Već se mjesecima govori o proljetnoj ukrajinskoj kontraofanzivi, koja bi, kako tvrde mnogobrojni stručnjaci, mogla biti prekretnica rata u Ukrajini.
No, svi ostali detalji su, nejasni – kada, kako i sa kakvom strategijom?
U međuvremenu, ukrajinske i ruske snage vode najdužu bitku u ratu, oko grada Bahmuta, koji ima više politički, nego strateški značaj za tok sukoba. I dok Zapad sa skepsom gleda na upornost Ukrajine da i pored velikih gubitaka koje tamo trpi, nastavi braniti strateški gotovo nebitan grad, argument Kijeva je da želi izmoriti ruske snage, te da svakako u Bahmutu ne koristi snage koje priprema za kontraofanzivu.
Pitanje koje se mora postaviti je – koliko je Ukrajina, s obzirom na trenutnu situaciju, uopšte spremna za tu kontraofanzivu i kakav bi joj mogao biti iskod?
Rusija oko Bahmuta trpi velike gubitke u ljudstvu, ali trpi ih i Ukrajina. Washington Post je nedavno upozorio, pozivajući se na ukrajinske izvore, da Kijevu zbog jako velike upotrebe, ponestaje ključne municije, dok je Rusija, u tromoj zimskoj borbi u kojoj se osvajao metar po metar teritorije, imala vremena da učvrsti odbrambene položaje duž linije.
‘Udar na najslabije tačke’
Ukrajina je u ratu dugom više od godinu, izgubila mnogo ljudstva (američki zvaničnici tvrde da je oko 120.000 poginulih ili ranjenih), uključujući i one koji su prošli zapadne obuke. Rusija je izgubila vjerovatno i više, no, ako pogledamo populaciju dvije države, jasno je da je faktor ljudstva na strani Rusije. Navodno, Moskva je pripremila još 150.000 vojnika koje će uskoro poslati na ratište, uz postojećih 325.000, prema američkim procjenama.
Kako, onda, pokrenuti kontraofanzivu i da li je uopšte vrijeme za nju, pitanje je koje smo postavili relevantnim stručnjacima.
“Mislim da je Ukrajina sposobna za značajnu kontraofazivu pod pravim uslovima, odnosno, ako može okupiti svoje trupe i imati odgovarajuću municiju, posebno artiljeriju, protiv slabijih isturenih strana duž fronta”, ističe u izjavi za Al Jazeeru Braden Allenby, profesor sa Univerziteta Arizona, u čija polja ekspertize spadaju vojne i sigurnosne tehnologije, nacionalna sigurnost i ratovanje.
„Možda je to tamo gdje je Rusija oslabila svoje položaje dok pokušava ojačati svoje napore u Bahmutu“, dodaje.
„Klasična je vojna strategija koncentrirati snage protiv najslabijih tačaka protivničkih položaja, a Rusija brani dug front, od oko 600 milja (oko 965 kilometara) ovisno o tome kako se računa“.
Allenby je mišljenja da je sada trenutak za kontraofanzivu, jer je, tvrdi, Rusija trenutno slaba na mnogo načina, uključujući nedostatak oružja i municije, ali i nizak moral, slabu obuku i lošu koordinaciju svojih trupa, što je važan faktor koji ide u prilog Ukrajini.
„S obzirom na trenutne uslove, ne bi bilo iznenađujuće da Ukrajina dobije značajne šanse da povrati dio svoje teritorije, kao i da svojim evropskim i američkim prijateljima pokaže da dobro koristi njihovu podršku“, dodao je.
‘Nužna promjena trenutne taktike’
Na pitanje kakva se kontraofanziva može očekivati, s fokusom na koja područja, profesor Allenby je odgovorio da će „koordinirani napad na utvrđene odbrambene položaje zahtijevati promjenu trenutne taktike“.
Tvrdi da je Ukrajina do sada „bila vrlo uspješna u operacijama malih jedinica, ali da će značajna ukrajinska ofanziva možda uključivati ono što je poznato kao ratovanje „kombinovanim naoružanjem“.
„U njemu bi svi elementi vojske, uključujući pješadiju, oklopna vozila, artiljerija, helikopteri i dronovi, a možda i druge jedinice, radili zajedno u koordiniranom napadu. Ratovanje kombiniranim oružjem je teško, pogotovo ako vojska nema puno iskustva s tim, ali može biti vrlo učinkovito. Još uvijek nije jasno gdje bi mogao biti specifičan geografski fokus takvog napada i, naravno, to se ne bi signaliziralo unaprijed kako bi se izbjeglo rusko pojačanje ciljanih područja. No, psihološke dimenzije uspješne odbrane Bahmuta, u kombinaciji s učinkovitom kontraofanzivom, bile bi vrlo ohrabrujuće za Ukrajinu i njezine saveznike bez obzira na to gdje bi se kontraofanziva odvijala“, tvrdi Allenby.
Marinko Ogorec, profesor sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, pak, tvrdi da nije siguran da bi Ukrajina trebala žuriti sa svojom operacijom, jer je dobila tek dio obećane zapadne pomoći u tenkovima i drugim oklopnim vozilima, te stoga u ovom trenutku nije spremna formirati dovoljno snažnu udarnu moć.
Ali s druge strane, Ukrajina je pod pritiskom da opravda silnu zapadnu pomoć konkretnom akcijom koja bi polučila rezultate, te odagnala sumnje na Zapadu, gdje, kako se navodi u nekim izvještajima, podrška Ukrajini lagano opada.
„Nisam siguran da Ukrajina treba žuriti. Osim što još nema dovoljno obećanog oružja, u ovo doba godine na prostoru ukrajinskog ratišta je izuzetno razmočena zemlja s dubokim blatom koje ograničava ne samo kretanje svih vrsta mehanizacije, nego i pješačkih postrojbi. S druge strane, mora se razumjeti i težnja ukrajinskog čelništva da čim prije krene u oslobađanje svog prostora, a isto tako i odgovori očekivanjima zapadnih zemalja koje vrlo izdašno doniraju značajnu materijalnu i financijsku pomoć“, priča Ogorec za Al Jazeeru.
(AJB)
Moguće povezani članci:
Bitka na Jemami – najsurovija bitka protiv odmetnika od islama
Putinu nije isto kada poginu vojnik pravoslavac i musliman
Za 85 godina života: Islam je najbolja stvar koju sam uradio
Takva je darežljivost tvoga Gospodara: Dirljiva priča o mladiću koji je uhapšen u džamiji u koju se vratio nakon 12 godina provedenih u tamnici