Kada roba snađe neka teška i njemu nevoljna odredba sudbine, dužan je u toj odredbi ispuniti šest svjedočenja (šehadeta):
prvi šehadet: da posvjedoči Allahovu jednoću (šehadetut-tevhid), da je Allah Uzvišeni po Svojoj volji to odredio i dao da se dogodi. Što On hoće, to će biti, a što On neće, to se ne može ni desiti!;
drugi šehadet: da posvjedoči Allahovu pravednost (šehadetul-adl), da se Njegova odredba sprovodi nad robom i da je ona pravedna;
treći šehadet: da posvjedoči Allahovu milost (šehadetur-rahma), da prizna da je Njegova milost u onome što je odredio Svom robu veća od Njegove srdžbe i kazne, te da je sama bit odredbe zapravo milost za roba;
četvrti šehadet: da posvjedoči Allahovu mudrost (šehadetul-hikme), da je Njegova mudrost iziskivala takvu odredbu, tj. da On, Uzvišeni, datu odredbu nije bez cilja ili iz zabave odredio;
peti šehadet: da posvjedoči da Allahu Uzvišenom uvijek pripada svaka hvala i pohvala (šehadetul-hamd), da Njemu zbog odredbe koju je dodijelio Svom robu pripada potpuna zahvala u svakom pogledu;
šesti šehadet: da posvjedoči da samo Njemu Uzvišenom dolikuje da se ljudi klanjaju i pokoravaju (šebadetul-ubudijje), da mu se on pokorava u svakom smislu i da se nad njim sprovode Njegove odredbe, jer je Allah Uzvišeni njegov Gospodar i Vlasnik. On nad njim s pravom sprovodi Svoje šerijatske odredbe i odredbe kadera.
Iz djela “Riznica znanja”, autora Ibnul-Kajjima, rahimehullah
