jerusalemu, rušenje kuće istoj porodici sedam puta je presedan koji se dogodio Abu Reyali (43 godine), njegovoj supruzi i dvoje djece. Ova porodica svaki put proživljava isti horor kao i onda kada se sve to prvi put desilo. Otac sjedi u invalidskim kolicima, a uplakana porodica je okupljena oko njega, dok okupacijski buldožeri ruše zidove njihove kuće.
Iznenada i bez upozorenja
Abu Reyala za Al Jazeeru kaže kako je očekivao da uskoro bude pozvan na sud gdje će se razmotriti odluka o rušenju, te kako je mirno spavao zajedno s porodicom u svojoj kući. A onda se probudio uz vrisku okupatorskih vojnika i općinskih radnika koji su zahtijevali da brzo napusti kuću, pripremajući se za njeno rušenje.
Muškarac kaže kako je izašao s porodicom ne ispraznivši kuću, što se najčešće i događalo kada nisu imali priliku izvući svoje stvari iz nje.
Spreman argument
Svih sedam puta ponavlja se ista scena i korišten je isti izgovor, a to je izgradnja bez dozvole. Izraelski okupatori su koristili isti izgovor od početka tekuće 2022. godine kako bi srušili 79 palestinskih objekata u Jerusalemu, te 279 objekata 2021. godine, a prije toga hiljade palestinskih domova.
Nedostatak građevinskih dozvola za rušenje kuća Palestinaca je stalni izgovor židovske genocidne vlasti. Ista vlast nikako ne izdaje dozvole za gradnju Palestincima, dok ih izdaje židovskim doseljenicima, a sve sa ciljem kako bi se promijenila demografska struktura stanovništva (op.PV).
Abu Reyala ističe da je 2010. godine podnio zahtjev izraelskoj općini u Jerusalemu kako bi dobio dozvolu za gradnju kuće, ali su tvrdili da urbanistički plan područja još uvijek nije gotov. Zatim je isti zahtjev podnio 2019. godine, ali do danas nije dobio odgovor.
Abu Reyala je iz svojih invalidskih kolica posmatrao ruševine nakon što su buldožeri napustili to mjesto. Govorio je o svojoj povredi, ne mogavši obuzdati suze koje su počele teći niz njegovo lice, zbog čega je skrenuo pogled. Teško se mogao kretati jer su okupatori srušili hodnik prilagođen za njegova invalidska kolica. Zagledao se u ruševine, razmišljajući o ponovnoj izgradnji svog doma.
Prisjetio se ranijih rušenja svoje kuće, rekavši da je prvi put ostao bez doma 1999. godine, a onda 2001, 2003, 2009, 2020. i 2021. godine, te 2022. Za Al Jazeeru kaže da nikada nije dobio nikakvu usmenu ili pismenu obavijest, te da je njegova kuća srušena zajedno sa osam drugih kuća u susjedstvu.
Kaže da je 2009. bila najteža godina za njega i njegovu porodicu. Okupatorske snage su došle srušiti njegovu kuću, isprovocirati ga i udaljiti s mjesta. Potresen i uzdrman, stajao je na otvorenom balkonu u susjednoj kući, odakle je pao i slomio kičmu. Ostao je paraliziran i više nije mogao da hoda. Još jedan veliki šok je doživio kada mu je kuća srušena u potpunosti, i to šest godina od useljenja, nakon što ju je opremio i uredio najbolje što je mogao.
Odbija da je uništi vlastitim rukama
Rušenje objekata u okupiranom Jerusalemu provodi se na dva načina. Prvi je da porodice same ruše svoje domove zbog prijetnji izraelske okupacije da će u protivnom plaćati troškove rušenja, buldožera i ekipe koja je izašla na teren, a drugi način je da izraelski buldožeri poruše njihove domove.
Međutim, važno je napomenuti da je Abu Reyala svaki put odbijao da sam sruši svoju kuću, uprkos stalnim prijetnjama okupacije da će mu naplatiti troškove rušenja u slučaju da to ne učini. ”Odbio sam da vlastitim rukama srušiti svoju kuću. To je isto kao da nekome kažeš ‘objesi se’. Ne obraćam pažnju na njihove prijetnje i ignoriram ih. Teško da ću sam uništiti svoj trud.”
Pitali smo u čemu je tajna Abu Reyalinog strpljenja i njegove odlučnosti da svaki put iznova gradi. ”Ne krijem da su moji osjećaji pomiješani, između nade i razočaranja, između apatije i odlučnosti”, kazao je. ”Međutim, prizori ruševina me tjeraju da nastavim, da ih uklonim i stvorim novu sliku. Moje prisustvo u ovom gradu i slične tragedije koje se dešavaju meni i drugima ulijevaju mi strpljenje i snagu.”
Početak od nule
Uprkos njegovoj upornosti, porodica Abu Reyala stalno strahuje zbog neizvjesne budućnosti, hvatajući se u koštac s dugovima, osiguravanjem životnih potrepština za porodicu i doma u kojem će imati sigurnost i mir.
Abu Reyal više ne može ni sračunati finansijske gubitke koje ima još od prvog rušenja, od plaćanja obnove i opremanja kuće, te plaćanja kazni okupatorima, zatim troškova uklanjanja ruševina. Tvrdi da su troškovi bili veći od 400 hiljada dolara, a polovica toga je nastala tek od 2019. godine.
Abu Reyala kaže da se osjeća poniženo jer nije u stanju ”pružiti sigurnu budućnost svojoj porodici. Svaki put počinjem od nule. Sav moj trud je uzaludan. Sada, 23 godine nakon progona i straha, opet se moramo seliti kod moje i suprugine porodice. Ponovo ću izgraditi kuću. Ponavlja se ista stvar i misle da me mogu slomiti.”
(Al Jazeera)
Moguće povezani članci:
Istinit događaj o ženi koja je sedam puta išla na hadž ali nije mogla vidjeti Kabu
Da li džini žive u praznim kućama i kako zaštititi kuću od džinna?
MEE: Besramno saučesništvo EU-a u izraelskim zločinima
Od početka godine ruski i šijitski teroristi uništili 10 bolnica i 12 škola, 245 puta napali izbjeglice