Kako šejtan plaši vjernike svojim pristalicama i vojskom

islamske teme

Jedna od spletki koje pravi Allahov neprijatelj šejtan jeste i to da plaši vjernike svojom vojskom i pristalicama, kako se vjernici ne bi borili protiv njih, kako im ne bi preporučivali da čine dobro i kako ih ne bi odvraćali od činjenja onoga što je loše. Ovo je jedna od najvećih spletki koje šejtan pravi vjernicima. Uzvišeni Allah kazuje nam o tome:

“To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!” (Alu Imran, 175.).

“Svi mufesiri kažu da ovaj ajet znači to da šejtan plaši vjernike svojim pristalicama. Tako Katada smatra da je značenje ovog ajeta sljedeeć: “Šejtan čini da vi u duši osjećate njegove pristalice velikim i značajnim, zbog toga Uzvišeni Allah kaže:…i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.‘ Kada je kod čovjeka vjera jaka, nestane iz njegovog srca straha od šejtanovih pristalica, isto tako kada kod čovjeka vjera oslabi, strah od šejtanovih pristalica postaje jači.”

Šejtan spletkari i tako što stalno opčinjava čovjekov razum dok ga ne uhvati u zamku. Od njegovog opčinjavanja (sihra) čovjek je siguran samo uz Allahovu pomoć.

Šejtan tako prikazuje čovjeku štetna djela kao nešto najkorisnije, a djela koja su mu najkorisnija nastoji mu omrziti tako da se čovjeku učine štetnim (i teškim).

Samo je Allah Bog. Koliko je samo ljudi zavedeno ovakvim opčinjavanjem; kod koliko se ljudi ovakva opčinjenost ispriječila između srca i islama, vjerovanja i dobročinstva? Koliko puta je šejtan laž uzdigao i predstavio  je u slici nečeg lijepog i poželjnog, a koliko je puta Istinu (Islam op. PV.) mrskom učinio prikazujući je u slici nečeg ružnog? Koliko je šejtan laži iznio na one koji ga kritikuju i koliko je izmišljotina proširio o onima koji su ga prepoznali?

On opčinjava razum ljudi dovodoći ih u različita raspoloženja i namećući im različita mišljenja i poglede, on ih navodi na bilo koji put koji vodi u zabludu, baca ih iz jedne propasti u drugu. On im lijepim prikazuje obožavanje kipova, kidanje rodbinskih veza, zakopavanje žive ženske djece, obećava im da će živjeti u rajskim blagostanjima, iako ne vjeruju i čine grijehe. Kada čovjek smatra nekoga ravnim Allahu, šejtan mu to prikazuje tek kao uvažavanje. Nijekanje svojstava Uzvišenog Gospodara, Njegove uzvišenosti i njegovog govorenja sadržanog u Njegovim knjigama šejtan prikazuje čovjeku kao tenzih (odricanje Bogu svakog nesavršenstva).

Izostavljanje dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla šejtan prikazuje čovjeku kao ljubazno postupanje prema ljudima i način da se stekne njihova naklonost, naposlijetku on im kao opravdanje nudi tumačenje da oni i postupaju u skladu sa riječima iz Kur’ana koje glase: “Brinite se o sebi.” (El-Maida, 105.). Za odustajanje od Vjerovjesnikove prakse šejtan nalazi ljudima opravdanje u tome da oni samo slijede one koji znaju bolje od njih. Licemjerstvo u vjeri prikazuje im kao praktično i pametno postupanje koje omogućava čovjeku da nađe svoje mjesto među drugim ljudima.

Šejtan je onaj koji je bio s Ademom i Havom kada su istjerani iz Dženenta, on je bio uz Kabila kada je ovaj ubio svoga brata (prvo ubistvo na Zemlji), bio je uz Nuhov narod kada je potopljen, bio je uz Ad kada su uništeni strašnim vjetrom, bio je uz Salihov narod kada su uništeni krikom, bio je uz Lutov narod kada su uništeni kamenjem koje je na njih padalo, on je bio i uz faraonov narod kada su kažnjeni najtežom kaznom, bio je i uz one koji su se klanjali teletu kada ih je zadesilo ono što ih je zadesilo, bio je i uz Kurejšije kada su prizivali pomoć za vrijeme Bitke na Bedru, on je sa svakim ko ide u propast i ko je zaveden.

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

Iz knjige: Šejtanove zamke

Priprema: Put vjernika