Jasno ispisan i ukrašen tekst na djelu kartona kojeg držaše žena među gomilom žena protestujući, kaže: “Nisu naše suknje mini, nego vaši mozgovi.“ Dok druga žena nosi natpis: “Nisu mini suknje pornografske, vaš razum je pornografski.“
Bilo je još sličnih natpisa i parola nošenih od strane drugih žena demonstranata toga dana koje nosiše na sebi ništa drugo do mini suknje te tijesnu i prozirnu odjeću.Sve ovo bila je forma protesta upućena službenim licima Džakarte. Razlog slijedećeg jeste da su zvaničnici ranije ukazali sa sarkazmom na žene koje vole da se raskalašno oblače na javnim mjestima uključujući sredstva javnog prijevoza. Srž njihove poruke je bio da minići imaju potencijal da postanu jedan od faktora koji pozivaju na pojavu seksualnog uznemiravanja (čitaj silovanje) što se u skorije vrijeme desilo mnogim ženama.
Dragi čitaoci, kao muslimanima, šta vam je na umu vezano za žene koje se „odvaže“ oblačiti kako kažu „sexy“? Odgovor očito ovisi o vašoj percepciji i standardima koje koristite za rasuđivanje. Vezano za ovu stvar interesantno je navesti izjavu Halila bin Ahmeda el-Bišrija koji kaže da na ovom svijetu imamo četiri vrste ljudi, pa navodi:
Prva: Čovjek koji je neznalica i nezna da nezna. Ova vrsta ljudi se oholi prema vjeri ali nije svjesna svojih maloumnih postupaka. Kao rezultat tome obično su takvi tzv. „pametnjakovići“ u mnogim stvarima. Kako su oni „pametnjakovići“, često odbijaju istinu iako je jasno potvrđena u Kur'anu ili sunnetu. Na primjer, s obzirom na striktnu naredbu ženama za pokrivanja avreta: “…i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim….” (An-Nur [24]: 31), što je jasno naglašeno u Kur'anu. I pored toga, tako je mnogo muslimanki kada se opomenu ovom naredbom, odbijaju je, i to veoma očito. “Sexy“ žene demonstratorke mogu biti svrstane naravno u ovu grupu. Termin „mini mozak“ prije će biti vezan za njih. Slijedeći su oni koji poriču šerijat i halifat, obožavaoci demokratije, praktičari sekularizma, pluralizma, feminizma i ostalih devijantnih ideja.
Druga: Čovjek koji je neznalica i svjestan je svog stanja. Ovo je vrsta ljudi koji su laici po pitanju vjerskih znanosti ali su svjesni pomanjkanja njihovog znanja. Kao posljedica toga uvijek su u potrazi za znanjem i razumjevanjem istog. Rado posjećuju alime, čitaju knjige, pitaju bolje od sebe i ne ohole se kad im istina dolazi. I ne poriču dokaze makar dolazili od drugih mezheba i pravaca, naravno na temeljima Kur'ana i sunneta.
Treća: Oni koji znaju a nisu svjesni svoga znanja. Ljudi ove vrste su znalci i posjeduju dosta vjerskog znanja. Oni mogu biti od uleme, vjeroučitelja, dajia itd…Ipak njihovo znanje se ne odražava u ponašanju i djelovanju. Mnogi od njih znaju da je uspostava šerijata obaveza, ali ne nastoje da ga primjene osim na nivou privatnoga života. Znaju da je uspostava šerijata vadžib, ali su lijeni da se bore za njegovu uspostavu. Mnogi su svjesni i slažu se s tim da žive u sistemu laži i nepravde, ali nisu spremni da ga usmjere u pravcu islama. Ustvari, ovi ljudi ne moraju nužno biti mudri u vjeri, fakihi.
U ovu kategoriju mogu da se uključe oni koji imaju neko prosječno znanje o vjeri. Na primjer, svaki musliman i muslimanka treba da razumiju način obavljanja pet dnevnih namaza, post mjeseca ramzana, da tragaju za znanjem, pokrivaju stidna mjesta, a žena je sva stidna, pozivaju u islam, ispunjavaju vadžibe itd. Ali, u stvari, puno je muslimana koji rijetko namaz obavljaju, odnosno „šaraju“, mnogi ne poste mjesec ramazan osim koji dan, mnogi su lijeni u potrazi za znanjem, mnogi oklijevaju u nošenju brade ili hidžaba, mnogi ne čine dawu ili čine pokuđena ili različita ružna djela.
Ovakvi ljudi mogu postojati u okruženju gdje postoje nosioci dawe. Npr. nemali broj mladića su svjesni da je učenje arapskog jezika vadžib (prema nekoj ulemi) ali su lijeni u tome. Iako su svjesni da je to važan korak da budu dobri poznavaoci vjere, te njihova opskrba pri pozivanju u islam. Da ne spominjemo da nepoznavanje arapskog jezika jeste jedan od uzroka nazadovanja muslimana. Šta da kažemo o njihovoj dawi? Naravno, oni su ti koji najbolje znaju stvarnost obaveza koje su dužni sprovoditi pri dawi usred ummeta, sprovodeći dawu u okviru uspostavljanja šerijata i halifata. Ipak, stanje u zajednici često ne reflektuje koliko su dobra njihova razumjevanja, jedni ne čine dawu kao drugi, treći, četvrti ili peti u vezi s istom stvari.
Četvrta: Oni koji znaju i svjesni su istog. Ovi su najbolji od ljudi. Ovoj grupi pripada ulema koja istinski praktikuje svoje znanje, oni su pokretači dawe koja je glavna osovina njihovih života, i svih onih čiji su postupci u skladu s njihovim govorom i akcijama. Oni su pravi muslimani koji su prikladni da budu primjer. Molim Allaha da pripadamo njima. Amin..
Arief B. Iskandar
Izvor: Prisoner Of Joy
