Teško li se islamu od njegovih sljedbenika!

Popularno na sajtu

Odgovor Turkiju

***

Tebi sva hvala na svakom stanju o Gospodaru, i Tebi se zahvaljuem na svim blagodatima, i donosim salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe, te sve one koji na tom putu hode do Kijametskog dana; a potom:

Doista se gurbetluk (stranost) islama ukorijenio u ovom vremenu, a dunjaluk je svoje tmine spustio na lica sljedbenika imana zbog fitni koje su nastale, i od kojih se koža na tijelima ježi, a srce u zbunjenosti sjedi, pa od Tebe o Gospodariu naš tražimo da podariš blagost i dobrotu Tvojim robovima od vjernika i iskrenih.

– Dragi brate koji si ljubomoran na svoju vjeru i časti svoga ummeta…
Ako dobro promotriš u stanje muslimana danas zasigurno ćeš zaplakati zbog onoga što se desilo i još uvijek dešava nekima od naših sinova koji govore našim jezicima, pa Allah se smilovao našem šejhu Abdullahu b. Muhammedu b. Humejdu jer je kazao: „Teško li se islamu od njegovih sljedbenika!“, i ja to kažem i ponavljam uz najveću žalost, a kako i ne bi kada se oni vrijeđaju i ismijavaju, i na svakom koraku zastrašuju i prijetnje dobijaju!

Njih je više kategorija, a ja ću ih sažeti u najvažnije:

1 – Onaj koji nastoji da širi svoje bezboštvo i nevjerstvo te poziva na svoje griješenje i dalalet, tako da kod njega nema razlike između Allaha Uzvišenog i njegovog šejtana, tvrdeći da su to dvije strane iste novčanice! Uzvišen je Allah i daleko iznad onoga što o Njemu govore zulumćari.

Kada bi se reklo da je ovakav gori i većeg prokletstva od židova i kršćana, zbog njegovog pripisivanja islamu kojeg negira i odbacuje, cijeli bi dunjaluk ustao na nogama i razbuktala bi se osjećanja kod njegovih istomišljenika i onih koji ne poznaju njegov hal, a možda bi se radi njega i regrutovali i pripremili za polazak u džihad radi njegove odbrane, pa šta je s ovim ljudima, oni kao da ne razumiju šta im se govori?!

2 – Oni kod kojih je akida el-vela vel-bera postala zalogaj u njihovim ustima, pa su je počeli rušiti svojim krampovima udarajući šerijatske tekstove o zid, koristeći načine za ubacivanje sumnje u povjerljivost nekih ashaba, radijellahu anhum, i vjerodostojnost onoga što se od njih prenosi, te iskrivljavanje nekih akidetskih knjiga poput „Kešfuš-šubuhat“ od šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i njihovo potvaranje nekih učenjaka akide za to da su se oni urotili protiv nekih učenih i nepravedno ih tekfirili, i za novotare i grešnike proglašavali.

Štaviše, neki od tih grešnika su javno kazali da je vrijeme akide el-vela vel-bera otišlo u nepovrat, a nastupilo vrijeme ujedinjavanja i grljenja, pa zato kod njih nema razlike između vjernika i nevjernika, niti između dobročinitelja i zlotvora, te su ovim svojim ubjeđenjem vjerovatno htjeli ukazati na ono što je Njihovom Stvoritelju, slavljen neka je On i uzvišen, „promaklo“ onda kada je kazao: „Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“1, i kada je kazao: Doista su vjernici braća“2, i kada je rekao: „A vjernici i vjernice prijatelji i zaštitnici su jedni drugima.“3

Vjerodostojnim putem se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: „Musliman je brat muslimanu“4, i da je rekao: „Nema prednost arap nad nearapom, niti nearap nad arapom, osim po bogobojaznosti.“5

Čak je u Kur'anu i sunnetu došla zabrana da se vole nevjernici i umiljava njima, štaviše došla je naredba da se isti mrze i iskazuje im se neprijateljstvo, kao i zabrana da se putuje u njihove zemlje i živi kod njih, kao i to da se oni oponašaju…

Stoga, ova kategorija ljudi treba da preispita svoju vjeru, jer su na Allaha slagali i neistine iznijeli, a Allah Uzvišeni neće na Pravi put uputiti narod zulumćarski.

3 – Oni čija su srca slična (tj. bolesna) i kojima su se stvari pobrkale, pa je nestalo njihovo bratstvo, te su počeli međusobno se izjedati, poput vatre kada joj više ništa ne preostane ona počne sama sebe izjedati (goriti). Najvjerovatnije je ovo ubrzana kazna za te takve koji svoju akidu prilagođavaju shodno svojim ukusima i prohtjevima.

Zbog toga oni ne smatraju da se smije tekfiriti kafir osim nakon što se upita i njegovo stanje objelodani! Moguće je da to smatraju od bogobojaznosti u vjeri i samilosti prema nevjernicima! Ako bi se poveli za ovim pravcem, onda ne bi imalo džihada niti mudžahida sve dok se ne upita i objelodani situacija!

Također, od njihovog neispravnog vjerovanja je: da onaj ko pođe savjetovati pretpostavljene, ili negira im ono što čine od pogreški, jeste ustvari buntovnik koji raspiruje fitnu ustajući protiv vladara, i neprijatelj države; dok s druge strane zaboravljaju šerijatske tekstove koji jasno obavezuju savjetovanje pretpostavljenih, ali su ih strasti oslijepile i gluhim učinile. Dovoljan nam je Allah, i divan je On zaštitnik.

Isto tako, od njihovog devijantnog ubjeđenja je i to što svoje strijele bacaju na svoju braću, pa za ovog kažu da je haridžija, za drugog kažu da nije od ehlis-sunneta, za trećeg kažu da je odvratan novotar, za četvrtog prkosni griješnik, i ostali ružni nazivi koji paraju uši, a posebice kada se to govori na račun muslimana čiju čast moramo čuvati i na svetost paziti. Subhanallah, gdje su strijele tih takvih kada su u pitanju neprijatelji ummeta, vjere i Gospodara svih svijetova?!

Stoga, brate moj – Allah te uputio ka istini – čuvaj se njihovih sijela, knjiga, i predavanja, kako ne bi upao u njihovu mrežu besmislenih ideja, pa da te ulove pod izgovorom „znanja“ i „sjedenja pred učenima“, i tako odeš u propast sa onima koji su propali. Nema snage niti moći osim kod Allaha Uzvišenog.

Dragi brate, znanje trebaš uzimati od onoga koji je spojio izmeđe znanja, zuhda (asketizma), i takvaluka; i sve što više (sa tim) stari takav je preči i korisniji.

4 –  Onaj koji radi na nestajanju akide el-vela vel-bera pod plaštom „Miran suživot“ i „Pozivanje na lijep način“ i „Ravnopravnost i prava“ i „Odbacivanje neprijateljstva između ljudi“ ma koliko se njihove vjere razlikovale i neprijateljstva povećavala prema islamu i muslimanima; te su zbog toga skovali zapanjujuće metode i izmislili srceparajuće termine, ne bi li time doprli do ljudskih srca, i postigli dugo iščekivani cilj!

Zatim, ovo se nije zaustavilo samo kod riječi, naprotiv osnovane su komisije i delegacije radi sudjelovanja sa tim ljudima u njihovim parlamentima kako bi se s njima raspravljalo o međureligijskom odnosu, zanemarujući ono što sadrže ti parlamenti od nevjerovanja u Allaha Uzvišenog, ismijavanja Njegovim ajetima, negiranja sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; kao da im Uzvišeni Allah to nije zabranio: „On vam je već u Knjizi objavio: ‘Kada čujete da su Allahove riječi predmet poricanja i izrugivanja, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni.'“6

Pored toga oni su sebe ponizili pred svojim najotvorenijim neprijateljem, pa su počeli tvrditi kako islam poziva na međusobno potpomaganje bez da se detaljno kaže šta se tim deformisanim potpomaganjem cilja, i da on poziva na samilost, pravdu i ravnopravnost, a možda korisnik ovih riječi želi da one samo tako prođu, jer suprotno tome naša vjera nam naređuje žestinu i strogoću prema nevjernicima a samilost i blagost prema vjernicima, kao što je to potvrdio Uzvišeni Svojim govorom: „Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima a samilosni među sobom“7, i rekao je na druga dva mjesta u Kur'anu: „O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog“8, i rekao je Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, ako neko od vas od svoje vjere otpadne – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite.“9

Jeste! Mi ne negiramo da treba biti milostiv i blag, ali ne tako generalno kao što se to da shvatiti iz riječi ovog govornika, tako što je zanemario Poslanikov postupak sa židovima plemena Beni Kurejza, na dan kada je pobio njihove punoljetne muškarce, a porobio žene i djecu. I ono kako je postupio sa židovima plemena Benun-Nedir, kada ih je protjerao iz njihove zemlje, zaplijenio njihove imetke, a sve je to učinio tek onda kada su oni prekršili ugovor kojeg su imali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.

Što se tiče Amerike i njenih saveznika, nema apsolutno nikakve potrebe za ugovor sa njima, zato što je za njih dovoljno da budeš blag, lijepog govora, divnog morala, kako bi odstranio njihovo neprijateljstvo spram muslimana, te podstakao na prihvatanje vjere Gospodara svih svjetova! Oni ne znaju šta je to zulum niti obespravljanje! Niti znaju za dominaciju nad drugima! Nikada nisu pobili na milione ljudi! Niti su ikada ičije bogatstvo dirali a kamoli otimali! Niti su činili fesad i nered na zemlji! Niti su osnivali centre i organizacije za pokrštavanje muslimana! Niti su ispoljili neprijateljstvo prema islamu i muslimanima! Niti su zastrašivali svijet svojom ohološću! A niti su njihove vojne baze izgrađene na ijednoj od islamskih zemalja!

Ja stvarno ne znam zbog čega je ovolika šutnja i prikrivanje istine: „Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.“10

Kada su u pitanju pravda i jednakost, to je sama istina i propisano u našoj vjeri, osim što se govornik nije konkretno izjasnio po pitanju ovog propisanog prava, jer se obraća neprijateljima islama i muslimana. Ono što mi znamo da je u našoj vjeri jeste da se nevjernik poziva u islam, pa ako to odbije onda mu se traži da plaća džizju (glavarinu), pa ako i to odbije onda se borimo protiv njega, i obaveza nam je da ga se odreknemo i neprijateljstvo prema njemu ispoljimo: „Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!“11

I kada kod nas premine, takvom se ne klanja dženaza, ne ukopava se u muslimansko groblje, ne nasljeđuje se niti može naslijediti, ne ubija se musliman kao odmazda za njegovu smrt; propisi između nevjernika i muslimana su opće poznati u Kur'anu, sunnetu i govorima učenjaka. Stoga bi vas zamolili da nam precizno odredite i definišete pravdu i ravnopravnost koje slušamo kad god se započne tema o nevjernicima!

– Ovdje se nameće pitanje: koga ciljaš svojim govorom: „Oni nisu upoznali islam u njegovom pravom obliku! Zbog toga što ga povezuju sa nasiljem, fundamentalizmom i terorizmom!“

Zašto upotrebljavaš ovaj način (razgovora) sa njima, i odakle si pokupio te termine za koje nikada prije nismo čuli da se koriste za muslimane?! Međutim, istinski problem leži u tome da: …kada bi oni ušli u rupu bodljorepog guštera, vi bio ste ih i u tome slijedili!“12

Ono što mi znamo iz naše vjere jeste da je terorizam ustvari priprema konja i snage za boj radi zastrašivanja nevjernika i destabilizacije njihove sigurnosti. Uzvišeni Allah je na više mjesta u Kur'anu obećao vjernicima da će u srca nevjernika ubaciti strah, kao što je potpomogao Svog Vjerovjesnika, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, sa njihovim strahom na razdaljinu od mjesec dana hoda, kao što se to navodi u dva Sahiha.

Zatim, ako ciljaš mudžahide svojim riječma: „Oni ne znaju stvarnost islama, zbog toga što su ga povezali onim što si spomenuo!“

Promašio si put i nisi natrefio istinu iz više razloga:

Prvi:
To što ih optužuješ da oni ne poznaju stvarnost islama, pa ove tvoje riječi mogu podrazumijevati da oni nisu u islamu, i time si zapao u vrlo opasnu grešku! Stoga, tada si obavezan da se bojiš Allaha i pokaješ se svome Gospodaru zbog onoga što si rekao. A može podrazumijevati i to da su oni muslimani, te si zbog toga obavezan spoznati njihova prava kod tebe i da se prema njima odnosiš shodno Kur'anu i sunnetu.

Drugi:
Ako su već oni, i njima slični, optuženi svakojakim optužbama, pa gdje je onda ono o čemu je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu:
Ova vjera bit će neprestano uzdignuta, za nju će se boriti grupa muslimana sve dok ne nastupi Kijametski dan.“13 Ovaj hadis se prenosi od Džabira ibn Semure, radijellahu anhu.

Također, imam Muslim bilježi od Ukbeta ibn Amira, radijellahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Stalno će biti jedna skupina od mog ummeta koja će se boriti na Allahovom putu i pobjeđivati svoga neprijatelja. Neće im štetiti oni koji se neće sa njima slagati. Borit će se tako sve do Sudnjeg dana.“14

A ti dobro znaš da će džihad trajati sve do Sudnjeg dana; pa ako kažeš da neće, onda je ovo neispravno potvrđivanje i zanemarivanje jasnih šerijatskih tekstova koji potvrđuju trajanje džihada do Sudnjeg dana.

Treći:
Zašto ih optužuješ za te krupne i strašne stvari pred tvojim i njihovim neprijateljem, zar ovo nije od potpomaganja nevjernika protiv tvoje braće muslimana?! Zar u tome nije poniznost i potčinjenost nevjernicima i ponižavanje vjere Gospodara svih svjetova?! Zar u tome nije odobravanje njihovog razaranja muslimanskih zemalja i odnošenja njihovih života?! Zaista je to iskušenje (fitna) u vjeri, i neobraćanje pažnje da Allahovo motrenje. Stoga se pripazi i preispitaj svoje stavove prije nego li bude kasno.

– Tvoje riječi: „Uistinu, mi bez imalo sumnje i ustručavanja smatramo zabranjenim svaki vid nepravde koja se nanese životima i časti nevinih!“

Pa da li je svetost nevjernika poput svetosti muslimana?! I ko su ti nevini po tvom mišljenju?! I zbog čega tvrdiš da i oni imaju svetost, kada im Uzvišeni Allah nije dao ni svetost ni poštovanje. Štaviše, prokleo ih je na mnoga mjesta u Svojoj Plemenitoj Knjizi, i zaprijetio im je da će ih pogađati iskušenja i kazne na ovom dunjaluku, i tegobom u prsima, dok ih na Ahiret čeka strašna i vječna kazna u džehennemskoj vatri.

Pa koje to poštovanje oni uživaju kada ih je Allah već poniženima učinio: „A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti.“15

Zbog čega mnogi od njih žale za svojim nevinima, a nismo čuli da iko žali za nevinima u Iraku, Čečeniji, Afganistanu, ili bilo koje druge zemlje od muslimanskih zemalja!

Pa da li priliči onome ko se pripisuje Allahovoj vjeri da upotrebljava ovakav govor?! Zaista se mi čudimo nečemu ovakvom, i kao da si ti zaboravio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gađao stanovnike Taifa katapultom, a među njima je bilo onih koje ti smatraš nevinima!

Prema tome, dobro razmisli o onome što si kazao, i traži oprost od Allaha, ne bi li Uzvišeni oprostio i nama i tebi.

Od onoga što povećava našu tugu i izgaranje jeste tvoje čestitanje glavešini zuluma i oholosti na osamostaljenju njegove zemlje, i tvoja dova za procvat i napredak nevjerničkog naroda, a preče ti je bilo da kažeš: isto ono što je i Nuh, alejhis-selam, kazao o nevjerničkom narodu: „I Nuh reče: ‘Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grešnika i nevjernika rađati!'“16, molimo Allaha Uzvišenog da nas i našu vjeru sačuva.

– Isto tako tvoje riječi: „Da je čovjek Allahov rob, kojem je obaveza priznavati i potvrđivati svoga Stvoritelja, i slijediti Njegovu uputu shodno onome što je objavio od knjiga putem Svojih vjerovjesnika.“

Zašto nisi rekao: „shodno Kur'anu i sunnetu“, i ti dobro znaš da nema (ispravne i važeće) nebeske knjige mimo Kur'ana, niti poslanika mimo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti vjere mimo islama, zar Uzvišeni Allah nije kazao: Jedina ispravna i prihvaćena vjera kod Allaha je islam“17, i rekao je: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.“18

Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova, ko bude čuo za mene, od pripadnika ovoga ummeta, židova ili kršćana, i umre, a ne povjeruje u ono sa čime sam poslan, bit će stanovnik Vatre!“19

– I kada si s njima razgovarao rekao si: „Da nas naša vjera ne poziva da neprijateljujemo prema drugima, naprotiv naređuje nam da ih volimo i sa njima lijepo postupamo!“

Odakle ti ovakvo nešto, a sav Kur'an govori i naređuje da se neprijateljuje prema njima i nikako da se vole. Štaviše, Uzvišeni Allah prijeti onom ko naginje njima, i spomenuo je da onaj ko ih za prijatelje uzme taj je njihov i poput njih.

Usputno ću ti navesti samo mali dio dokaza čisto radi podsjećanja i skretanja pažnje, a pouku prihvataju samo razumom obdareni. Rekao je Uzvišeni Allah u suri El-Mumtehine: „O vi koji vjerujete! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prisne prijatelje, ljubav im darivajući, a oni poriču Istinu koja došla je vama“20, i rekao je: „Imali ste dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!'“21 i rekao je u suri El-Maide: „O vi koji vjerujete, ne uzimajte za zaštitnike i prijatelje jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici i prijatelji! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike i prijatelje prihvati…“ pa sve do Njegovog govora: „…pa će se oni, zbog onoga što su u dušama svojim krili, kajati.“22

Kao što je negirao iman (vjerovanje) onome ko ih zavoli i ispolji im ljubav: „Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u ahiret vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, pa bili to očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi…“23

A od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da onaj ko zavoli neki narod bit će proživljen s njim, kao i to što bilježi imam Taberani u „Es-Sagiru“ i „El-Evsatu“ od Alija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tri stvari su istina: kod Allaha nije isti onaj ko ima nekog udjela u islamu kao onaj ko to nema, i neće rob uzeti Allaha za svoga zaštitinika a da će ga On Uzvišeni prepustiti nekom drugom, i neće čovjek zavoljeti neki narod a da neće biti proživljen s njim.“24

Također, bilježi Taberani od Ebu Kirsafe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Ko zavoli neki narod, Allah će ga proživiti s njihovom skupinom.“25

Isto tako Taberani bilježi u svoje tri poznate zbirke od Urveta ibn Mudarrisa, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Čovjek će (na Sudnjem danu) biti sa onim koga je volio (na dunjaluku).“26

Imam Ahmed bilježi u svom Musnedu od Aiše, radijellahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Zaklinjem se za tri stvari (da su istina): kod Allaha nije isti onaj ko ima nekog udjela u islamu kao onaj ko nema nijednog udjela, a tri su udijela u islamu: namaz, post i zekat. I kome god Allah bude zaštitnik na dunjaluku, On Uzvišeni će mu biti zaštitnik i na Ahiretu. I neće čovjek zavoljeti neki narod, a da ga Allah neće proživiti s njim. I za četvrtu stvar ako bih se zakleo, nadam se da ne bih bio grešan: onome čije grijehe Allah prikrije na dunjaluku, On Uzvišeni će mu ih prekriti i na Sudnjem danu.“27

Molimo Uzvišenog Allaha da nama i vama istinu pokaže istinom i omogući nam da je slijedimo, i da nam neistinu pokaže neistinom i omogući da je se klonimo. I da nas i vas zaštiti od smutnje, vidljivih i skrivenih. I da pomogne Svoju vjeru, uzvisi Svoju riječ, doista, je On divan zaštitnik i najbolji pomagač.

I neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda.

Napisao: Šejh Hamd b. Rejs Er-Rejs
Izvor: http://www.ilmway.com/site/maqdis/MS_13303.html

Fusnote:

1 El-Hudžurat, 13.
2 El-Hudžurat, 10.
3 Et-Teuba, 71.
4 El-Buhari (2442), Muslim (2564), Ebu Davud (4893), Et-Tirmizi (1426).
5 Ahmed (23489), El-Bejheki u „Šu'abul-iman“ (4774), Šuajb Arnaut je za hadis kazao da je vjerodostojan.
6 En-Nisa, 140.
7 El-Feth, 29.
8 Et-Teuba, 73; Et-Tahrim, 9.
9 El-Maide, 54.
10 El-Hadždž, 46.
11 El-Mumtehine, 4.
12 El-Buhari (7320), Muslim (2669).
13 Muslim (1922).
14 Muslim (1924).
15 El-Hadždž, 18.
16 Nuh, 26, 27.
17 Ali-‘Imran, 19.
18 Ali-‘Imran, 85.

19 Muslim (153).
20 El-Mumtehine, 1.
21 El-Mumtehine, 4.
22 El-Maide, 51, 52.
23 El-Mudžadele, 22.
24 Taberani u „El-Evsat“ (7450), i „Es-Sagir“ (874).
25 Taberani u „El-Kebir“ (2519).
26 Taberani u “El-Mu'džemul-kebir“ (395), „El-Evsat“ (2206), i „Es-Sagir“ (59).
27 Ahmed (25121).

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz