Talibani su nakon 20 godina džihada vratili svoj Islamski Emirat koji je bio srušen američkom vojnom invazijom 2001. godine, ali malo je poznato da je nekoliko godina prije formiranja samih talibana u Afganistanu uspostavljena prva islamska država poznata kao ”Islamski emirat Kunar” koja je bila čisto selefijska i obuhvatala teritorije pokrajine Kunar i Nuristan uz granicu Afganistana i Pakistana.
Naime, Islamski emirat Kunar bila je selefijska država koju su osnovali afganistanski selefijski učenjak Džemil al-Rahman i njegova politička stranka u Afganistanu 1990. godine. Ova protodržava bila je rani i kratkotrajni eksperiment koji je zaokupio pažnju selefijskih vođa i aktivista širom muslimanskog svijeta. Nakon njegovog ubistva 1991., Džemila su različito hvalili selefijski lideri, a vijest o njegovoj smrti u tadašnjoj Sadijskoj Arabiji šokirala vjerski establišment na čelu s muftijom bin Bazom.
Iako nije dobro poznat u Sjedinjenim Državama, ovaj emirat bio je moderan, ideološki i politički prethodnik današnjeg Islamskog emirata Afganistana budući da su talibani sasvim preuzeli ovaj model.
Stvaranje islamskog emirata Kunar
U oktobru 1989. različite mudžahidske frakcije u Kunaru okupile su se kako bi razgovarale o budućnosti novooslobođene pokrajine. Zapovjednici, ulema, starješine i vođe plemena na sastanku su se složili da žele uspostaviti islamsku upravu, i imenovana je 15-člana komisija koja će detaljno istražiti to pitanje. Ova komisija uključivala je članove svih velikih stranaka u Kunaru, uključujući selefijske JDKS (Džemat al-Da'wa ila al-Kur'an wel-Sunna) i ihvanijske Hizb-e Islami (HIG), predvođene Gulbuddinom Hekmatyarom, koji će kasnije odigrati veliku ulogu u konačnom kolapsu protodržave.
Hekmetyar je kao uslov da s njim učestvuje u proglašenju Islamskog emirata od šejha Džemila tražio da se održe izbori gdje će ljudi dobiti priliku da biraju vladare odnosno vlast. U to vrijeme bilo je gotovo nečuveno da se selefijski vođa zalaže za izbore. Odluka JDKS-a da prihvati glasanje kao put ka stvaranju islamske države bila je revolucionarna. Džemil i JDKS nisu bili u poziciji da jednostrano proglase vlastitu vladu, a njihovo prihvaćanje izbora bilo je barem djelomično fleksibilan odgovor na političku i vojnu nuždu. JDKS je u to vrijeme bila najveća stranka u Kunaru, ali Džemilu su nedostajali resursi u drugim provincijama na koje su se stranke poput HIG-a mogle osloniti. Kao što su potvrdili kasniji događaji, JDKS je bio u jakoj poziciji da pobijedi na izborima u Kunaru. Međutim, stranka je bila premala i imala je premalo sredstava da bi vodila dugoročnu bitku protiv rivala među drugim strankama. Kada je HIG tražio izbore kao uvjet za nastavak stvaranja države, jedina druga mogućnost je vjerovatno bila otvorena borba. Izbori su vjerovatno bili najbolja opcija koja je tada bila dostupna Džemilu, a 17. oktobra 1989. osnovana je visoka izborna komisija.
Čak i nakon početka planiranja izbora, unutar JDKS-a je i dalje je postojala određena nespremnost da se do vlasti dođe putem koji se smatrao demokratskim. Jedan JDKS pisac objasnio je da, iako stranka nije podržala “zapadni stil izbora”, grupa je prihvatila odluku da se održi glasanje na osnovu proporcionalne zastupljenosti u cilju očuvanja jedinstva među mudžahidima.
Kunarski izbori početkom 1990. bili su ogroman uspjeh za selefije. Džemilova stranka postigla je odlučujuću pobjedu na izborima, a 7. maja 1990. godine tranziciona Šura izabrala ga je za emira novostvorenog islamskog emirata Kunar. Grupa vođa iz Kunara, uključujući i neke članove HIG-a, posjetila je Džemila u Pakistanu i zamolila ga da se vrati da preuzme kormilo tek uspostavljene islamske države što je on i učinio. Zapovjednici iz raznih frakcija mudžahida postepeno su počeli da obećavaju svoju beju (zakletvu vjernosti) novom emiru, ali sjeme pada emirata već je posijano sve većim neprijateljstvom između Džemila i vođe HIG-a Gulbuddina Hekmatyara.
Odnosi između JDKS-a i centralnog rukovodstva HIG-a rapidno su se pogoršali tokom 1990. Došlo je do privremenog sukoba 18. januara 1991. godine, kada su dvije trećine HIG-ove provincijske šure u Kunaru i brojni zapovjednici HIG-a ušli u izvršnu šuru emirata, a njegovi članovi dobili su kontrolu nad nekoliko ministarstava, uključujući Ministarstvo vanjskih poslova. Kako su stvari postale napete, sukob je bio neizbježan i emirat se sve manje mogao baviti upravljanjem.
