Upućeno obožavatelju krsta, papi iz Vatikana, Benediktu XVI, od šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija, hafizahullah
U svojim omalovažavanjima, vatikanski papa, kaže da Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, nije došao ni sa čime novim i da je u vjeru pozivao sa nasiljem i sabljom. Papa, također, tvrdi kako je, citirajući, kao i njegovi prethodnici, 256. ajet u drugom dijelu sure El-Bekare u Mushafu: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti”4, prema “ekspertima”, ”jedno od početnih poglavlja objave, kada je Muhammed još bio slab i nejak.”
Sva zahvala pripada Allahu, subhanahu ve te'ala
وَخَلَقَ كُلَّ شَيْءٍ فَقَدَّرَهُ تَقْدِيرًاوَلَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَمْ يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ
“Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!”1
Neka je mir i spas na pečata svih Poslanika koji je rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, i jevereji i kršćcani koji čuju za mene, a potom ne povjeruju u mene – ući će u Vatru.”2
U nastavku: Na predstojeću posjetu, za par dana, pape iz Vatikana u naše krajeve3, ne možemo nijemo gledati i zatvarati naše oči praveći se da ne vidimo u kakvom zabludjelom nevjerstvu je ovaj čovjek, koji laže i ponižava vjeru Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, i iz čijeg nečistog mozga, kojeg ni sedam voda ne bi mogle oprati, dolaze sve izmišljotine.
Mi smo ljudi, koji ne zaboravljaju tuđe dobročinstvo prema nama, i gledamo da istim uzvratimo, ali isto tako, mi smo ljudi koji ne zaboravljaju one koji vrijeđaju vjeru Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, i tako isto smatramo to kao našu obavezu da takvim istom mjerom uzvratimo. To je naša stroga obaveza, makar i nakon određenog vremena i prema mogućnostima. Oni, koji nisu u mogućnosti odmah sada doprinijeti, neka sačekaju dok budu mogli, jer to je šerijatska obaveza ummeta, a ummet ne smije ni po koju cijenu ovu obavezu da zapostavi.
Obaveza odbrane časti Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, propisana je obaveza ovoga ummeta. U stvari, u ovoj obavezi postoje ispunjavanja dva prava. Prvo pravo pripada Allahu, subhanahu ve te'ala, koje ako se ne ispuni, nakon tewbe (pokajanja) Allah, subhanahu ve te'ala, može oprostiti, i drugo lično pravo Poslanika, salallahu alejhi ve selleme, koje bi Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, i oprostio, jer to je bila jedna od njegovih lijepih osobina, da je u životu, ali pošto Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, nije više u životu, onda nije dozovoljeno ummetu da se ne pokori njegovom pravu i da oprosti poniženje koje je naneseno Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selleme, za kojeg svoju majku i svoga oca žrtvujem.
Ovaj čovjek, koji dolazi u posjetu, je nedavno u jednom govoru održanom na “Regensburg” Univerzitetu u Njemačkoj, kojeg je objavila vatikanska oficijelna vebstranica, iznijeo bolne uvrede, koje su potresle muslimane širom svijeta, uzrokujući srdžbu i veliku reakciju. Tada sam bio u zatvoru i nisam odmah imao priliku da čujem ovaj govor, dok sama vijest nije procurila do moje ćelije. Od gnjeva sam htio moje okove da potrgam, i zbog tog osjećaja nisam imao snage da tada pišem o ovome. Ali sam još tada odlučio da napišem ovo djelo i izložim njih (kršćane) i njihovo zabludjelo vjerovanje u jednoj knjizi, kada budem u prilici za to. Allah, subhanahu ve te'ala, mi je omogućio da u mojoj ćeliji napišem detaljniju knjigu o tome.
Spomenuo sam uvrede koje je iznio vatikanski papa u svojoj nedavnoj posjeti zatvoru, kada je jedan od predstavnika Internacionalnog crvenog krsta, koji je bio kršćanin, izrazio svoju žalost zbog omalovažavanja Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, na koju je papa reagovo i koju je odbacio, a potom izjavio: ”Mi se ne slažemo sa ovim i mi nemamo ništa s tim!”
Ummet se ne smije praviti kao da nije čuo za ove uvrede i oprostiti ih tek tako, jer pravo na opraštanje ne pripada nikome od ummeta do samo jednom jedinom insanu iz ovog ummeta, neka je Allahova milost i spas na Njega (Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem). Zato svako ko ponosno i s poštovanjem dočekuje ovog izgrednika i lažova, i prelazi preko njegovih uvreda prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovoj vjeri islamu, onda je nemoguće da on može biti jedan od pripadnika ummeta Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme.
U svojim omalovažavanjima, vatikanski papa, kaže da Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, nije došao ni sa čime novim i da je u vjeru pozivao sa nasiljem i sabljom. Papa, također, tvrdi kako je, citirajući, kao i njegovi prethodnici, 256. ajet u drugom dijelu sure El-Bekare u Mushafu: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti”4, prema “ekspertima”, ”jedno od početnih poglavlja objave, kada je Muhammed još bio slab i nejak.”
Ovaj svećenik neznalica misli da je ajet koji kaže: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti”5 a koji se nalazi u drugom dijelu objave Kur'ana, ustvari jedan od prvih ajeta objavljenih, dok je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio slab i nejak. On misli da je redoslijed sura u Kur'anu i sam redoslijed njihove objave. Isto mu izgleda nije poznato da je ovo ”medinska” sura tj. da je ona objavljena u Medini, nakon hidžre Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, iz Mekke u Medinu, nakon uspostavljana hilafeta i nakon prolaska stanja slabosti.
U ovoj izjavi se vidi u kakvom su jadnom i bijednom neznanju, koje i ustvari priliči jednom velikom teologu, čiji je posao da odvede ljude u zabludu a koji je vođa jedne od najzabludjelijih vjera našeg vremena.
I onda privodi svoj govor kraju postavljajući pitanje: ”Pokažite mi šta je to novo donio Muhammed sa sobom, osim nasilja i nehumanog širenja vjere u koju je on pozivao sabljom?”
Neznanje kršćanske figure na glavnoj vlasti, njihovog najponosnijeg svećenika, o islamu kao i o kršćanstvu je neminovno i izloženo. A pouke iz objave sa kojom je došao Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, niko, niti vatikanski papa a niti bilo ko drugi ne može pobiti zato što su mnogobrojne i zato što sam u prethodnim djelima pisao o njima navodeći mnoge primjere iz Časnog Kur'ana uspoređujući ih sa Starim Zavjetom. Neću ih sada navoditi, nego ću zabludjelom svećeniku kao i svakom istomišljeniku koji se brani neznanjem ukratko ukazati na njih.
U svakom slučaju nije nepoznato da je svjetlost sunca sakrivena od slijepih.
Uši odbijaju jek istine,
A istina svijetli, samo da hoće da je vide,
Oni od njih koji čuju istinu, pravdaju se sa nijemosti,
Kako je onda moguće slijepcu da vidi?
Što se tiče izjave da je Muhammed, sallAllahu alejhi we selleme, došao sa zlim stvarima, kao što je širenje islama sa sabljom, ona je laž, o kojoj govore svi oni koji pročitaju nešto o islamskom pravu, i koji poznaju njegovu historiju, ali isto tako govore i oni koji su svjedoci događanjima na ulicama Evrope i koji su ogorčeni kada vide od Allaha blagoslovljenju bijelu ili crvenu bradu (primjer konvertita u islamu), ili hidžab, ili himar, koje njihove kćerke ponosno nose, u njihovim sopstvenim zemljama u vrijeme kada nema islamske države niti je islam na vlasti, niti ima bilo kakav autoritet.
Sada razumijemo gorčinu i gušenje u prsima vatikanskog pape i svakog protivnika islama, kada vide ove događaje koji se povećavaju iz dana u dan na ulicama u njihovim zemljama, kao i na svakoj strani oko njega, na koju god se okrene. Plač je sve jači, a bol sve veća.
Širenje i objava naše vjere, uzdizanje njenih dokaza u ovim zemljama, usprkos našoj slabosti, nedostatku naše države i vlasti na zemlji, dokaz je istinitosti kojoj poziva naša vjera, koja jasno pobija laži koje iznose spletkaroši kao što je on (vatikanski papa) i oni oko njega, koji uvijek iste laži ponavljaju.
Cijeli svijet nije osjetio vjersku toleranciju, niti je imao međuljudske mirne odnose, niti pravdu, osim u doba kada je islamski zakon vladao, u doba kada su postojale i jaka islamska država i vlast, kada se bajrak hilafeta vihorio, bilo to u El-Medini ili Damasku ili Bagdadu, ili Kordobi ili Granadi ili Istambulu ili bilo gdje drugo.
U ovom vremenu u kojem su na vlasti oni koji se hvališu tolerancijom i pozivaju na međureligijske dijaloge, sudovi i inkvizicije su se uvjerile u ono što se ne može pobiti ili slagati (opp. Objava Kur'ana). Isto tako su se uvjerili i oni krstaši (vojska), koji su bili mobilisani i sa bajrakom krstaškim bili lično predvođeni sa njihovim popovima i svećenicima.
Što se tiče globalizacije i jednostranog zakona, tragedija koje je rezultirala invazijom na Irak i Afganistan, još nije zaboravljena. Slike na kojima američki vojnici crtaju krstove po Kur'anima i ubijaju starce i ranjene u jednoj džamiji, i na kojima se igraju sa intimnim djelovima tijela braće u Ebu Graibu i Guantanamo zatvoru, označavaju plan kojeg je Buš skrojio, i on je tek samo uvod u neo-konzervativne krstaške pohode.
Neznanje ovog svećenika nije ograničeno samo na islam, on isto tako nema pojma o sadašnjoj stvarnosti, niti o historiji a kamoli o geografiji. On nema pojma ili se pravi da nema pojma o historiji njegove sopstvene crkve.
Je li ovaj čovjek zaboravio masakre na hiljade protestanata6 koji su se dogodili u njegovoj sopstvenoj zemlji? Nije me plaho briga za detalje ovih događaja, neka ga lično protestanti podsjete o tome. To što me više brine u njegovom govoru o humanosti i razumu, jeste da je on zaboravio ili se pravi da je zaboravio o ovim događajima, a na sva usta grovori kako se jedna vjera širila kroz nasilje sa sabljom.
Inkivicijski sudovi su bili ti, koji su bili postavljeni za muslimane u Andaluziji, kako bi ih odvratili od njihove vjere, nakon samog pada Andaluzije. Tvoji kršćanski djedovi su ubijali i palili muslimane koji su imali Kur'an kod sebe. Ubijali su čak i onoga ko bi se kupao petkom ili za Bajram. Tvoji prljavi predci su zabranili muslimanima kupanje, i postojala je naredba da se ubije svako koga bi zatekli da se kupao, samo da bi pripadnike islama spriječili od klanjanja namaza.
Prženje vatrom, ubijanja nakon svirepih mučenja, odsjecanje udova tijela, bile su torture kroz koje su prolazili starci, žene pa čak i djeca, samo da bi bili pokršteni i natjerani da okrenu leđa islamu.
Zar nisi čuo ili čitao o ovome od kršćanskih historičara, oh, mrzovoljni svećeniku? Kako samo zapostavljaš ovu činjenicu, dok je tvoji historičari priznaju, a neke od tvojih crkvi su se čak ponizno i izvinule zbog ovoga.
Zar nisi rekao, o, neuki svećeniku, da u priči o našem Časnom Poslaniku nema ni malo humanosti niti razuma?
Čijoj životnoj priči priliči više da bude ovako opisana?7 A on (Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme) je bio taj, koji je nakon oslobađanja Mekke, rekao ljudima, koji su njega i njegove ashabe vrijeđali, mučili i prognali iz najdražeg mjesta: ”Idite, sada ste slobodni!”
Da li crna historija kršćanstva u prošlosti ili sadašnjosti ima ovakve primjere ophođenja sa onima, koji su se razilazili sa vama u vjeri, pa makar se radilo i o samim kršćanima?
Koja se to onda vjera širila više kroz ubijanje i spaljivanje drugih sa nasiljem i sabljom?!
Pročitaj, ako hoćeš knjigu od Gustava Le Bona, ”Arapska civilizacija”. On napominje: ”Inkvizicija je spalila nezapamćen broj muslimana. Svećenik Bleda je naredio da se odsiječe glava svakom Arapu, koji nije htio prihvatiti kršćanstvo, bez iznimke, radilo se o ženi ili djetetu. I ovako su ubili i protjerali 3 miliona Arapa.”
I ovo se dogodilo usprkos ugovoru koji je postojao u Granadi, luci u Španiji koja je zadnja pala 879. hidžretske godine ili 1492. godine po gregorijanskom kalendaru. Ovaj ugovor je bio između Ebu Abdillaha es-Saghira i kršćanskih kraljeva, a kojeg je i sam tadašnji papa potpisao i zakletvu položio da će ga ispuniti. U toj zakletvi je stajalo: ”Ostavljanje mladog i starog u životu sa njihovim porodicama i imetkom, i dato je obećanje da oni koji su bili muslimani, neće biti prisiljeni da ostavljaju svoju vjeru i da se vraćaju kršćanstvu, i da svako ko se odaziva ezanu, klanja i posti, neće biti spriječavan u obavljanju svojih vjerskih propisa.” I još ima toga na što je zakletva data, ali šta se dogodilo umjesto ispunjavanja iste zakletve?
Naravno, kako su nas podučavali iz svih historijskih knjiga, vatikanski papa kada je govorio ”o vjeri koja je širena kroz nasilje i sabljom” nije imao pojma o tome da je ova gore pomenuta zakletva u cjelosti bila prekršena od strane onih koji su je dali (tj. kršćana). Arapski jezik je bio ukinut kao i ezan, a tako i sve ostale stvari. I mora se napomenuti da svi ubijeni i spaljeni ljudi, žene i djeca nisu htjeli da ostave tevhid (vjerovanje u Allahovu jednoću, op.rec.) za trojstvo. Kardinal Jimenez je dodatno spalio 80 hiljada islamskih knjiga, pored svih spaljenih ljudi. Kaže Gustav Le Bon: ”Kardinal Jimenez je mislio da je spalivši 80 hiljada, koliko ih je mogao sakupiti, neprijateljskih knjiga, uništio svu historiju Islamskog Endelusa zauvijek. Ali nije znao da utjecaj muslimana, koji je ostao, i od kojeg je Španija i dan danas prepuna, je dovoljan da Endelus učini vječno živim.”
Potom on kaže: ”Onda su pokrstili sve muslimane koji su se predali, ali mnogima od njih ova nametnuta vjera je samo imala značenje imenom, jer su oni i dalje u tajnosti praktikovali svoju vjeru islam i islamske propise. Imali su mnogo zabrana kao što su: zabrana obrezivanja, zabrana stajanja u smjeru kible, zabrana kupanja i gusuljenja kao i zabrana nošenja arapske odjeće. Tako da, kada bi se saznalo da se neko kupa na dan džume, dobio bi smrtnu kaznu. Isto se događalo kada bi u nečijoj kući bio pronađen Mushaf, ili ako bi se neko suzdržavao od jela tokom mjeseca Ramazana, ili jedenja svinjetine i pijenja alkohola, bio bi ubijan. Zatim bi otkrivali stidna mjesta muškaraca, da bi provjerili je li osumnjičeni musliman, ako bi se ispostavilo da jeste, bivao bi i taj i njegova cijela porodica ubijena.”
Šta kažeš o ovome, o, neuki svećeniku, ti koji ne poznaješ historiju!? I zašto ti i svi kao ti, koji govorite o terorizmu i globalnom vjerskom protjerivanju zaboravljate ovaj terorizam i ovaj masakr koji je posebno izražajan, kada se radi o tome da jedan musliman u djelo sprovede naredbe svoga Gospodara.
Tako da, ako si zaboravio o ovome ili se praviš da ne znaš, upamti da mi nismo niti ćemo ikada zaboraviti.
Ili je ovo vjerska sloboda ili međureligijski dijalog o kojem ti govoriš?
Zašto uopšte putovati tako duboko u historiju?
Jesi li zaboravio, o neuki svećeniku, šta se dogodilo muslimanima u ovom vijeku, na indonezijskom ostrvu Malouku, od ruku tvoje kšćanske bande, koja je poklala i spalila, odsjecala glave, ruke i noge i masakrirala muslimanska tijela, otvorala njihove trbuhe. Veliki broj dokaza je zabilježen i dokumentovan u slikama.
Šta se dogodilo, ne tako daleko od nas, u Bosni, od ruku Srba, kršćana? Samo u gradu Srebrenici, kojeg su Srbi zauzeli 11. jula 1995. godine, usprkos što je to bila zaštićena zona, pod nadgledanjem Ujedinjenih Nacija (UN-a) svo muslimansko stanovništvo je protjerano nakon užasnog masakra, koji se dogodio na očigled tvojih Ujedinjenih Nacija. Broj muslimana, koje su ubili tvoji ekstremisti se popeo na 10.000 hiljada, a ovo je samo u Srebrenici. Što se tiče cjeloukupnog broja žrtava genocida nad muslimanima u Bosni, on iznosi 200.000 hiljada, kojeg su i same Ujedinjene Nacije zabilježile.
Ovo je kako ti nazivaš dijalog između civilizacije i … ? Ovo je vjersko bratstvo sa kojim obmanjuješ one bezumne u našim zemljama.
Da li znaš, šta se danas događa u podrumima koptskih crkvi u Egiptu, gdje se ubijaju muslimanke Koptkinje jer neće da se odreknu svoje vjere islama (nakon prihvatanja islama, op.rec.)!?
Zar nisi čuo njihove krike za pomoć, koji su se raširili skupa sa slikama po internetu? Svako se susreo sa njima. Ali ti, o, mrzovoljni svećeniku, praviš se gluh na ovakve krikove. A čuješ kada neka žena u muslimanskoj zemlji omalovažava vjeru islam ili napada na čast Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, u nekoj knjizi ili nekom TV program. I kada taj program biva ukinut ili ta knjiga cenzurisana, ili kada se pojave prijetnje od strane onih koji brane svoju vjeru, onda kao da se Armagedon podigne na trenutak, bombarduješ nas primjedbama i špekulacijama, ceremonijama i pismenim zapisima o ljudskim pravima, govorima o slobodi vjerovanja i mišljenja kao i primjedbama o našem nevjerovanju i korupciji. I onda dođu ponude za spašavanje, pomoć i odbranu tih poznatih ličnosti, kao što su Taslima Nasrin iz Bangladeša i Ajan Hirsi Ali iz Somalije, i njima slične.
Što se tiče Vafe Konstantin, žene jednog koptskog svećenika, koji je mučen i ubijen u jednom koptskom manastiru u Egiptu, jer mu je žena primila islam i napustila kršćanstvo, onda se tvoje ceremonije i sloboda vjerovanja, koje propovjedaš, ne odnose na nju, isto kao što pop Šenouda III i njegova crkva nisu predviđeni u tvojim ceremonijama zbog vjerskih predrasuda.
A Vafa Konstantin je bila kćerka od Male, ”Abir” mlade djevojke koja je živila do njene 17-te godine. Zatim Kristina Masri Kilini, koja je na audio snimci i uz to priložila svoju sliku kao dokaz, izjavila da je pobjegla iz kuće njenog oca iz straha da je ne ubije zbog njene vjere islama. Onda primjer Marije Abdullah Zaki, žene kaluđera iz Az-Zavaje al-Hamre (u Kairu) kao i primjer doktorice Marije-Ane Makrim, koja je bila zarobljena u manastiru Damiani u Dumjatu… i još druge naše sestre muslimanke koptskog porijekla, koje su mučene i zlostavljane zbog njihove vjere islama ili čak i ubijene u podrumima koptskih crkvi, koje su pod nadzorom teroriste Šenude, na oči i uši egipatskog režima i njihovih institucija.
