Historija nas je naučila da se s pojavom Allahova svjetla, naziranjem buđenja nemarnih i oslobađanjem okova svi nevjernici ujedinjuju protiv muslimana, počinju djelovati na gašenju svjetla, gušenju nade i uništavanju sahve, islamskog buđenja.
Svi će biti jedinstveni u bojkotu protiv nas i uvećati pritiske na svako mjesto u kojem se razvila zastava islama. Pritisci će biti teški, poljuljat će umet, nevjernici će tako pokušati pokoriti muslimane.
I za očekivati je da će to običnom svijetu biti nelagoda, da će biti kivni. Iako će objaviti da su oni uz muslimane i da su spremni na žrtvu, možda neće moći podnijeti posljedice bojkota; hoće li prihvatiti da im budu uskraćene neke elementarne životne potrebe, a o užicima i onim sporednim stvarima da i ne govorimo!
Ovdje dolazi do izražaja uloga odabrane generacije, koja će se svesrdno zalagati za osiguravanje životnih potreba svijetu, ulijevati im nadu, nastojati ih učvrstiti, povećati im moral i podsjetiti na vezu s Uzvišenim Allahom.
Drugim riječima, ta će iskrena generacija svoje potrebe zadovoljavati tek pošto zadovolji potrebe običnog svijeta, prvo će drugima osigurati dovoljne količine hrane i miran san, pa tek onda sebi.
Dakle, tu generaciju, u početku islamske države, čekat će velika, teška uloga, i sve će pasti u vodu i bit će gore, ne daj Bože, ako oni u tome podbace.
S PRVOM GENERACIJOM
Kroz sve spomenute, teško podnošljive etape prošli su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi, muhadžiri i ensarije, okosnica medinskog društva, koje je u početku bilo izloženo velikim pritiscima, bojkotu, prijetnjama, pa čak i oružanim napadima.
Komentirajući ajet:
“Allah obećava onima među vama koji vjeruju i koji rade dobra djela da će takve zbilja na Zemlji učiniti namjesnicima, kao što je i one prije njih učinio namjesnicima, i da će im vjeru njihovu sigurno osnažiti, onu kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da će im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni će samo Meni robovati i ništa Mi neće pripisivati…” (En-Nur, 55)
Ebul-Alija zapisao je sljedeće:
“Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi u Meki su oko deset godina tajno, u strahu, pozivali u iskreno robovanje Allahu, Koji nema saučesnika. Borba im je bila naređena tek nakon preseljenja u Medinu. U tom su gradu uvijek bili pod oružjem, uvijek su bili pripravni, strahovali su od neprijatelja…
To je potrajalo određeno vrijeme. Premda su trpjeli, bilo je i onih ashaba koji su pitali: ‘Božiji Poslaniče, hoćemo li cijelog života strahovati, hoćemo li ikad odložiti oružje?!’ Na to bi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Još malo se strpite, pa ćete se i u vrevi ljudi, nenaoružani, slobodno kretati.’ I to je bio povod objave 55. ajeta sure En-Nur.
Zatim je Svemogući Allah dao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pobjedu na Arapskom poluotoku, arapska su plemena povjerovala i oružje se moglo odložiti. A El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, kazivao je: ‘Ovaj je ajet objavljen dok su ashabi strahovali za sebe.”‘ (Ebul-Fida b. Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/283)
Iz knjige El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin (Pobjedonosna generacija)
Autor: Medždi el-Hilali
Obrada i naslov: Put vjernika
