Strogo je zabranjeno živjeti u nevjerničkim zemljama

Objavljeno / ažurirano:

Džerir b. Abdullah kazuje: “Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednu izvidnicu u pleme Has'am, pa su se neki ljudi iz toga plemena htjeli zaštititi učinivši sedždu, ali su ih muslimani poubijali. Kada je za to čuo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se za njih plati pola krvarine.1 Još je rekao: Ja se odričem svakog muslimana koji živi među mnogobošcima.” Neko ga je upitao zbog čega ih se odriče, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘Zbog toga što se njihova ognjišta ne smiju međusobno vidjeti.”2

Behz b. Hakim prenosi od svoga oca Hakima, a on od svoga oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svevišnji Allah od mnogobošca, nakon što prihvati islam, neće primiti nijedno djelo, sve dok ne napusti mnogobošce i priključi se muslimanima.”3

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, govori: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: Ko se druži sa mnogobošcima, ili s njima živi, isti je kao i oni.”4

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je boraviti u nevjerničkim zemljama. Komentirajući hadise koji o tome govore, hanefijski autoritet Et-Tahavi kaže: “Kada je riječ o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: Ja se odričem svakog muslimana koji živi među mnogobošcima, zbog toga što se njihova ognjišta ne smiju međusobno vidjeti (gdje je upotrijebio sintagmu međusobno viđenje ognjišta koju su Arapi upotrebljavali), učenjaci su ga shvatili na dva načina:

prvo, zabranjeno je da muslimani žive u blizini mnogobožaca, tj. na onoj udaljenosti na kojoj vide jedni drugima ognjište. El-Kisai je govorio: ‘Arapi kažu: ‘Moje ognjište gleda u ognjište toga i toga’, ili: ‘Naša se ognjišta međusobno vide”;

i, drugo, rekavši: ‘…zbog toga što se njihova ognjišta ne smiju međusobno vidjeti’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislio je na ratnu vatru, na osnovu ajeta: ‘Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi’ (El-Maida, 64). A njihove se ratne vatre dijametralno razlikuju: musliman se bori za islam, a nevjernik za šejtana, i kako jedni mogu živjeti u blizini drugih?! A Svevišnjeg Allaha molimo za uspjeh.”5

El-Hattabi kaže: “Neki učenjaci kažu da hadis znači: Svevišnji je Allah odvojio zemlju islama od zemlje nevjerstva, i muslimanu nije dopušteno živjeti s nevjernicima u njihovoj zemlji, dakle, mora od njih biti daleko u toj mjeri da ne vidi njihovo ognjište.”6

Komentirajući navedene hadise, imam Es-Sindi kaže: “Možemo zaključiti da je hidžra, preseljenje iz nevjerničke u islamsku zemlju, obaveza svakome ko prihvati islam, a onaj ko to zapostavi grešan je, zaslužuje kaznu da njegova djela ne budu primljena, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.”7

Drugo, u preseljenju iz nevjerničkih zemalja mnoge su koristi za muslimane: omasovljavanje muslimana, njihovo međusobno pomaganje, borba protiv nevjernika, sigurnost od njihove prevare, oslobađanje od tereta koji čovjeka pritišće gledajući zlo, a ono je osnova u životu nevjernika.

Vidimo da mnogi muslimani koji žive s nevjernicima ne mogu razlikovati između dobra i zla, da je njihovo vjerovanje najslabije, a zna se da se potire osjećaj za nekom stvari koju čovjek često čini. Teško je očuvati suprugu i porod usred iskvarenog, raspadajućeg društva, musliman od toga iskušenja treba mnogo strahovati.

Od mnogih muslimana koji žive s nevjernicima čujemo pritužbe da svoju djecu ne mogu odgojiti, a ako roditelji učine nešto loše odgajajući ih (loše, po mišljenju nevjernika), ovi odmah interveniraju oduzimajući im djecu i dajući ih kršćanskim porodicama. U ljeto 1417. po Hidžri, odnosno 1996. godine kao daija bio sam u Sjedinjenim Američkim Državama i čuo stvari od kojih vjerniku jeza podilazi. Ispričali su mi, između ostalog, da je neki musliman iz Bosne i Hercegovine sjedio sa svojom djecom u parku i udario jedno od njih, pa su to neki nevjernici vidjeli i odmah obavijestili policiju. Vlast je onom čovjeku oduzela svu djecu i dala ih na čuvanje nekoj kršćanskoj porodici koja ih je hranila svinjskim mesom i na njihove vratove vješala krstove. Dok sam bio u Sjedinjenim Američkim Državama, sreo sam neke mladiće kršćane koji su mi kazali da su njihovi djedovi bili muslimani koji su tamo doputovali prije mnogo godina radi životne egzistencije. Možda su mogli više zaraditi za život, ali su upropastili svoje potomke, Allahu se utječemo od nesreće i uskraćenosti.

Na osnovu svega toga, istina o ovom pitanju, koja se mora slijediti, jeste da muslimani koji žive u nevjerničkim zemljama moraju učiniti hidžru, vratiti se među muslimane – svako u skladu sa svojim mogućnostima.

Treće, pa ipak, neki savremeni učenjaci smatraju da se hadisi u kojima se zabranjuje boravak u nevjerničkim zemljama odnose na onog muslimana kome muslimani ne mogu pružiti zaštitu, a pozivaju se u tome na sljedeću mursel-verziju: “Ko živi s mnogobošcima već je izgubio garanciju.”

