Sirijska mreža za ljudska prava, mediji i mnogobrojni aktivisti na terenu izvještavaju o eskalaciji medjupobunjeničkih borbi na sjeveru Sirije.
Na jednoj strani je džihadski savez Hejjetu Tahriruš-Šam (HTŠ), dok je na drugoj strani pobunjenički pokret Nurudin-Zinki i još nekoliko članica saveza Nacionalni front oslobođenja, koji okuplja mnoge pobunjeničke frakcije (nema informacija da sve članice tog saveza učestvuju u borbama protiv HTŠ-a).
Pokret Nurudin-Zinki pokušava u sukob uplesti sve ostale članice Nacionalnog fronta, a prema prvim izvještajima, dio pobunjeničkih frakcija se već pridružio borbama. Okidač za sukob je bio prošlonedjeljni napad Zinkija na Tahriruš-Šam kojom prilikom je ubijeno 5 boraca HTŠ-a, nakon čega je HTŠ tražio izručenje ubica, što je Zinki odbio.
Usljedio je žestok odgovor HTŠ-a za koji aktivisti tvrde da je pokušaj gašenja pokreta Nurudin-Zinki.
Žestoke borbe se vode već tri dana, a bilans poginulih je prešao stotinu.
Nacionalni front oslobođenja (جبهة الوطنية للتحرير, Džebhat al-Watanija lil-Tahrir), formiran je maja 2018. godine udruživanjem 11, uglavnom nacionalističkih i prodemokratskih pobunjeničkih skupina, kojima su se početkom augusta 2018. godine pridružili i “islamisti” iz saveza Oslobodilački front Sirije (جبهة تحرير سوريا, Džabhat Tahriru Surija, DŽTS).
Oslobodilački front Sirije je pobunjenički savez nekoliko proislamskih frakcija okupljenih oko jezgra kojeg čine Ahraruš-Šam i Pokret Nurudin Zinki.
Ukoliko sve članice Nacionalnog fronta uđu u sukob protiv HTŠ-a, a sudeći prema podacima koji pretendiraju da budu zvanični, Tahriruš-Šam se suočava sa vojskom od 70 000 dobro naoružanih boraca koje podržava i naoružava Turska (jedan dio pobunjenika naoružava i SAD).
Prema izvještajima aktivista, Tahriruš-Šam je uspio zauzeti strateški grad Darat Izza, dok je suprotna strana uspjela zauzeti od HTŠ-a najmanje 20 manjih mjesta i sela te opkolila nekoliko gradova pod kontrolom HTŠ-a. Aktivisti su objavili i video snimke sa konvojima pobunjeničkih snaga upućenih na front protiv Tahriruš-Šama.
Turkey-backed NFL (National Liberation Front) starts gathering more and more fighters to fight back pro-al-Qaeda HTS forces in Darat Izza, western Aleppo. #Syria pic.twitter.com/JxqKr4tpD7
— Ali Özkök – علي أزكوك (@Ozkok_) January 2, 2019
#Syria: Zinki (part of #NLF) is mobilizing heavy weaponry incl. its homemade APC as infighting renewed with #HTS today in Darat Izza. pic.twitter.com/7xWJzvhPjf
— Qalaat Al Mudiq (@QalaatAlMudiq) January 1, 2019
Razlozi za međusobnu borbu
Iako za ovu međusobnu borbu pobunjeničkih snaga neki navode razloge trivijalne prirode u formi: kako su “ovi” uhapsili nekog od vođe “onih”, te kako su “oni” uzvratili i zauzeli punkt “ovih”, a onda su “ovi” uzvratili… “i tako je počeo međumuslimanski rat”, istina je, međutim, da je ovaj sukob nastao kao prirodna posljedica ideoloških i dubokih političkih razlika između Tahriruš-Šama i ostalih skupina koje su u sukobu sa njim i koje su pod uticajem Turske i Amerike (iako nije beznačajan ni faktor mržnje izazvan sukobima i provokacijama koje se odvijaju već treću godinu).
Podsjećanja radi, Tahriruš-Šam nikada nije učestvovao na konferencijama koje su priredjivale Rusija, Iran i Turska, za koje se nedvosmisleno pokazalo da su bile zamka za pobunjenike, nakon kojih je izgubljena cijela oslobođena teritorija izuzev jednog djela sjevera zemlje.
S druge strane, pobunjeničke skupine su se pridržavale ugovora iz Astane, te iz tog razloga nisu učestvovale u odbrani sjeverozapada Hame i jugoistoka Idliba od najezde IDIŠ-a i šijitsko-režimskih milicija krajem 2017. godine. Tada je pala i zračna baza Ebu Zuhur. Tahriruš-Šam je tada ostavljen na cjedilu od strane “islamističkih” pobunjeničkih frakcija da se sam suprotstavi haridžijsko-šijitskoj ofanzivi (izuzev par skupina koje su mu pomogle u manjoj mjeri). Detaljnije o ovome pogledajte u video dokumentarcu Željeznica.
S druge strane, Rusija je uvjetovala Erdoganu eliminisanje džihadskih pokreta iz Idliba kao uvjet da odustane od ofanzive na preostalu teritoriju pod kontrolom pobunjenika.
Očekivano, Tahriruš-Šam se našao na meti turskih obavještajaca i njihovih pobunjeničkih saveznika, koji su zadnje dvije godine izvršili veliki broj atentata na vođe Tahriruš-Šama. Javna je tajna da je uništenje Tahriruš-Šama cijena koji pobunjeničke snage moraju platiti u zamjenu za slobodu Idliba.
Povodom borbi između HTŠ-a i Zenkija i njihovih saveznika, oglasilo se i “Sirijsko islamsko vijeće” (pod kontrolom pobunjeničkih frakcija) koje je pozvalo sve frakcije da u potpunosti unište Tahriruš-Šam, a kao jedan od razloga je spomenuta optužba da Tahriruš-Šam opstruira napade tursko-pobunjeničkih snaga na Manbidž, tj. kurdske snage.
Prethodno su mediji citirali izjavu visokog predstavnika Tahriruš-Šama koji je izjavio da je haram učestvovati zajedno sa turskom vojskom u borbi protiv Kurda, jer je to ratovanje na strani sekularističke turske vojske protiv druge sekularističke (ateističke) vojske (tj. Kurda).
Bilo kako, aktivisti i dobri poznavaoci prilika kažu da će borba protiv Tahriruš-Šama biti jako teška, te da pobunjeničke frakcije neće same biti u stanju da poraze HTŠ, zbog čega bi se turska vojska mogla direktno uključiti u borbu protiv HTŠ-a.
U borbama protiv HTŠ-a aktivno je uzeo učešće Ahraruš-Šam (prema nekim aktivistima, samo dio Ahraruš-Šama učestvuje u borbama protiv HTŠ-a), dok, s druge strane, neki aktivisti navode da je u odbrani Tahriruš-Šama stala skupina Hurasud-din, koja je zvanični Al-Kaidin ogranak u Siriji.
Mnoge stvari oko pomenutih sukoba još uvijek nisu razjašnjene, pa se očekuje da će u narednim danima biti više informacija.
(Put vjernika)