U ovom članku iznosim tvrdnju koja će isprva djelovati iznenađujuće. Neće biti daleko od istine ako se kaže da je uzrok okupacije Somalije domaći neprijatelj. Među domaće neprijatelje uključujem vojne zapovjednike, dilere droge, krijumčare, lokalne nevladine organizacije i špijune.
Tvrdim da su domaći neprijatelji i njihovi savjeznici u zemlji prvi uzrok što su Uganda, Etoiopija, Burundi i Džibuti krenuli u okupaciju Somalije. Invazija stranih trupa na Somaliju je bila proizvod brutalnog bijesa nekih na osnovu njihovih legitimnih briga, nekih drugih baziranih na pogrešnim predrasudama, ali sve to je pogurano i ohrabreno neprijateljima kod kuće. Stoga, bez domaćih neprijatelja, djeluje da strana okupacija nebi bila moguća.
U biti, veći dio Somalije je bio stabiliziran 2006. godine od strane pokreta Islamskih sudova, koji je otvorio luku Mogadiš i po prvi put u poslednjih skoro 20 godina osigurao fizičku bezbjednost Somalijaca.
Nažalost, Vašington je nakon toga dao zeleno svjetlo etiopijskoj armiji da napadne Somaliju, podržanu američkim zračnim napadima, uzrokujući trenutačnu humanitarnu katastrofu koju su Ujedinjene nacije okarakterisale kao najgoru u Africi, uključujući i Darfur. Stoga bih volio da iznesem sva ova pitanja sa ciljem da izložim njihovo djelovanje i njihov odnos prema Somaliji i njenom narodu.
Više od 10 godina nakon što su se američke trupe povukle iz Somalije nakon grozne vojne intervencije, zvaničnici somalijske privremene vlade i američki analitičari afričke politike kažu da se Amerika vratila ovoj afričkoj zemlji, tajno podržavajući sekularne vojne zapovjednike koji su izvodili žestoke bitke protiv islamskih grupa za kontrolu nad glavnim gradom Mogadišom i drugim regijama ove zemlje.
Zvaničnici Amerike su odbili direktno obraćanje po pitanju podrške somalijskim vojnim zapovjednicima, koji su sebe postavili za „kontraterorističku koaliciju” u otvorenom zalaganju za dobijanje američke podrške. Etiopija je prošlog decembra izvršila invaziju na Somaliju i uspostavila klimavu vladu (taoce), u glavnom gradu Mogadišu. I SAD i druge zapadne zemlje su islamsku grupu koja je prošle godine dosegla moć i uspostavila mir, nadu i red u Somaliji, smatrale originalnom bezbjednosnom prijetnjom i zbog toga je SAD pomogla svojim tajnim službama Etiopiju i druge države Istočne Afrike (AMISOM) za zbacivanje islamista sa vlasti.
Ali od kako su stigle strane trupe, Somalija, koja je bez funkcionalne centralne vlasti već 21 godinu, sve dublje ponire u haos, sa skoro svakodnevnim bitkama između islamista i stranih trupa (AMISOM). Slabe kiše, razrušene tržnice i problem sa jednom od najgorih sankcija u svijetu oslabile su snabdijevanje hranom pa je Somalija na ivici umiranja od gladi.
Somalijski pirati postaju dobro poznat problem na moru duž Istočne Afrike i time ukazuju da su oni sada rivali naoružanim bandama koje djeluju u Malaka zalivu i na jugu Kineskog mora.
Somalijski pirati su uglavnom borci povezani sa klanovima koji su zemlju uobličili u naoružani feudalizam. Oni imaju teško oružje i opremu satelitske navigacije, i oduzimaju brodove trgovaca, brodove koji nose pomoć, čak i velike kruzere. Štaviše, 3025 km duga obala Somalije, klasifikovana je kao najopasnija teritorija u svijetu zbog svog bezzakonja, raširenog civilnog rata i anarhije, posebno u Mogadišu i oko glavnog grada gdje, po mom mišljenju, ima najmanje 4 posebne grupe pirata. Pored toga, strane trupe se također jednim dijelom bave piratskim poslovima.
Piratske aktivnosti se organizuju prema plemenskim vezama, a vode se od strane vojnih zapovjednika, korumpiranih biznismena i nekih lokalnih autoriteta (jedan od ministara u vladi Puntlanda, autonomne oblasti na sjeveru Somalije, sredinom 2008. godine je potvrdio da je i sam Puntland bio umiješan u to). Ove piratske grupe su organizirane i vođene komandom sa kopna.
Žvakanje lišća biljke koja se zove hat je postalo uobičajeni problem u mnogim područjima istočne Afrike i Arabijskog poluostrva. U Somaliji, žvakanje hata je postalo problem još od 1960-ih.
U dodatku tome, ekonomski problemi povezani sa žvakanjem hata uključuju i širenje korupcije, krađu javnog i privatnog vlasništva u smislu nanošenja štete ljudima zbog euforičnog stanja uzrokovanog korištenjem ove droge, i gubitak mnogih radnih sati među civilnim službenicima i privatnim uposlenicima.
U socijalnoj sferi, porodični raspad je poznat problem, koji uključuje česte svađe, prekidanje rodbinskih veza, zanemarivanje obrazovanja i brige o djeci, traćenje porodičnih prihoda, ohrabrivanje fesada, kao i ohrabrivanje članova porodice da učestvuju u žvakanju hata.
Somalijke bivaju silovane i ubijane od strane krijumčara plaćenih da ih transportuju u druge zemlje. Čuvena neuspjela država na Rogu Afrike se suočava sa užasnim političkim i humanitarnim uslovima u poslednjih 20 godina. Za to vrijeme, mnogi Somalijci su ilegalno prešli zaliv Aden tražeći sklonište u Jemenu.
Prema podacima visokog komesara UN-a za izbjeglice, od kako je Somalija počela osjećati političke probleme 1991. godine, prosječno od 2500 do 3000 Somalijaca odlazi iz svoje domovine svakog mjeseca. Obližnje zemlje kao Jemen, pripremile su bezbjedna skloništa sa ciljem prihvatanja više izbjeglica. Ovo je politika koju je UNHCR tada širio narodu koji je napuštao svoje domove, a da budemo precizniji napuštao je nestabilnost i nasilje u Somaliji.
Skoro svi Somalijci ulaze u zemlju sa jemenskih obalnih područja plaćajući krijumčarima da ih prevezu brodovima. Tokom njihovog bjekstva u očekivanu bezbjednost, mnoge izbjeglice su uznemiravane, silovane ili čak i ubijene od strane trgovaca ljudima kojima plaćaju da budu prevezeni do Jemena.
Špijunskli agenti iz Italije, Engleske, SAD-a, Rusije, a i Kine su 1960-ih godina napunili gradske hotele. Mogli su se vidjeti kako se socijalizuju na mjestima poput Croce Del Sud, Lido noćni kllub, Savoy, Shebelle hotel, itd. Ali najupadljiviji ali i prikriveni centar zapadnih špijuna van njihovih ambasada je bila Casa Di Italia, koja je služila kao privatni klub za veću italijansku zajednicu, ali je zapravo služila kao centar za odmor svim špijunima. Tu je većina zapadnih špijuna razmjenjivala dosijea i tajne akte o Somaliji i druga relevantna pitanja.
Jedan somalijski akademik nam je rekao da 60-ih u Mogadišu nije biilo neobično da 4 ili 5 ljudi sjedi zajedno a svi iz različitih stranih špijunskih agencija. U knjizi “Naked Needle”(Gola igla), Nuradin Farah kao da kazuje priču ko može biti lokalni špijun i njegov nadređeni.
Pored toga, u jednom članku objavljenom u žurnalu Roga Afrike, G. Miller, američki medicinski antropolog, detaljno je opisao uključenost ove mafije u krijumčarenju Somalijskih biljaka i životinjskih proizvoda, posebno rogova nosoroga. Mnoge somalijske biljke i životinjski proizvodi su prodavani evropskim farmaceutskim kompanijama i prerađeni u lijekove visoke vrijednosti.
Dr. Miller daje argument da su somalijski proizvodi dali dobar prihod na međunarodnom tržištu. Prema kineskoj medicini nosorogov rog je efikasan lijek protiv muške impotencije; Arapi iz Jemena ga koriste za ukrašavanje i glazuru krajeva ručki na tradicionalnim bodežima.
Gdjegod je mafija aktivna, kao što je bila u Mogadišu 60-ih, minimalno italijanska obavještajna zajednica, a i Interpol su morale funkcionirati. Stoga, sve ove grupacije su bile aktivne u Mogadišu 1960-ih i ranije.
Pa je 2005. godine, Mogadiš bio kao što su Kazablanka i Havana bili u njihovo vrijeme, epicentar špijuniranja ovoga doba. Svaka veća moć i regionalna vlast ima svoj špijunski tunel. Špijuni za SAD, Britaniju, Italiju i Francusku su svi prisutni na jedan ili neki drugi način radi pronalaska puta do navodniih ćelija Al-Kaide.
Čak i zemlje kao Etiopija i Kenija koje su nekad poštovale Mogadiš, sada su ga izazvale i postavile svoje špijune duboko u mnoga feudalno kontrolisana i zapostavljena naselja, da bi naučili više o mještanima gdje i šta ko zna da radi.
Snalažljivi ratni zapovjednici (vladine marionete) Mogadiša i drugih regija su glavni igrači u navodnom špijunskom biznisu. Talačka poslušnička vlada unajmljuje podmitljivce i ispostavlja račun špijunskim šefovima. Plaćenici ubijaju bilo koga ko se suprotstavi (uglavnom islamske daije, intelektualce i somalijske nacionaliste). Etiopija je također optužena za ranije ubistvo nekoliko njenih kritičara preko svojih opunomoćenih špijuna.
Za kraj, sa ciljem pobjeđivanja vanjske okupacije, moraju se poraziti i eliminisati svi ovi neprijatelji kod kuće. Posljednja misao je da doista jedini način somalijskih muslimana da dođu do pobjede je da urade tako. Jedini način da se oni zaustave je korištenje svih neophodnih sredstava radi eliminacije oba neprijatelja, onih kod kuće i okupatora, predlažem i kreiranje novog oblika opreznosti. Somalijski muslimani moraju odustati od onih koji nikada neće stati na stranu muslimana, te umjesto toga trebaju pronaći zajednički cilj sa Somalijcima (poglavarima plemena, ulemom, i intelektualcimama) koji dijele mnoge somalijske vrijednosti (muslimanske vrijednosti) i možemo im pomoći u donošenju pobjede nad neprijateljem kod kuće.
Napisao: Sultan Mohamed Sultan Garyare (Abu-Abdurrahman)
Izvor: AmiirNuur
Prijevod i obrada: Put vjernika
Tagovi: {tortags,3620,1}