Kad se tiče ovih žena praviš se da si i gluh i slijep. Ne čuješ njihove krikove za pomoć, ne obraćaš pažnju na mučenja kroz koja prolaze, da bi se odvratile od tevhida i da se vrate trojstvu i obožavanju krsta. I ništa od ovoga ti ne ubrajaš u uskraćivanje prava na vjersko opredjeljenje, niti ovo ubrajaš u narušavanje ljudskih prava, i tako dalje i tako dalje.
I onda oni bezumni i zabludjeli u našim zemljama na sav glas počnu pjevati o međureligijskim dijalozima i o zbližavanju vjera.
Kakvim dijalogom i kakvom izjavom bi se trebalo odgovoriti na ove gore riječi, osim sa sabljom?
Riječ je riječ sablji,
Čak i zlobnici prokleti
Granicu su prešli;
Zlo je postalo dobro.
O kakvom međureligijskom dijalogu ti govoriš? Gušite svaki podignuti glas, koji je oprečan vašim ubjeđenjima, a kamoli samu pomisao o prelasku na islam. Čak i naše sestre Koptkinje moraju već dugo vremena da kriju svoju vjeru, ne smiju da uzimaju abdest, niti da klanjaju i poste i one, inšaAllah, imaju opravdanje za to. Njihovo stanje u sjeni slabosti, kraj islamske države, kao i odsustvo onih koji će im u susret sa pomoći izaći, je isto stanje u kojem su bili i oni prije, koji su krili svoju vjeru i nisu imali nikakvog izlaza iz njihovog stanja. One (sestre Koptkinje) su iste kao oni koje su kršćnani porobili nakon pada Endelusa.
Zato ćemo našim sestrama Koptkinjama spomenuti neke od fetvi od ljudi od znanja, muslimana iz Endelusa toga vremena. On je bio Šejh Ahmed ibn Bu’ Džumah el-Maghravi, el-Vahrani, koji je izdao fetve muslimanima Endelusa, koji su bili nasilno prekršteni od kršćanske inkvizicije, a koji su tajno čuvali svoju vjeru islam. Prenosim jedan djelić ove fetve našim potlačenim sestrama muslimankama, tako da ovo bude opomena mrzovoljnom svećeniku o zlodjelima njegovih ljudi.
Šejh, Allah mu se smilovao kaže:
”Sva zahvala pripada Allahu, subhanahu ve te'ala, i neka je Allahov spas i blagoslov na Poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi ve selleme, njegovu porodicu i ashabe.
O, naša braćo, vi koji se mukotrpno držite vaše vjere, kao što se neko drži za usijani glavanj; o, vi, za koje je Allah, subhanhu ve te'ala, pripremio nagradu za sve što ste u Njegovo ime otrpjeli; o, vi, koji ste sebe i svoju djecu podsticali na strpljenje u patnji u ime Njegovog zadovoljstva.
O, garibi, koji ste blizu da se naselite u komšiluku Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, u El-Firdevsu El-A'la, najvećem mjestu u Njegovim baščama.
O, slijedbenici puta pokornih prethodnika u strpljenju, pa čak i onda kada duša dopre do ključnih kostiju.
Molimo Allaha da se smiluje i vama i nama i da nas pomogne u ispunjavanju naših obaveza prema Njemu sa čvrstim ubjeđenjem i iskrenosti. I molimo Ga da nas sačuva teškog iskušenja.
Ponizni Allahov sluga i rob, najponizniji od Njegovih robova, onaj kojem je najpotrebnija Njegova milost i Njegov oprost, Ahmed ibn Bu’ D`umah el-Maghravi, el-Vahrani, vam napominje obavezu pridžavanja propisa Allahove vjere islama, vama i vašoj djeci koja su dostigla punoljetnost.
Donosim radosne vijesti garibima, onima koji su pokorni kada su se mnogi odali razvratu. I oni bezbrižni, koji se prisjećaju Allaha, subhanahu ve te'ala, i u blagodati i u oskudici su kao živi među mrtvima.
Znajte da su kipovi isklesani od drveta ili kamena i da nikakvu korist ne mogu donijeti niti kakvu štetu otkloniti i da sva vlast pripada, Allahu, subhanahu ve te'ala. Allah, subhanahu ve te'ala, nema sina niti druga. Zato se Njemu klanjajte i budite od strpljivih u tome.
Zato ustrajte u namazu pa makar mimikom8, i ustrajte u davanju zekata vašim siromasima pa makar to bilo u obliku poklona, jer Allah, subhanahu ve te'ala, ne gleda u vašu spoljašnost nego u vašu unutrašnjost tj. vaše srce. I ustrjavajte u otklanjanju nečistoća (od džunupluka) sa vaših tijela, pa makar to bilo u vidu plivanja u okeanu.
I ako vas tjeraju da se za vrijeme namaza klanjate kipovima, ili da zajedno sa njima njihove molitve obavljate, onda donesite početni tekbir i umjesto njihove imajte nijet da svoju islamsku molitvu obavljate. Vi imajte nijet da se Allahu, subhanahu ve te'ala, klanjate, iako nemate mogućnost da se Kibli okrenete, jer vam u vašim okolnostima nije obaveza, što je i slučaj sa namazom za vrijeme borbe (Salatul-havf).
Kada vas tjeraju da jedete i pijete što je zabranjeno, kao što je svinjetina i vino, onda vam nije grijeh sve dok srcem odbijate i imate ubjeđenje da je to zabranjeno. Ako vas tjeraju da izgovarate riječi kufra, ako možete dvosmisleno izgovarati uradite tako. Ako to nije moguće, potrudite se da su vam srca čista i da ako riječi kufra izgovorite da srcem u njih uznevjerujete.
Molim Allaha da povrati vlast islamu, i da vi možete otvoreno svoju vjeru ispovjedati bez poteškoća i straha.
Datum: Redžeb, 910. hidžretske godine.
Molim Allaha da ovo dospije do gariba.”
Vidiš li sada, udomaćeni svećeniku, ti koji koriš one koji koriste nasilje i sablju da šire vjeru!
Znaš li kome trebaš uputiti takve ukore? I vidiš li sada kome najviše trebaju tvoji savjeti i primjedbe? Vidiš li na koji stepen poniženja i boli su naša braća muslimani tada bila dospjela? I vidiš li na koji stepen poniženja i boli su naše sestre muslimanke u podrumima koptskih crkava dospjele?
Dospjele su do tog stepena da ove fetve, koje su izdate prošlih vjekova, važe i za njih, i mi od njih moramo tražiti da kriju svoju vjeru islam, kako ne bi bile ubijene ili mučene, jer ne žele okrenuti leđa islamu.
Nakon danas, ne moraš se više obraćati muslimanima sa svojim govorima o slobodi vjere, vjerskom nasilju i o ljudskim pravima, jer su tvoji slijedbenici oni koji najviše zaslužuju ovakve tvoje govore i savjete.
A što se tiče tvog neznanja, o, svećeniku kojeg obožavaju luđaci, o, kolovođo kršćana, ti koji nemaš pojma ni o svojoj kršćanskoj vjeri a kamoli o svojoj Svetoj Knjizi, imao bi ti još toga spomenuti, ali za tebe trebam više vremena. Pojasnit ću ti i podučit ću te u jednoj od mojih sljedećih knjiga, koju sam posvetio tebi i njima, povodom posjete tebe i prljavštine koju nosiš sa sobom u naše krajeve.
Vidjet ćeš na stranicama te knjige, da tvoje laži i izmišljotine o Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selleme, i o Njegovoj vjeri su uobičajene za lažljivce kao što si ti i tvoji slijedbenici. Nisam iznenađen da to dolazi od ljudi, čija je najsvetija knjiga ispunjena lažima i izmišljotinama o najboljim Vjerovjesnicima i Poslanicima u koje vjerujete. Potvaraju ih da su počinili blud sa svojim kćerkama i ženskim rodicama, optužuju ih da su bili pijanice, razvratnici, lažljivci, varalice, pripisuju ih kao Allahove drugove, i još mnogo zgražavajućih laži.
I nakon ovog saznanja, da li treba da se iznenadimo od ljudi, koji ovako optužuju svoje najbolje Poslanike i to u svojoj Svetoj Knjizi? Da li se neko iznenađuje što ovako opisuju i predstavljaju u njihovim najapsurdnijim slikama Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, sa vašim lažima, o obožavatelji krsta!
Zar da se neko iznenadi što ovo dolazi od tebe kad si Gospodara i Boga predstavio sa nečim što je mnogo gore i odvratnije.
Saznaćeš pouku iz rata i o onome šta pripisujete vašim najboljim Poslanicima, od ubijanja do totalnog uništenja djece, žena, nacija pa čak i krava, magaraca, ovaca i drugih životinja. Saznaćeš ko širi vjeru sa nasiljem i zaoštrenom sabljom. I saznaćeš čija vjera zaslužuje da bude nazvana terorizmom, i čija Knjiga fašizmom.
I sve ovo ćeš dobiti u mome poklonu za tebe i ljude sa vjerom poput tvoje.
I velika mi je čast, da završim ovu moj dobrodošlicu za tebe i tvoj strepeći i nepoželjni dolazak, sa riječima najboljeg učenjaka Ibn el-Kajjima iz njegove knjige Uputa za zbunjene kroz odgovore jevrejima i kršćanima.
”Kako ne može neko i sa najmanjim razumom da razluči između vjere koja je zasnovana na robovanju Najmilostivijem i na činjenju onoga što On voli i sa čime će On biti zadovoljan javno i u tajnosti, i na poštovanju Njegovih naredbi skupa sa naređivanjem na dobro i odvraćanjem od zla, od vjere, koja je zasnovana na nestabilnom temelju, koji bi se mogao svakog trena strovaliti u vatru skupa sa njenim slijedbnicima.
On je temelj svoje vjere zasnovao na obožavanju krsta i slika naslikanih na plafonima i zidovima, i na ubjeđenju da se Bog spustio sa svoga prijestolja i sjedinio se sa utrobom jedne žene, i da je ostao između menstrualne krvi i tame utrobe ispod crijeva neko vrijeme, sve dok se nije rodio u obliku jednog dojenčeta, koje je malo po malo raslo, plakalo, jelo i pilo, mokrilo i spavalo i igralo se sa mladim dječacima. I onda to dijete poslano u jevrejsku školu gdje je naučilo, šta je trebalo naučiti. I ovo nakon što je bilo obrezano.
I onda su ga jevreji proganjali iz jednog mjesta u drugo, da bi ga uhvatili i sebi dozvolili da ga omalovažavaju i muče na najsvirepije načine. I onda su na njegovu glavu stavili najodvratniju krunu, krunu od trnja.
Pa su onda na njega popeli komad drveta i natjerali ga da nosi to drvo do mjesta raspeća, dok su ga ljudi okruživali sa svih strana, pljuvali u njegovo lice i tukli ga. I onda su ga popeli na tu spravu od koje srca i tijela zadrhte.
Potom su konopima svezali njegove ruke i noge i onda su ih proboli sa onim ekserima, dok je on vikao: ”Oh, moj narode, budi milostiv!” I niko nije bio milostiv.
On je onda taj, koji upravlja svijetom, nebesima i zemljom i on je onaj kome se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim (nekom daje ponos, nekom poniženje, nekom život a nekome smrt)9
Onda je on umro i ukopan je u prljavštini ispod tvrdih granitnih stijena. Potom se digao iz groba i ponovo se popeo na svoje Predstolje i Kraljevstvo, nakon svega ovoga što se izdešavalo.
Šta onda mislite o ograncima nečega što je sagrađeno na ovakvom temelju?
Ebu Muhammed el-Makdisi
Džumade-l-Ula 1430. godine po Hidžri el-Mustafe, sallAllahu alejhi ve selleme.
Prijevod sa engleskog: Emetullah Umm Nura
Fusnote:
[1] Al-Furkan, 2 aje.
[2] Muslim, 153.
[3] pisac govori o posjeti pape Benedikta XVI Bliskom istoku u maju 2009. godine.
[4] El-Bekare, 256.
[5] El-Bekare, 256.
[6] sekta unutar kršćanstva.
[7] šejh pita ironično.
[8] pokretima u mislima.
[9] Er-Rahman 29. ajet.
