I konačno, desio se Tunis!

312

Draga braćo i poštovane sestre!

Ovih dana slušamo kako je u Tunisu počela narodna revolucija siromašnih i potlačenih muslimana te zemlje sa kojom već pola stoljeća vladaju taguti u službi Istoka i Zapada.

Ono na što naši učenjaci već desetljećima upozoravaju, konačno je počelo izlaziti na vidjelo. Taj prekrasni Tunis koji se nalazi na svim turističkim mapama egzotičnih užitaka i ljetovanja prepunih obijesnih dunjalučkih iživljavanja i stoprocentnog ohalalivanja harama u zemlji koja je nekada bila dio islamskog halifata, eto baš taj Tunis ovih dana doživljava svoju destrukciju i propast zbog onoga što tamošnji režim već godinama nameće muslimanima.

Sjećate se da je Tunis prvi među arapskim državama koji je i oficijalno zabranio hidžab na javnim mjestima, iako ni sami ne znamo šta su ti taguti htjeli reći tim terminom „javno mjesto“! Postoje li onda i neka mjesta koja se nazivaju tajnim!?

U islamu toga nema ali kod kreatora sekularističke politike svakako ima. Zato ćete čuti kako neke zgrade u kojima borave preko dana nazivaju javnim institucijama dok one jazbine u kojima uvečer upražnjavaju svoje životinjske strasti nazivaju intimnim tj. tajnim mjestima!

To je onaj isti Tunis u koji se već dugi period unatrag uvaljuje ideologija sufizma i zadrtog „duhovnog“ kretenizma tamošnjih derviša koji su uveliko pomogli u blaćenju islama jer su ljudima svojim vjerskim doživljajem ogadili sliku živog islama.

Da su ti derviši u službi diktatorskog režima Tunisa u to uopšte ne sumnjamo, međutim, pitanje koje mi postavljamo je sljedeće odakle sada ta narodna revolucija siromašnih u toj zemlji!? Zar nas ulema taguta nije učila da je Tunis muslimanska zemlja u kojoj ne treba dizati nikakve prašine po pitanju tagutsko-diktatorske vlasti da se ne bi muslimanima zlo obilo o glavu i zato oni trebaju vezati jezik za zube i da poniženo umru kao što su poniženo živjeli da bi imućnim tagutima i njihovoj bandi omogućili nesmetano iživljavanje na račun autoriteta i časti muslimana!?

To je škola novotarskih bisera koji tagutima i njihovim robovima daju za pravo da svim mogućim sredstvima nad muslimanima sprovode politiku silovanja i ideološkog orgijanja jer novotari tvrde da nema nikakve potrebe za postojanjem šerijatske države, nema potrebe za postojanjem islamskog krivičnog prava, nema potrebe za džihadom, nema nikakve štete od strane postavljenih ljudskih zakona, nema potrebe za dizanjem galame kako je vjerska obaveza da vladar bude musliman i nema nikakve smetnje što je apsolutna vlast u rukama naroda jer su oni to ostvarili na demokratskim izborima i neka bolji i brojniji pobjedi!!

To je poznata politika „kardavi“-ziranog mentaliteta velikog broja „islamskih aktivista“ današnjice!

Ti ljudi nikako da shvate da je način njihovog djelovanja tiha i neprimjetna kršćanizacija muslimanskog društva. To i jeste cilj Zapada i Istoka! Umrtviti kod muslimana osjećaj i potrebu za oživljavanjem Allahovog suda među ljudima i kada u tome uspiju, e onda je zadatak mnogo lakši jer će tada sami ljudi tražiti sekularizaciju društva baš kao što se sada dešava u zemljama bogatog arapskog zaljeva.

Gdje je beogradski klan našao najbolje tržište za njihove prostitutke!? Pa svima je poznato da su to Ujedinjeni Arapski Emirati! Koja je zemlja sada na redu da ugleda sve „čari i ljepote“ bluda i harama!? Svakako je sada na redu Katar. To je ona ista zemlja u kojoj se u četiri godišnja doba gaji kultura „kardavi“-zma jer je glavni baštovan te kulture upravo tamo. Iz tog nam kraja dolaze osude na račun ustrajnosti u vjeri. Iz tih krajeva dolaze pozivi za političku kapitulaciju islama. Tamo se gaje unaprijed izgubljene bitke na polju ideje i ideološke dominacije islama. Tamo se ljudima govori kako zemlja u kojoj ima Šerijata bez sprovođenja krivičnog prava ustvari sudi Šerijatom!?

