Šta ruske specijalne snage rade u Idlibu?

Uprkos obećanjima o povlačenju, izgleda da je Kremlj pojačao svoje vojno prisustvo na prvoj liniji u Siriji.

Objavljeno / ažurirano:

Sredinom jula, dok su bjesnile borbe u južnom Idlibu i na sjeveru Hame na sjeverozapadu Sirije, Reuters je izvijestio da je Rusija razmjestila svoje specijalne snage u ovom kraju. Navodeći izvore iz sirijske opozicije, ova novinska agencija je rekla da su ruske čete poslane nakon što snage sirijskog režima nisu uspjele napredovati protiv pobunjenika.

Ruski ministar odbrane je predvidivo opovrgao umiješanost ruskih „kopnenih snaga“ i „specijalnih snaga“ u neprijateljstvima u Idlibu, nazivajući ovaj izvještaj „lažnim vijestima“.

Vojska je istakla da u skladu sa rusko-turskim sporazumima iz 2017, ruska vojna policija postavlja svoje ljude na osmatračke pozicije uspostavljene oko kruga deeskalacijske zone u Idlibu.

Teško je sa sigurnošću utvrditi da li je Rusija zaista rasporedila specijalne snage na terenu na sjeverozapadu Sirije, ali je poprilično jasno da je ministar odbrane morao pojačati rusko prisustvo na terenu posljednjih mjeseci.

Dokazi

Kad god se pojave izvještaji o navodnom prisustvu ruskih specijalnih snaga koje djeluju u Siriji, uglavnom su visoko spekulativni i zasnovani na podacima koji su poluzvanični ili ih je teško potvrditi, često objavljeni na blogovima i društvenim mrežama.

Detalji o ruskom vojnom prisustvu rijetko se zvanično otkrivaju iz vojnih razloga. Teškim se pokazalo i identifikovanje ruskog sigurnosnog osoblja zbog još jednog razloga: često ih pomiješaju sa plaćenicima iz privatnih vojnih kompanija.

Glasine o prisustvu ruskih specijalnih snaga na terenu na sjeverozapadu Sirije započele su u maju, kada su fotografije i snimci ruskih naoružanih muškaraca koji prolaze kroz ravnicu al-Ghab između pokrajina Hama i Idlib kružili na društvenim mrežama i u medijima. Neki su nagađali da su to ruski plaćenici a ne članovi ruske vojske.

Onda je, nekoliko dana kasnije, novinska agencija ANNA, ruska medijska ispostava koja o operacijama sirijskih četa izvještava sa snažnim proasadovskim otklonom, izvijestila da su se ruske specijalne snage aktivno uključile u borbe u al-Ghabu. Oni su navodno usmjerili letjelicu na mete i suprotstavili se neprijateljskoj vatri snajperima, protutenkovskim raketama i minobacačima sami koristeći protutopovske radare.

Medijske ispostave su dodale da su ruske specijalne snage dale „veliki doprinos“ prema „slabljenju odbrane opozicije u ravnici ali da mediji o tome ne pišu „zbog sigurnosnih razloga“.

Ograničeni na zračnu snagu

Nedugo nakon što je ministarstvo odbrane opovrglo Reutersov izvještaj, novinska agencija ANNA je promijenila priču u svom „izvještavanju“ i tvrdila je da je rusko vojno prisustvo u Siriji ograničeno na zračnu snagu.

Isti taj dan je ruska Nezavisimaya Gazeta istakla da ruski plaćenici, s kojima „rusko ministarstvo odbrane nema nikakve veze“, pomažu sirijskim snagama u njihovoj borbi protiv opozicije u Hami i Idlibu.

Ova izjava u najmanju ruku navodi na pogrešan trag: nezamislivo je da bi bilo koji uposlenik ruskih privatnih vojnih kompanija mogao izvršiti bilo kakve zadatke blizu bojnog polja – ili čak trenirati lokalne jedinice u zaleđu – bez koordiniranja svojih aktivnosti sa ruskom nacionalnim agencijama za sigurnost, odbranu i provedbu zakona.

Kako je Novaya Gazeta, ruski list poznat po kritici Kremlja, izvijestio da su privatne vojne kompanije kao što je „Shchit“ (štit), o kojoj su mediji prvi put izvijestili 2018, direktno povezani sa ruskim generalima i 45-im Spetsnazom (specijalne snage) zračne brigade.

Ovo su izgleda dovoljni dokazi da potvrde da su ruski borci – bilo da su članovi ruske vojske ili privatnih vojnih kompanija – prisutni na prvim linijama u Idlibu i Hami i da učestvuju u borbama.

Glavni razlog

Od 2015, kada je Moskva pokrenula svoju vojnu kampanju u Siriji, osoblje iz gotovo svake postojeće obavještajne jedinice ruskih oružanih snaga je učestvovalo u operacijama, uključujući specijalne snage Glavnog obavještajnog direktorata generalštaba (GRU) i Specijalne jedinice, policiju i vojne jedinice Nacionalne garde Rusije koji su radili na tajnom zadatku.

Prisustvo vojne policije i vojnih savjetnika, koje Moskva zvanično priznaje, pružilo je paravan za druge snage da djeluju, uključujući specijalne operacije. Također je poznato da su ruski oficiri popunjavali mjesta u sirijskoj vojsci razorenoj zbog dezertiranja, uključujući Peti korpus koji je sada raspoređen u Hamu i Idlib.

Ruske čete su u više navrata koristile ovu shemu u različitim fazama sirijskog rata. U bici za Halep, naprimjer, zvanični podaci pokazuju da su samo ruski vojni savjetnici učestvovali u vojnim operacijama, ali nezvanično, kružili su izvještaji da su učestvovali i različiti drugi dijelovi ruske vojske, uključujući vojne inženjere.

Iako je u decembru 2017. predsjednik Vladimir Putin najavio „pobjedu“ u Siriji i povlačenje ruskih četa, izuzev „savjetnika“, jasno je da se rusko vojno prisustvo na terenu nastavilo (bilo da su to bili regularni vojnici, specijalci ili plaćenici).

Pomoć režimskim snagama

Trenutno Assadov režim traži način da uspostavi kontrolu nad autoputevima M4 i M5 koji prolaze kroz Idlib da bi se mogao otvoriti saobraćajni protok između Halepa, Damaska i Latakije. Da bi se suprotstavila tom planu, Turska je ponovo poslala opozicione snage iz sjevernog Halepa u Idlib i poslala pojačanja na osmatračke tačke.

Sedmicama je napredak provladinih četa bilo dosta spor, praćen velikim gubitkom vojnika. To ne samo da je motivisalo ruske zapovjednike da pristanu na veću ulogu milicija koje je podržao Iran i Četvrte oklopljene divizije predvođene Maherom al-Assadom, bratom sirijskog predsjednika, koji je blizak Teheranu, već i na korištenje ruskih pojačanja u izazovnijim operacijama protiv opozicije.

Informacije o njihovom prisustvu namjerno su držane u tajnosti ne samo zbog kontraobavještajnih razmatranja već i zbog mogućih domaćih osjetljivih pitanja. Ukoliko bi njihovo prisustvo u Siriji bilo otkriveno, to bi moglo naljutiti rusku javnost, čija većina želi da ova država okonča svoju vojnu uključenost u Siriji.

Krajnji cilj Kremlja je pomoći režimskim snagama (sa zračnim snagama i ruskim pojačanjima) da napreduju protiv opozicije i pokušaju je satjerati u ćošak i fragmentirati je dok naizgled pregovara o primirju s Turskom. U isto vrijeme, pokušava steći veći utjecaj unutar režima i njegovih sigurnosnih struktura, da bi na kraju ovog sukoba, izronio kao glavna sila u Siriji.

*Anton Mardasov je stručnjak za vojna pitanja i novinar koji je fokusiran na Siriju, Irak i ekstremističke organizacije.

Piše: Anton Mardasov

Izvor: Al Jazeera

Novo na sajtu

Putin Erdogan Rouhani

Rusija, Iran i Turska dogovorili ustavnu komisiju za Siriju

Lideri Rusije, Irana i Turske objavili su sinoć kako su dogovorili formiranje komisije zadužene za izmjenu sirijskog Ustava kao dio političkog rješenja za rat...

Iskušenja srca

grijesi ogranicavaju um

Grijesi su uzrok ograničenja uma

Preporučeni sadržaj

Post

Post 10. muharrema – dana Ašure

Post ovog mubarek dana ima veliku vrijednost, kao što je u hadisu od Ebu Katade, radijallahu anhu, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem: “Za...

Islamske teme