Zabluda onih koji tvrde da je sudija koji sudi tagutskim zakonom musliman

Popularno na sajtu

Rekao je muhaddis Ebu Abdullah Es-Sadik El-Hašimi, hafizahullah:

linija

Znaj, Allah ti se smilovao, da je sudija koji sudi po džahilijetskom ustavu i sekularnim zakonima pravi i očiti tagut, u čemu nema sumnje niti zabune, i da je njegovo suđenje po tagutu samo po sebi veliki kufr i širk.

I znaj da govor u kojem se činjenje ovog kufra veže za ubjeđenje srca jeste jasna zabluda i odvratan govor čiji je cilj i te kako pokvaren.

Zatim, ovdje se mora obratiti pažnja na određene stvari kako se ne bi upalo u ovo zabludjelo mišljenje:

1 Nema sumnje da je ovdje riječ o džahilijetskom sekularnom zakonodavstvu, koje ima svoje zakone i članove; i upravo je to ono s čime sudije sude i advokati parniče.

Oni njime sude, i s njim rješavaju sporove, i njemu se vraćaju sva pitanja koja se izlože sudstvu i sudiji.

Dakle, oni sprovode ovaj jasan i veliki kufr i širk, druge obavezuju njime i zaklinju se na isti.

2 Konsenzus učenjaka je na tome da ovo djelo predstavlja veliki širk i kufr.

3 Mesela da se vladar ne tekfiri kada jednom ili par puta presudi po svojim strastima nije ono oko čega su se složili svi učenjaci, naprotiv više učenjaka navodi postojeće razilaženje oko toga, a koje je izgrađeno na osnovu govora Abdullaha ibn Mesuda, radijellahu anhum, o uzimanju mita od strane vladara prilikom suđenja (tj. takav postupak Ibn Mesud smatra velikim kufrom), i ovo je opće raširen i poznat govor.

4 Učenjaci kada su govorili o vladaru kojem se dogodi da par puta presudi po svojim strastima da takav nije nevjernik, oni su time ciljali na vladara koji sudi po islamskom šerijatu u osnovi. Dakle, ono što je vodilo ljude i vladalo zemljom jeste Allahov tevhid i šerijat, i time je ummet usmjeravan i upravljan, pa kada se dogodi vladaru da u određenom momentu ili situaciji presudi po svojim strastima, a ne da to uvede kao stalni i obavezujući zakon, već samo kao neočekivani i prolazni gest, tada većina učenjaka za ovakav postupak kaže da je „kufr dune kufr“, ili mali kufr koji ne izvodi iz vjere. Međutim, niko se od učenjaka ne razilazi oko kufra i širka onoga ko za stalni, obavezujući i opći zakon postavi taguta, po kome će se rješavati sporovi, njime donositi presude, na njega vraćati i od njega polaziti.

5 Od najneispravnijih vrsta kijasa (analogije) jeste poređenje između onoga čiji je jedini i trajni izvor islamski šerijat, zatim mu se dogodi da zbog strasti skrene od njega, i između onoga čiji je jedini i trajni izvor tagutski zakon; ovaj slijedi taguta, radi po njegovom zakonu, bilo to u dozvoljavanu, zabranjivanju ili izmjenjivanju.

A Allah najbolje zna.

Izvor: https://t.me/alhekmahwalather

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz