85-ogidišnji Amerikanac škotskog porijekla, Džejms, u intervjuu nakon obavljenog Hadždža, priča o svom putu u islam. Pročitajte isječke tog intervjua (na kraju teksta možete pogledati i video snimak).
Jusuf Estes: Hvaljen neka je Allah. Danas smo sa našim specijalnim gostom, našim bratom Džejmsom.
Džejms: Da, Džejms. Imam 85 godina i samo se nadam da imam dovoljno snage da prođem kroz ovaj intervju. Imam problema sa grlom.
Jusuf Estes: Znači ovdje smo, reci nam gdje se nalazimo, gdje smo locirani?
Džejms: Pa locirani smo u Džeddi, u vrlo finom hotelu, ne tako daleko od Meke.
Jusuf Estes: Pa zašto bismo mi, ti i ja, bilo ovdje na mjestu koje obično asocira na Arape i slične stvari?
Džejms: Pa ovdje smo zbog toga što ja, kao novi musliman, obavezan sam da dođem ovdje (na Hadždž, op.PV), uz Allahovu dozvolu, u toku mog života barem jednom. I bio sam vrlo sretan sa ljudima koji su mi pomogli da budem u poziciji u kojoj sam danas – a ti si jedan od njih brate Jusufe – da doživim ovo izvrsno iskustvo i dođem na Hadždž. Nije mi bilo lahko, jer nisam više mlad, i da budem iskren, nisam navikao da budem među velikom gomilom ljudi. Ali vrijedilo je, borio sam se, i mislim da sam ispunio sve onako kako je trebalo, inšaAllah.
Jusuf Estes: Ja sam bio sa tobom duže vremena i siguran sam da si uradio to, a i više inšaAllah. Sada bih ti htio postaviti pitanje. Kroz svoj život, a tebi je 85 godina, mašaAllah, mnogi ljudi ne dožive te godine, ali možeš li nam malo nešto reći iz svog iskustva, o mjestima na kojima si bio, stvari koje si radio?
Džejms: Pa rođen sam u Škotskoj, u porodici srednje klase. Moj otac je bio doktor, ali je bio van zemlje tako da sam ga rijetko viđao. Tako da sam odrastao sa rodbinom škotskih presbiterijanskih kršćana, i oni su me naučili kako da vjerujem u Boga i kako da Ga obožavam. Zakomplikovalo se kasnije kada sam otišao u rimsko katoličku školu, i bio sam zbunjen i nikada se nisam prilagodio tome šta je ova nova vjera za mene značila. I onda, nakon pet godina u zračnim snagama tokom Drugog svjetskog rata (1939-1945), uspio sam dobiti posao u velikoj kompaniji pored Crvenog mora u Adenu, a proveo sam i godinu u poslovnoj školi u Londonu, pa sam onda otišao u Aden. I to je bio prvi put da sam došao u kontakt sa ljudima muslimanske vjere.
Jusuf Estes: Znači ti nisi novajlija u upoznavanju muslimana?
Džejms: Ne, radio sam sa njima. Radili smo sa raznim ljudima različitih vjera. Ali sam tada naučio nešto o Kur'anu i islamu, a to je bilo oko 1949. do 1952. godine. Onda sam se vratio u Britaniju jer mi nije bio obnovljen ugovor. Onda sam otišao u Hong Kong na kratko vrijeme radeći u jednoj kompaniji.
Jusuf Estes: Da li je bilo muslimana u Hong Kongu?
Džejms: Ne, nisam upoznao ni jednog muslimana tamo. Tada sam zapravo bio odvojen od bilo kakve religije. Ali sam onda otišao u Afriku, u Centralnoafričku Federaciju, Rodesiju, koja se sada zove Zimbabve. I dobio sam jednostavan posao pri Zdrastvenom odsijeku: ubijanje komaraca.
Jusuf Estes (u šali): Ti si ubica komaraca?!!
Džejms: Bio sam ubica komaraca, i imao sam problem sa bolešću koju možeš dobiti ulaskom u rijeku. Tako da sam radio za njih neko vrijeme, i onda se Federacija raspala. To je duga priča i nemamo vremena za to, i prešao sam u Veterinarski odsijek i radio sam vrlo uspješno u kontroli letova Tsetsea. I onda su došle godine rata. Ja nisam bio umiješan ni u kakvo religijsko iskustvo u to vrijeme. Naposljetku sam se vratio u Britaniju, ali sam se ponovo vratio u Afriku. Ali zbog stanja u kom se nalazi Zimbabve danas, vratio sam se u London prije pet godina.