E nemojte se onda čuditi što su lopovluk i kojekakve novčane malverzacije i pljačkanje ummeta ostale nesankcionisane. Pa upravo iz razloga što se tamo ne sprovodi krivično pravo Šerijata!

Zato se u tom dijelu planete Zemlje nakotilo mnogo čak i previše prevaranata, ubica, lažova i političkih nasilnika koji su itekako uspjeli u stvaranju klime nepodnošljivosti i mržnje prema džihadu i mudžahidima.

Subhanallah! Uspjeli su stvoriti atmosferu da je potlačeni koji je digao glavu protiv nasilja i nepravde taj koji sije nered i smutnju, a nasilnik je taj koji je prepun mudrosti i političke savršenosti te je samo njegova ispravna a riječ mudžahida je prepuna nezrelosti i fantazije!

Ko je stvorio tu blesavu atmosferu i ekstra neraspoloženje prema islamu i iskrenoj ulemi džihada!?

Jasno je ko dan! Kardavizirani slojevi novotara i njihovih repova!

E sada se postavlja pitanje, kako je moguće da se odjednom pojavi Tunis?

Kako je moguće da se prešuti zabrana hidžaba a odjednom se sav taj narod digne i pobuni na krvavi ustanak zbog praznog stomaka!?

Po prvi put u posljednje 23 godine muslimanska omladina obavlja namaz na ulicama grada u Tunisu


Ako su se oni digli zbog praznog stomaka i siromaštva kako to prikazuju u medijima, zašto onda toliki tekbiri pri okršaju sa policijom i da li neko uopšte može pomisliti da taj narodni ustanak ne pređe granice obične seljačke bune gladnog tunižanskog seljaka!?

One idilične slike rajskog užitka na tunižanskim obalama, ta to je samo laž i obmana tagutskih milionera koji su se obogatili na leđama islama i muslimana. Unutrašnjost Tunisa je truhla i dotrajala. Ljudi su siromašni do krajnjih granica bijede i elementarne potrebe. Zamislite samo da su muslimani Tunisa digli svoj glas protiv taguta te zemlje i više ih uopšte nije briga šta će se desiti sa njima. To je kraj!

U dvadeset dana narodnog ustanka, tamošnja policija je likvidirala preko sedamdeset muslimana i to na onaj perfidan podmukli način, ciljaju ih snajperima sa krovova zgrada i ubijaju ih bez trunke milosti.

Između ostalog, ovo se dešava zbog duhovne tromosti i apsolutnog nepoznavanja činjeničnog stanja u društvu od strane ljudi sa vjerskom pozadinom a nalaze se na čelu glasnogovornika „imanske“ mudrosti i duhovnosti!

Oni ljudi koji su uporno okrivljavali ulemu džihada i mudžahide zbog njihovog ustanka protiv zla i nasilja diktatorskih taguta, ti ljudi nisu ništa drugo učinili već su se samo poigravali šerijatskom terminologijom kada su ljudima njihovom retorikom ubijali vrhunac islama u korist direktnih neprijatelja ove vjere.

Istoku i Zapadu su potrebni vladari poput onoga u Tunisu. Međutim, problem koji te države imaju sada jeste: kako izaći na kraj sa ovom stiihijom nezadovoljstva i ogorčenja tolike narodne mase!?

I zašto se ti muslimani sada dižu protiv vlasti koja ih je potpuno osiromašila a nisu se digli kada je zabranjen jedan veliki dio Allahovog Šerijata!?

Na to ćemo ovako odgovoriti:

– kao prvo, nije lijepo i preporučljivo da u situaciji kada se proljeva krv muslimana da mi to njima „nabijamo“ na nos i kobimo kako su oni to zaslužili jer se ranije nisu pobunili zbog hidžaba i tome slično. Da, ima i toga, ali, mi kažemo kako prije toga uslovi nisu  bili sazreli za takvu vrstu pobune protiv te vlasti jer je taj narod bio prepušten samom sebi, kao što je to slučaj sa muslimanima Afganistana i Čečenije, na primjer. Tim ljudima nije objašnjena vjera u pravom smislu riječi jer su sekularisti uspjeli postaviti ne samo geografske granice između muslimana već su uspostavili i duhovne granice kada su učenjacima njihovih zemalja zabranili bilo kakvo miješanje u „integritet bratske“ zemlje i kako svaka zemlja ima svoj mešihat koji se treba brinuti o vjerskom životu unutar ove ili one zemlje!! Subhanallah! To je klasičan primjer izokretanja islamske akide koja ne poznaje granice, brda i doline kada je u pitanju čast i autoritet bilo kojeg muslimana na bilo kojem dijelu ove zelene planete. „I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspijeti.” (El-Hašr, 09) Eto, ove blagoslovljene riječi Uzvišenog Allaha su najbolji primjer kako treba funkcionisati veza i odnos između muslimana;

– kao drugo, da li mi muslimani trebamo nijemo posmatrati nevolje naše braće po svijetu i sititi se njihovim problemima u smislu kako su oni to navodno zaslužili ili trebamo požuriti da se sa njima solidarišemo i pomognemo im na bilo koji mogući način pa makar dovom ako nismo u stanju ikako drugačije!? Svakako da im trebamo priteći u pomoć pa makar dovom i niko pametan ne može oko toga raspravljati već treba pozvati Uzvišenog Gospodara da se smiluje vjernicima i kazni osorne nevjernike.

Tunis: Narod na ulicama

Dalje, neka se zna da ova narodna pobuna muslimana Tunisa neće tu stati. Ovo raspoloženje prelazi na arapski Magrib i polako ali sigurno obuhvata tamošnje zemlje a posebno Alžir koji je u 1992 god. prvi put u modernoj istoriji dobio kakvu-takvu islamsku vladu koja nije postojala nijedan jedini dan. To je lekcija onima koji smatraju da će preko demokratskih izbora preuzeti vlast i kako će nakon toga uspostaviti Šerijat. U periodu od deset godina taguti sa Istoka i Zapada su likvidirali više od 75.000 Alžiraca i sve su to prikazali kao likvidacije izvršene od strane radikalnih islamskih pokreta.

Čak su pozivali svjedoke koji su „svjedočili kako su u Alžiru navodni islamisti sproveli masakr nad nedužnim stanovništvom u srdžbi zbog gubljenja kontrole nad situacijom jer ih narod navodno nije htio!?

Njihovoj gluposti i idiotizmu nema kraja, pa ipak, među ljudima ima takvih što su bezrezervno potpali pod uticaj te šejtanske kampanje i lažne propagande protiv uspostave islamskog vjerozakona. Da stvar bude gora, ima i nekih ljudi koji su navodno naučili islamski nauk a nikako da shvate pogubnu politiku neosuđivanja taguta i njihovog zla jer oni neće stati sve dok među muslimane ne unesu kufr i širk kao način života i da muslimane natjeraju da u potpunosti zaborave i zanemare Allahov šerijat. To se upravo i događa na svjetskoj sceni bitke i političkog previranja.

Uzvišeni kaže: „Oni priželjkivaju da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki…“ (En.Nisa, 89)

Da se vratimo na Alžir. Tamo je također počelo nešto nalik na narodni ustanak, mada ni izdaleka nije tog obima kao onaj tunižanski, ali važno je prisustvo nezadovoljstva kod naroda jer su i Alžir i Tunis navodno demokratske zemlje pa ipak tagutima jedva uspijeva da ostanu na vlasti.

Indikativno je to što se u tim demonstracijama i okršajima sa policijskim sktrukturama, ti ljudi uvijek pozivaju na islam i tekbiraju na sav glas, to nije tajna, svi ste to mogli čuti na vijestima, ukoliko ste to gledali. Istini za volju, mediji na Balkanu o tome gotovo da ništa i ne govore pa zato prosječni Balkanac koji za sebe tvrdi da je musliman uopšte se i ne obazire na događaje u Sjevernoj Africi.

Zašto ti ljudi tekbiraju pri okršajima sa tagutskim policijskim strukturama!?

