Ofanziva koju je sirijski opozicioni pokret Ahraru-Šam prethodne sedmice pokrenuo protiv nekoliko pro-turskih skupina u Afrinu i sjevernom Halepu urodila je plodom: Šamski front vratio je sve vojarne i zaplijenjeno oružje Ahraru-Šama, oslobođen je zapovjednik Ahrara Ebu Dudžana el-Kurdi, dok se, prema izvještajima aktivista, gasi grupa Džejšul-islam koja je djelovala zajedno uz Šamski front.
Nekoliko opozicionih medija izvijestilo je da je Turska posredovala u pregovorima između Šamskog fronta, Džejšul-islama i Fejleku-Šama (tri grupe koje čine Sirijsku Nacionalnu Armiju) na jednoj, te Ahraru-Šama na drugoj strani.
Shodno sporazumu, Šamski front će se povući iz svih mjesta iz kojih je protjerao pripadnike Ahraru-Šama, oslobodit će Ebu Dudžanu el-Kurdija i provesti istragu koja se tiče cijelog niza optužbi Ahraru-Šama. Također, grupa Džejšul-islam koja se u dogovoru s Rusijom povukla iz Istočne Gute i preselila u Halep, treba biti raspuštena u narednom periodu.
Za sada je nejasno da li će Ahraru-Šam nastaviti kontrolirati gradove Basuta, Muhammadiya, Ghazawiya, Qaryazhel i Ain Dara u Afrinu. U pitanju su gradovi koje je Ahrar uzeo bez borbe kada je pokrenuo odmazdu nakon nasilnog napada Šamskog fronta.
Kako god, Ahraru-Šam je pokazao da je u stanju proširiti dominaciju i svrgnuti krhki savez pro-turskih sirijskih opozicionih skupina u Afrinu i sjevernom Halepu bilo kada. U tom slučaju, imao bi podršku Tahriru-Šama.
Odnos Ahraru-Šama i Tahriru-Šama
Važno je napomenuti da je Ahraru-Šam jedan od prvih formiranih vojnih pokreta protiv sirijkog režima. Formiran je selima pokrajine Hama te se brzo proširio na Homs, Halep i Dejr-Zur te je predvodio bitku u kojoj je oslobođena Rakka, prvi veliki sirijski grad. Pokret je do kraja 2014. godine bio vođen veteranima iračkog i afganistanskog džihada, da bi pokret potom preuzele struje Muslimanskog bratstva nakon tajanstvene eksplozije u septembru te godine uslijed koje je ubijeno preko 40 vođa i zapovjednika pokreta, a među njima i osnivač Hassan Abud. Hassan Abud bio je izrazito blizak s vođama Džebhetun-Nusre te je bilo izgledno spajanje Ahraru-Šama i Nusre. Preuzimanjem pokreta od strane ihvanija Ahraru-Šam se udaljava od Džebhetun-Nusre i pribiližava ostalim opozicionim grupama. Kako bi uklonila prepreke za ujedinjenje, Džebhetun-Nusra obznanjuje nezavisnost od organizacije Al Kaida, međutim, Ahraru-Šam i dalje je odbijao ujedinjenje bojeći se stavljanja na listu terorističkih organizacija od strane Sjedinjenih Država i Evropske Unije. Džebhetun-Nusra potom pravi dogovor s džihadskim grupama Džejšus-Sunna, Edžnadu-Šam i drugim te formira današnji Tahriru-Šam. Obzirom na rivalstvo, izbijalo je nekoliko sukoba između Tahriru-Šama i Ahraru-Šama i u tom unutarnjem ratu Ahrar je kapitulirao, nakon čega Tahriru-Šam zaokružuje dominaciju u sjeverozapadnoj Siriji a Ahraru-Šam preuzimaju struje koje žele imati dobar odnos i koordinaciju s Tahriru-Šamom.
Sirijski opozicioni mediji tvrde da Tahriru-Šam još uvijek radi na spajanju s ostalim opozicionim grupama koje poziva na uspostavu Vojnog vijeća Sirije koje će djelovati na svim slobodnim teritorijama, imati jednog vođu i lanac komande, šerijatsku vladavinu te nastaviti put revolucije protiv sirijskog režima.
Ummet Press
