Posljednjih 17 godina svog života – od 26. novembra 1994. do 28. marta 2011. (kada je šehidio) – emir Supjan je proveo u džihadu. Nikada nije tražio pomoć, ali je uvijek bio spreman priteći u pomoć, nikada se nije žalio, ali je uvijek bio spreman dijeliti jadi i boli drugih. I nikada, nikada nije odustao…!
Kavkaski džihadski sajtovi bliski Komandi mudžahida Kavkaskog Emirata izvijestili su danas o šehadetu (pogibiji) emira Supjana (Supjan Abdullajev), jednog od najiskusnijih komandanata kavkaskih mudžahida, mentora mladih mudžahida i učitelja i prosvjetitelja mudžahida i najbližeg prijatelja emira Doke Ebu Usmana Umarova.
Supjan se pridružio džihadu na Kavkazu 26. novembra 1994. godine na dan kada su kolone ruskih tenkova prvi put ušle u Grozni (Džohar) pod izgovorom „opozicionih snaga“.
Supjan se još tada pokazao kao talentovani komandant, odličan instruktor i organizator kada je izveo smion napad na položaje ruskih vojnika u fabrici za šivenje i porazio ih u prvim danima bitke za Grozni uz pomoć dobrovoljaca, momaka sa sela, koje je Supjan doveo sa sobom.
Zatim su uslijedile mnoge druge bitke, ozljede, smrti rodbine i braće po oružju (mudžahida), teški dani iskušenja, porazi, radosti pobjeda i gorčine gubitaka. On je uvijek bio miran, pažljiv, ali strog i odlučan prema neprijatelju.
Kao iskusan učitelj, izviđač i zapovjednik, Supjan je obučio stotine mladih mudžahida u ratovanju, islamu i džihadu.
Posljednjih 17 godina svog života – od 26. novembra 1994. do 28. marta 2011. (kada je šehidio) – emir Supjan je proveo u džihadu. Nikada nije tražio pomoć, ali je uvijek bio spreman priteći u pomoć, nikada se nije žalio, ali je uvijek bio spreman dijeliti jadi i boli drugih. I nikada, nikada nije odustao…!
Mudžahidi Čečenije i Ingušetije su ga iz respekta nazvali Ocem mudžahida.
Neprijatelji su ga vrijeđali nazivajući ga vehabijom. Vrijeđali su su ga sa jednim od najvećih imena Svemogućeg – El-Wehhab (Onaj koji daruje), i time potvrdili svojim vlastitim riječima da je Supijan zaista pravi rob Allaha, Onoga Koji daje šehidu najviše mjesto u Džennetu – Firdevsu, inšaAllah.
Vrijeme rastanka je nemoguće odgoditi ili ubrzati. Pero je uzdignuto, tinta se osušila i bude samo ono što Gospodar svih svjetoova želi. Osjećam tugu u srcu i suze u očima dok se rastajem od voljenog brata, ali kazat ćemo samo ono čime će Allah biti zadovoljan: “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!”
Prema tekstu Movladi Udugova, urednika Kavkaz centra
Obrada: Put vjernika