Ključ financijske održivosti Islamskog emirata bila je Džemilova rastuća podrška u Saudijskoj Arabiji. Međutim, s ovim rastućim uspjehom i financijskom podrškom došli su i novi neprijatelji. Hekmatyar se razišao s Džemilom i postao njegov otvoreni neprijatelj, a niko od afganistanskih mudžahida nije pritekao u pomoć Islamskom emiratu kada je HIG počeo izvoditi uznemirujuće napade u Kunaru u proljeće 1991. godine.
Do ljeta su ti napadi dramatično eskalirali. U julu 1991., HIG je pokrenuo napad na emirat preko prijevoja Nawa. Saudijski ambasador u Pakistanu pokušao je intervenirati. Džemil je ponudio da stvar stavi u ruke neutralne posredničke stranke, ali Hekmatyar je to odbio. Krajem avgusta, Hekmatyar je ponovo napao. Ovom prilikom HIG je napao Kunar uz podršku pakistanske vojske. Džemil je bio prisiljen pobjeći u svoju kuću u Pakistanu u susjednom okrugu Bajaur, gdje je sazvao mirovni savjet koji je uključivao mnoge arapske mudžahide radi rješavanja spora između HIG-a i Islamskog emirata Kunar.
30. avgusta 1991., mladi egipatski novinar povezan sa Muslimanskim bratstvom došao je u Džemilovu kuću u Bajauru. Njegovo ime je bilo ‘Abdullah Rumi, i radio je u časopisu al-Jihad i drugim džihadskim publikacijama. Džemilovi stražari, vjerujući da je dio mirovnog vijeća pod vodstvom Arapa, nisu ga pretresli. Rumi je otišao do mjesta gdje je sjedio Džemil, zatim je izvukao pištolj i pucao u njega tri puta. Džemil je tada uspio samo reći ”Allahu ekber” a zatim je preselio na licu mjesta.
Džemilova smrt šokirala je saudijsku kraljevsku porodicu, glavnog muftiju bin Baza i širi saudijski vjerski establišment. Uprkos brojnim neprijateljima, Džemilovo ubistvo odjeknulo je širom selefijske zajednice mudžahida, a njegova smrt koja je bila posljedica raspada Islamskog emirata Kunar bila je glavna tema diskusije u selefijskim zajednicama u godinama koje dolaze.
”Ne treba se zalijetat”
Selefijski Džemat al-Da'wa ila al-Kur'an wel-Sunna (JDKS) bio je oslabljen ali je nastavio da postoji i zadržao status najveće selefijske vojno-političke grupe u Afganistanu. 2010. godine JDKS objavljuje prisegu vođi talibana Mulla Muhammedu Omeru stavljajući mu stotine boraca na raspolaganje, a glasnogovornik talibana Zabihullah Mudžahid u proglasu je naveo kako Islamski emirat Afganistana prihvata njihovu prisegu.
Međutim, ono što je ubrzo šokiralo vođe talibana jeste vrlo značajan broj haridžija u JDKS-u. Abdu Rahim Muslim Dost, savjetnik nekadašnjeg emira Džemila al-Rahmana i vodeća ličnost JDKS-a 2014. godine objavljuje svoju prisegu Ebu Bekru Bagdadiju, vođi IDIŠ-a, koji ga potom stavlja na funkciju jednog od vođa novoproglašenog ”Vilajeta Horasan” koji pokreće vrlo oštru vojnu kampanju protiv talibana i od njih preuzima Kunar i Nangarhar.
Abdu Rahim Muslim Dost postaje glavni regruter za ”Vilajet Horasan”, ali nakon godinu dana gubi kontrolu nad grupom i tvrdi da je postala oruđe “regionalnih obavještajnih agencija i počela mučiti nedužne ljude”. On je opisao hafiza Saeeda Khana, emira ”Vilajeta Horasan” kojeg je imenovao sam Bagdadi kao “nepismenog” zbog odobravanja napada na civile.
U tom vremenu talibani su odlučno pripremali ofanzivu kojom će uništiti IDIŠ u Afganistanu što su na kraju i uspjeli. Rukovodstvo Islamskog emirata Afganistana (IEA) 14-tog marta 2020. je proglasilo pobjedu nad ”Vilajetom Horasan” u Kunaru, Nuristanu i Nangarharu te su nastavili sigurnosne operacije pretresa i hapšenja onih koji su pomogli formiranje IDIŠ-ovog ogranka u Afganistanu koje još uvijek traju. Nažalost, te operacije često se zlonamjerno prikazuju kao napadi talibana na selefije, iako jezgro selefija u Afganistanu odnosno džemat JDKS čini sastavni dio talibana i sam učestvuje u ovim sigurnosnim operacijama.
Ummet Press
Moguće povezani članci:
Islamski Emirat Afganistana: Zaštita života, imetka i časti ljudi je jedan od najvećih ciljeva džihada
Video: Afganistanski narod slavi povratak talibana i sa počastima dočekuje talibanske borce
Islamski Emirat Afganistana: Šta otkriva incident u Saed Abadu?
Islamski Emirat Afganistana: Ko ubija civile i zašto?