I to je posve jednostavno i jasno. Zato što se pozivaju na vjeru u koju vjeruju, u islam. To je samo dokaz da taguti nisu uspijeli slomiti njihovo vjerovanje i istrgnuti ga iz njihovih prsa. Jednostavno, ti su ljudi željni islama i duboko su uvjereni, barem veći dio njih, nadamo se, da im osim islama ništa drugo ne može pomoći.

S druge pak strane, Francuska je sve glasnija zbog situacije u Tunisu. To je zato što je Tunis bivša kolonija Francuske, ali, ima tu i nečeg drugog. Čini se kako ovog puta neke evropske zemlje preuzimaju američku ulogu u arapskom Magribu.

Kao što Francuska nije dozvolila formiranje islamske vlade u Alžiru 1992. godine tako i ovoga puta neće ostati nijemi svjedok događaja jer su oni prestravljeni činjenicom da je veoma lahko moguće povezivanje tunežanskih i alžirskih ustanika što bi na kraju dovelo do neminovnog formiranja islamskog fronta koji će se svima njima obiti o glavu, inšallah.

Zato Francuska reaguje na tu situaciju jer da su bili iskreni u govoru kada napadaju tunežansku vladu i okrivljuju ih za nesrazmernu upotrebu sile protiv civilnog stanovništva, zašto ne napominju kako je ta vlada uskratila sva prava na razvoj islamske misli dok je svima drugima data sloboda izražavanja na njima odgovarajući način!?

Da, Evropa upoređuje tunižansku vladu sa vladavinom Čaušeskua ali samo to i ništa više!

Zašto ne pošalju trupe da zaštite taj jadni narod od njihovih marionetskih sluga!? Jednostavno, još uvijek im nije istekao rok upotrebe poput Sadama Husejna a i zato što su prestravljeni mogućeg iračkog scenarija u Tunisu.

Iako je povod pobune u Tunisu navodna neizdržljiva siromaštija stanovništva, mi ponovo skrećemo pažnju na kardavijski mentalitet ljudi-glasnogovornika u ime „islamskog pokreta“ koji su pred događajima u Tunisu ostali širom otvorenih ustiju poput ribe na suhom.

Kako i da ne budu u tom stanju kada uslovljavaju kako je za uspostavljanje islamske vlasti potrebno zaposliti svakog pojedinca i pružiti mu potrebnu socijalnu i društvenu sigurnost!!

Dobro, to je istina, ali to što govore da je to uslov za spovođenje islamskog krivičnog zakona, ta, to je prava enormna glupost!

Da, to važi u situaciji prevelikog siromaštva i gladi, da, tada nećemo ljudima presjecati ruke, ali da li ćemo dozvoliti blud, alkohol, društveni razvrat i ubistvo nevinih ljudi zbog toga što smo siromašni i socijalno neosigurani!?

Ovaj način govora kod ljudi stvara osjećaj nesigurnosti od vladavine islamskog vjerozakona jer je njima prikazano da islam može zavladati tek kada svi u potpunosti budu materijalno sigurni i obezbjeđeni što uopšte nije istina. To dolazi nakon uspostave Šerijata ali nikako prije ili u toku uspostavljanja Allahovog zakona.

Da se sada vratimo na Alžir. Šta se tamo dešava i kakve veze imaju alžirski pisani mediji sa Jordanom ili da budemo konkretniji sa šejhom Ebu Muhammedom El-Makdisijem u Jordanu?

Evo kakva je veza u pitanju.

Tamošnje vlasti od Kuvajta pa sve do Maroka, svi su oni prestravljeni od imena šejha Makdisija. Govore kako je on duhovni lider onih koji su podigli glas protiv tagutskih vlasti i to na svjetskom nivou. Tu su  pogodili i nije to problem. Problem je u tome što oni šejha Makdisija pripisuju, kako oni govore, džihadskom selefizmu i to je to. Arapski satelitski mediji već prenose analize sekularističkih ubleha o tome kako postoji realna mogućnost buđenja selefističko-džihadskih skupina koje će „iskoristiti“ trenutak za „samopromociju“ na tlo Tunisa.

To je srž njihovog objavljivanja neprijateljstva Allahovim robovima s jedne strane, dok sa druge strane naivni i površni ljudi koji sebe nazivaju daijama odmah hitro požure da sebe opravdaju kako oni nisu priklonjeni toj „struji“ i na taj način žele da sekularistima i Allahovim neprijateljima daju do znanja da nemaju ništa sa vrhuncem islama, tj. sa džihadom.

Taj opšte prihvaćeni trend je svuda u svijetu prihvaćen od strane novotara a i od strane onih koji su im se indirektno priklonili te njihovu nemoć pravdaju nekom mudrošću što nema nikakve veze sa činjeničnim stanjem islama i muslimana širom svijeta.

Međutim, što se više spominje ime šejha Makdisija u medijskoj javnosti Alžira a možda i Tunisa, to je veća mogućnost stvaranja antipatije prema vjerskom osvješćivanju muslimana. S jedne strane ti mediji kao podržavaju narod u traženju njegovih prava ali s druge pak strane oni ni po koju cijenu ne smiju dozvoliti da taj isti narod kojeg dijele veštačke geografske granice potraži svoj ponos i dostojanstvo na ovom svijetu preko islama.

To je poenta cijele te hajke. Ovo je strašno jednostavno i lahko za shvatanje.

Njihova informativna mašinerija zagovara kako je šejh Makdisi izdao fetvu o navodnim, kako ih oni nazivaju, terorističkim aktivnostima u Alžiru i tako su cijelu njihovu laž i klevetu na šejha upakovali u paket zla i smutnje koju će nezreli i plitki umovi muslimanskih teologa podržati u javnosti i na taj način će ponovo stvoriti sliku suvišnosti islama na društvenoj sceni arapskog Magriba.

Čudno je kako oni koji sebe pripisuju znanju nijemo posmatraju ove velike historiske događaje o kojima će slijedeće generacije sigurno raspravljati kao što mi sada raspravljamo o onima koji su bili jučer.

Nikome ni traga ni glasa, da se javno oglasi i osudi ovaj agresivan nasrtaj na islam i muslimane, naprotiv, preko arapskog Magriba hajdemo u njegov Mašrik ili Istok gdje se u zatvorima „šerijatske“ kraljevine sprovodi perfidna akcija velikog uspijeha „pravde i upute bogobojaznih„ savjetnika.

Zamislite samo kako šejh po imenu Osman ibn Muhammed Essadiki, odgovorni za savjetodavni komitet zatvora te kraljevine savjetuje omladinu unutar tih zatvora i tvrdi kako se mnogo njih nakon desetak minuta razgovora odmah pokaju od „tekfirske“ ideologije i povrate se „zdravom razumu“ jer je navodno njihovo nezadovoljstvo aktuelnom politikom kraljevine obično ludilo i haridžiska zabluda!!

Taj šejh to javno govori na televiziji, daje izjave novinama i likuje tim „uspjehom“!

Mi postavljamo pitanje toj propagandnoj mašineriji koja vodi rat protiv islama i iskrene uleme, koga ste vi to nasihatili!? Jel šije koji su vam okupirali Hidžaz ili Amerikance koji svakodnevno ubijaju muslimane u Iraku i Afganistanu? Ili ste nasihatili te mlade momke koje ste usput uhapsili kao kolateralnu štetu vaših nasilničkih i ničim opravdanih akcija protiv muslimana koji se pozivaju na Šerijat!!

Eto vam šejha Ali Hudajra i Nasira Fehda u vašim zatvorima! Hajde krenite njima pa ih nasihatite i nakon toga javno likujte kako ste ih „preobratili“!

Dok vi nasihatite učenjake i omladinu, dotle će vam se dešavati Tunis i Alžir. Slijedeći na redu je Egipat, to je sasvim izvesno i sigurno. Ljudi će konačno shvatiti šta je istina i sami će ustati da potraže svoja prava koja im je Uzvišeni Allah dao.

Tuniski tagut Zejnul Abidin Ibn Ali je dobio politički azil u „šerijatskoj kraljevini“ Saudijskoj Arabiji. On je prije 18 god. zabranio hidžab u Tunisu da bi sada u „šerijatskoj kraljevini“ bio dobrodošao brat i gost, kako oni to naglašavaju. Poneo je sa sobom tonu i po zlata u vrijednosti od 49 miliona eura.

U ovome su dokazi za razumom obdarene!

ALLAHU PRIPADA KONAČNA POBJEDA!

Za Put vjernika: Ebu Tajjib