Rekao sam da je njihovo takvo tumačenje hadisa dovelo do toga da mnogi muslimani žive u nevjerničkim zemljama. Ipak, ne može se zanemariti to da navedeni hadisi jasno ukazuju da je zabranjeno živjeti s nevjernicima, posebno hadis Behza b. Hakima i Semurino, radijallahu anhu, predanje.

Četvrto, kada bi od novajlija u islamu prihvatao prisegu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zahtijevao je da se isele iz nevjerničke zemlje. Evo o tome Džerirovog, radijallahu anhu, predanja: “Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Pruži mi ruku, želim ti dati prisegu! A uvjetuj šta hoćeš, jer si najznaniji.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Prisegni mi da ćeš obožavati Allaha, obavljati namaz, davati zekat i napustiti nevjerničku zemlju.8

Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu
Autor: Selim ei-Hilali

Fusnote:

1 Imam El-Hattabi u djelu Mealimus-sunen, 3/436, kaže sljedeće: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se ubistvo tih muslimana iskupi s pola iznosa krvarine iako je znao da su muslimani, jer su svojim boravkom među mnogobošcima pomogli muslimanima da ih ubiju, i zato su imali status onog čovjeka koji nastrada tuđom ali i svojom krivicom, i tada zbog te krivice njegovi nasljednici dobiju samo pola iznosa krvarine.” Ibn Kajjim el-Dževzijja, u djelu Tehzibus-sunen, 6/436, saglasio se s ovim El-Hattabijevim obrazloženjem rekavši: “Ovo je obrazloženje izuzetno lijepo.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doznačio je za njihovo ubistvo pola iznosa krvarine zato što su ih pobili muslimani. Drugim riječima, da su ih pobili nevjernici, njihova bi krv bila uludo prolivena i muslimani s njihovom krvarinom ne bi ništa imali, tim prije jer se ovi nisu fizički odvojili od mnogobožaca: “A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili – vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti.” (El-Enfal, 72)
2 Hadis je autentičan na osnovu drugih predanja. Zabilježili su ga: Ehu Davud (2645), Et-Tirmizi (1604), Ibnul-Earabi, u djelu EI-Mudžem, 84/1-2, i Et-Taberani (2264). A u skraćenoj, mursel-verziji, u kojoj stoji: “Ko živi s mnogobošcima već je izgubio garanciju” zabilježili su ga: Et-Taberani (2261 i 2262), El-Bejheki, u djelima Es-Sunen, 9/12-13, i Šuabul-iman (9373).
3 Hadis je dobar. Zabilježili su ga: En-Nesai, 5/83, Ibn Madža (2536) i Ahmed, 5/4-5.
4 Hadis je dobar na osnovu drugih predanja. Zabilježio ga je Ehu Davud (2787) sa slabim lancem prenosilaca. Hadis je s drugim, jako slabim lancem prenosilaca zabilježio El-Hakim, 2/141-142, i to u sljedećoj verziji: “Nemojte stanovati s mnogobošcima i nemojte se miješati s njima, jer onaj ko to čini nije od nas.” U lancu prenosilaca ovog predanja postoji čovjek po imenu Ishak b. Idris, a njega su optuživali za laž. Ipak, hadis su autentičnim okarakterizirali El- Hakim i Ez-Zehebi, i to je jedan od njihovih previda.
5 Ahmed b. Muhammed et-Tahavi, Šerhu meanil-asar, 8/275-276.
6 Vidjeti: Mealimus-sunen, 3/437.
7 Vidjeti: EI-Hašijetu ala sunenin-Nesai, 6/83.
8 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: En-Nesai, 7/147-148, Ahmed, 4/365, El-Bejheki, 9/13, i Et-Taberani (2318), preko Ebu Vaila, on od svoga oca Temile, a ovaj od Džerira, radijallahu anhu. Između ostalih, hadis pojačavaju sljedeća predanja: prvo, potpuno isti hadis Ka'ba b. Amra koji je sa slabim lancem prenosilaca (zbog Burejde b. Sufjana) zabilježio El-Hakirn, 3/505; i, drugo, predanje nekog beduina koji je imao Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, dopis u kojem je stajalo sljedeće: ‘Ako posvjedočite da nema istinskog božanstva osim Allaha, ako budete obavljali namaz, davali zekat, napustili nevjerničku zemlju, davali petinu ratnog plijena, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, udio te ono što on izabere prije njegove podjele na pet dijelova – zaslužujete sigurnost koju će vam pružiti Allah i Njegov Poslanik. ” A njega su vjerodostojnim lancem prenosilaca zabilježili Ahmed, 5/78, i El-Bejheki, 6/303 i 9/13. U predanju je spomenut safijj, a to bilo Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, posebnost da od ratnog plijena odabere šta hoće, i to prije nego što se podijeli na pet istovjetnih dijelova.

NOVO NA SAJTU

Vjernik ne smije biti naivan

0
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: "Ne smije vjernik dozvoliti da ga iz jedne rupe...

Preporučeni sadržaj

Sirija: Pobunjenici oslobodili grad ‘Ajjaz u Idlibu

0
Pobunjenički savezi Džebhetu-Watanija (NLF) i Tahriru-Šam (HTS) u masivnoj vojnoj operaciji oslobodili su strateški grad ‘Ajjaz na jugoistoku sirijske pokrajine Idlib. Assadove sektaške milicije također...

Islamske teme