Jusuf Estes: Tako znači. Znači više nisi leteći borac, mislim na personalnom nivou?!!
Džejms: Tako je, ali sam onda pomislio “Ti sada stariš. Uvijek si vjerovao u Boga, ali mu se nisi molio i nisi Ga obožavao godinama, pa je vrijeme da uradiš nešto po tom pitanju.” Niko me nije prisiljavao, ali sam uvijek imao osjećaj da je Isus samo poslanik, jedan od Allahovih poslanika, i pomislio sam da je muslimanska vjera jedina za nas.
Jusuf Estes: Znači ti si u svojoj pozadini već to imao?
Džejms: Mora da sam imao nešto što je iz mene izašlo, nakon što sam vidio kako ono što sam smatrao da je dobro za zemlju ide u propast, od sigurnosti i velike pohlepe, i treba izbjegavati i boriti se protiv svog zla o kome govori Kur'an. Tako da sam odlučio postati musliman.
Niko me nije prisiljavao, to je bila Allahova volja. Prebacivao sam novac nekim siromašnim afrikancima, mada nisam neki bogat čovjek, ali se moj prelazak u islam desio prebacivajući novac iz internet kafea kojeg je vodio čovjek iz Somalije. Moj brat je jednom bio doktor u Somaliji, pa mi oni nisu bili skroz nepoznati.
Shvatio sam da je ova osoba vrlo religiozan musliman. Upoznao me je sa Al-Muntata islamskim centrom. Jednog dana sam otišao da ih vidim, i prihvaćen sam. Izgovorio sam šehadet 10. juna 2008. godine, i to je bila najbolja stvar koju sam uradio.
Jusuf Estes: U tvom čitavom životu, govoriš o svom čitavom životu, da li je ovo najbolja stvar koju si uradio?
Džejms: Mislim da mora biti. Da, jeste, sigurno je najbolja stvar. I biti ovdje razgovarati sa tobom danas na ovom mjestu je skoro pa čudo.
Jusuf Estes: Za mene je također, to ti moram reći. Inače kada imamo gosta ne volim da ga prekidam, ali moram ti reći da od trenutka kada sam te sreo, bio sam mnogo sretan što sam te upoznao, i molim Allaha da budemo zajedno na Hadždžu.
Mnogo sam zahvalan Allahu što nam je dozvolio da budemo ovdje i da ovo doživimo zajedno, upoznamo mnoge ljude zajedno, za stvari koje su se desile, od kojih se neke bile i komične, a neke su bile i teške!!
Džejms: Nikada i nije lahko. Kao što si mi rekao jedne prilke kada si me vidio kako padam “I ne treba da bude lahko”, i ja sam samo slegao ramenima, povratio snagu i „preživio” sam i to.
Vrlo sam zahvalan tebi i svoj braći koja su bila ovdje i pazila na mene. Bez snažnih ruku i ramena iz Kolumbije i Južne Karoline, mislim da ne bih uspio da prođem zadnji dan kada je bila velika gužva, ali sam uspio da priđem vrlo blizu Kabi i nisam mogao da vjerujem da se tu nalazim.
Znaš, vidio sam slike Kabe u starim danima u Edenu, i izgledala mi je kao mala zgrada, ali kada sam stigao ovdje vidio sam da je drugačije. Bilo je to iskustvo koje nisam očekivao, ali je sve prošlo vrlo dobro.
Pogledajte brata Džejmsa kak opisuje svoj put prema islamu.
Izvor: Onislam.net
Prijevod: Put vjernika
Tagovi: {tortags,4176,1}
Moguće povezani članci:
Takva je darežljivost tvoga Gospodara: Dirljiva priča o mladiću koji je uhapšen u džamiji u koju se vratio nakon 12 godina provedenih u tamnici
Poučne crtice iz života Seida ibn Musejiba
Napoleon Bonaparta izjavio: “Islamska je vjera najbolja od svih”, htio je uspostaviti vlast na načelima Kur’ana
Priča američkog konvertita: Odrasla sam misleći da je religija besmislena