Propis nečistoće na tijelu ili odjeći tokom namaza

Popularno na sajtu

Ako čovjek obavi namaz, a zatim nakon toga vidi nečistoću na svom tijelu ili odjeći za koju ne zna da li je na njemu bila tokom namaza ili ne, njegov namaz je ispravan jer je osnova nepostojanje nečistoće na klanjaču tokom namaza.

Ali, ako je ustanovio da je nečistoća bila na njemu tokom namaza ali nije znao za nju sve dok nije završio sa namazom u ovom slučaju imamo dva govora islamskih učenjaka:

1. Da je njegov namaz ispravan. Ovo je stav Ibn Omera, Ata’a, Seida ibn Musejeba, Salima, Mudžahida, Sabija, Nehaija, Zuhrija, Jahja El–Ensarija, Ishaka i Ibn Munzira.

2. Da njegov namaz nije ispravan i da ga mora ponoviti. Ovo je govor Ebi Kilabe i Šafije. Rekli su: To zbog toga što je čistoća uvjet (šart) za namaz i obaveznost tog šarta ne spada sa neznanjem, isto kao što neznanjem ne spada obaveznost čistoće od hadesa (misli se na abdest nakon male i velike nužde).

Rabia i Malik su rekli: Ako je takva osoba još u namasko vrijeme ponoviće namaz, a ako se završilo vrijeme tog namaza neće ponavljati.

Dokaz za prvi govor je hadis koji prenosi Ebu Seid: “Jednom prilikom dok je Poslanik alejhi selam klanjao sa ashabima odjednom je skinuo svoje nanule i stavio ih sa svoje lijeve strane, pa su i ashabi skinuli svoje nanule. Kada je Poslanik alejhi selam završio sa namazom upitao ih je: “Šta vas je navelo da skinete vaše nanule?” Odgovorili su: Vidjeli smo tebe da si skinuo nanule pa smo i mi skinuli nanule. Tada je rekao Poslanik: “Zaista mi je došao Džibril i obavjestio me da je na mojim nanulama nečistoća.”

Iz ovog hadisa se razumije to da ako bi čistoća tijela i odjeće od nečistoće (nedžaseta) bila uvjetom pored neznanja, Poslanik bi obnovio svoj namaz, otuda se može reći da je prvi govor ispravniji i to dokazujući ovim hadisom.

Dok, ako je čovjek znao da na sebi ima nečistoću a zatim je zaboravi, za ovakvu osobu je rekao Kadi Ijad: “Njegov namaz je neispravan zbog propusta koji je napravio a to je što nije oprao nečistoću odmah, za razliku od osobe koja ne zna da se na njemu nalazi nečistoća.” A šejh Amidij je rekao: “Ponoviće namaz ako nije bio dovoljno marljiv.”

Ali i u ovom slučaju je ispravnije da je propis isti tj. da je opravdan zbog zaborava, jer je Allahov Poslanik alejhi selam rekao: “Mom umetu je oprošteno ono što uradi iz greške i zaborava.”

Sljedeći slučaj je ako sazna klanjač za nečistoću na tijelu ili odjeći tokom namaza, kažemo: ako je u stanju da je otkloni bez da mu za to treba mnogo vremena ili pokreta otkloniće je i nastaviće svoj namaz, kao što je Poslanik skinuo nanule onda kad ga je Džibril obavijestio. A ako to ne može uraditi osim u dužem periodu ili uz mnoštvo pokreta njegov namaz postaje nevažeći zbog jedne od dvije stvari, a to su: nečistoće za koju zna da je na njemu ili mnoštvo pokreta koje će napraviti da bi je otklonio.

Iz knjige: Mugni, autora Ebu Kudame el-Makdisija
Priprema: Put vjernika

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz